‘Need for Speed’ – jurilica propustila ubaciti u višu brzinu

Iako će ljubiteljima nabrijanih automobila ‘Need for Speed’ pružiti određeno zadovoljstvo, ostatak bi publike, osim nekoliko uistinu kvalitetnih akcijskih scena, mogao ostati uskraćen za bilo što vrijedno gledanja.

'Need For Speed'

Raditi film koji se temelji na računalnoj igri oduvijek je bio riskantan potez, a kada se u jednadžbu ubaci i činjenica da se morate boriti protiv gotovo nedostižnog vladara žanra („Fast and Furious“ franšiza), postaje jasno da vas izvući može samo neki iznimno jaki adut. Složna braća iz DreamWorksa i Electronic Artsa su se tako odlučila što više distancirati od računalnog predloška, te sav svoj novac staviti na dvije karte: trenutnu slavu Aarona Paula i nabrijane akcijske scene s nekim od najrjeđih, najsnažnijih i najneobičnijih automobila na svijetu. Prvi rezultati govore da bi im se s financijske strane ovakva riskantna igra mogla isplatiti, što se teško može reći za samu kvalitetu filma i njegovu „umjetničku vrijednost“ (koliko god taj pojam danas uopće možemo koristiti).

Svatko tko je ikada u životu igrao neku od „Need for Speed“ igara (a radi se o jednoj od najprofitabilnijih franšiza na svijetu) zna koliko je priča u svakom nastavku tog serijala generička, a isti je slučaj i s filmom. Tobey Marshall (Aaron Paul) i njegova grupica bliskih prijatelja vode malenu mehaničarsku radionicu u predgrađu New Yorka, a dodatne pare zarađuju ilegalnim utrkama. Kada se u njihov gradić vrati ljigavi Dino Brewster (Dominic Cooper) i Tobeyu ponudi jednokratnu priliku da zaradi brze pare, nitko neće niti pomisliti da bi splet okolnosti cijelu situaciju mogao odvesti u krivom smjeru i završiti smrću jednog od Tobeyevih najbližih prijatelja, za što njega, nedužnog, na kraju i optuže, te osude. Dvije godine nakon tog nemilog događaja Tobey izlazi iz zatvora, te se uz pomoć stare ekipe i privlačne Britanke Julie (Imogen Poots) pokušava ugurati na elitnu utrku u organizaciji misterioznog Monarcha (Michael Keaton), sprati ljagu sa svog imena i osvetiti smrt prijatelja, te na svjetlost dana izvesti prave krivce.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fsrJWUVoXeM[/youtube]

„Need for Speed“ je prvenstveno film o nabrijanim jurilicama i žestokim scenama akcije, a nakon gledanja u posebnoj 4DX dvorani, cijelo će vaše tijelo to itekako osjetiti. I mora se priznati, redatelj Scott Waugh je s relativno malenim produkcijskim budžetom uspio složiti prilično dobre scene natjeravanja i utrkivanja, kako po gradskim sredinama, tako po velikim, nenaseljenim prostranstvima. Posebno valja istaknuti da u filmu gotovo da i nisu korišteni specijalni efekti, te su sve akcijske scene i mnogostruka kršenja automobila snimljena za pravo. Naravno, radilo se o replikama ljepotica poput Bugatti Veyrona ili Konigsegg Agere, ali svejedno izgleda itekako uvjerljivo i zanimljivo.

I tu uglavnom prestaju pozitivne strane ovoga filma, a ostaje samo prazna ljuštura koja ljudima koji nisu toliki zaljubljenici u automobile, ne nudi gotovo ništa. „Need for Speed“ je najlakše usporediti s najgorim nastavkom Fast and Furious franšize, „Tokyo Driftom“: sve je to lijepo i jako ušminkano, ali nakon 45 minuta jednostavno jedva čekate da film završi. Od uistinu nebuloznih i nelogičnih situacija, preko sporednih likova i njihovih uglavnom neumješnih pokušaja comic relief trenutaka, pa do bolno neinspirirane uloge Aarona Paula, koji je za ovaj film jednostavno kopirao lik Jesseja iz „Breaking Bada“, teško je naći neku slamku za koju se može uhvatiti. Nju nudi eventualno vrlo zanimljiva glumica Imogen Poots, koja svojim „hoće-neće“ odnosom s glavnim junakom razbija ustaljeni miris generičke dosade, ali sve je to na kraju premalo da bi gledatelj osjetio neku povezanost s likovima ili brigu o smjeru u kojem radnja ide.

To je pogotovo teško kada „Need for Speed“ uporno i vrlo očito ističe element koji je vrlo čest kod ovakvih i sličnih filmova: potpuna nebriga za ostatak svijeta i nimalo kritičan odnos prema ljudima koji po cestama voze preko 300 km/h, ugrožavaju svoje živote i živote drugih, ali na kraju ispadaju junaci i simpatični likovi kojima to jednostavno moramo oprostiti, jer se bore za neke više, viteške ciljeve. Tako je valjda sasvim u redu nekoliko puta umalo usmrtiti nedužne prolaznike i izazvati jedno 50-ak prometnih nesreća, jer ipak, jedan mehaničar iz predgrađa New Yorka s kompleksom inferiornosti na to ima potpuno pravo? „Need for Speed“ je u tom pogledu imao priliku ubaciti u višu brzinu i pošteno prodrmati žanr, ali njegovi su scenaristi odlučili ići na provjereno ignoriranje moralnih implikacija, što je jednostavno… razočaravajuće.

„Need for Speed“ će ljubiteljima automobila i žestoke akcije, ali i onima koji ne mare previše za neki smisao ili kvalitetnu priču, ponuditi dva sata sasvim solidne i ugodne zabave. Na žalost, ostatak će smrtnika teško naći elemente koji bi zadržali njihovu pažnju tijekom cijeloga filma, te će se vrlo brzo sve svesti na ponavljanje atraktivnih scena jurnjave uz narativne trenutke odmora, kakve smo mogli vidjeti u manje-više svakom sličnom filmu. Potreba za pričom je u ovom slučaju ipak nešto bitnija od potrebe za brzinom…

Ocjena: 5/10

(DreamWorks SKG, Reliance Entertainment, Electronic Arts; 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh