Odličan ovogodišnji album pulsko-zagrebačkog benda dobio je i odličnu koncertnu promociju u Zagrebu.
Okupilo se sinoć dosta ljudi na otvorenju izložbe i kasnije koncertu Art Zagreba u Hali V Tehničkog muzeja Nikola Tesla. Osjećaj kao da se diše posljednji zrak slobode prije odlaska na odsluženje kazne, u ovom slučaju jesenskog lockdowna s kojim nam se prijete još od proljeća, u smislu „da će na jesen biti puno gore kad se izmiješa Covid-19 i sezonska gripa“. Dakle, svi mi koji smo običavali pohoditi koncerte sad živimo od jednog do drugog kratkotrajnog otvaranja nekog glazbeno-scenskog rukavca.
U ovo vrijeme Zagreb je običavao imati i neku Šalatu kao uvod u jesensku koncertnu sezonu u trenutku kad se većina vratila s godišnjeg odmora. No toga više nema, pa se jučer otvoreni Art Zagreb prirodno i spontano dogodio kao to koncertno mjesto ponovnih susreta, a vjerojatno će to biti i večeras kad je predviđen koncert Sare Renar. Uglavnom, prije kao posljednja prilika pred lockdown nego uvertira u predstojeću bogatu jesensku ponudu – u smislu da će se ‘ispucati’ još ovo što će se u dogledno vrijeme događati na otvorenom, a o sezoni ‘zatvorenih kapaciteta’ će zasigurno još biti riječi od strane Stožera. Stoga, nije isključeno da će i koncertna sezona postati nešto kao i turistička sezona – samo u ljetnim mjesecima, pa tko izdrži.
U tu ruku, nemanja je bio pun pogodak sinoć. Manje iz razloga što je s novim albumom objavljenim za vrijeme lockdowna vođa sastava Luka Šipetić pronašao inspiraciju u tibetanskoj „Knjizi mrtvih“, već daleko više iz razloga što recentni „Cosmic Disco“ dolazi kao izvrsna nadogradnja svega onoga što je nemanja isporučio na prvijencu „Tarot Funk“. Jedino po čemu se tijekom koncerta moglo zaključiti da živimo u nenormalna vremena bilo je par sitnih instrumentalnih razmimoilaženja benda tijekom nastupa, jer koncerti su se prorijedili pa nema baš previše prilika za brušenja uživo i da nove pjesme „sjednu“ besprijekorno. No to si bili sitni i „slatki“ problemi tijekom jednoipolsatnog nastupa koji je nas „žive mrtvace“ oživio svojim ritmom i psihodeličnim melodijama dalekog istoka koje predivno korespondiraju i s glazbenim nasljeđem ovih prostora.
Novi album je po uzoru na Šipetićev prijašnji projek Para Lele donio više vokalnog angažmana, posebice zbornog, kako je i sam koncert pokazao, što je definitvno dobitna komunikacijska kombinacija za uspješno dizanje pozitivnih tenzija publike. Ako se uzme u obzir koliko interesa u posljednje vrijeme izaziva američki psych rock bend Khuangbin koji poput nemanje crpi inspiraciju iz psihodelične scene Indokine 70ih godina prošlog stoljeća, onda je jasno da je Šipetić instinktivno u pravom trenutku uletio u pravi vlak. Grupa nemanja je u ovom trenutku u vrhu recentnih glazbenih kretanja. Iza sebe ima dva fenomenalna albuma, što je najvažnije domaća publika to osjeća i na koncu ima sreće da nije zakinuta za ovaj kalibar izvođača u trenutku kad je glazbenicima onemogućeno nastupanje izvan matičnih država (ako uopće i tamo mogu nastupati).
U tom smislu nemanja na Art Zagrebu je definitvno bilo nešto što bi se i prirodno dogodilo da pandemije nema, a u ovim okolnostima je to još više doprinjelo utisku prisutvovanja jednom predivnom trenutku. Skoro da je sve bilo kao nekad.