Pulsko-zagrebački sastav nemanja sinoć je u krcatom Attacku koncertom proslavio objavu hvaljenoj debitantskog albuma ‘Tarot Funk’ na vinilu.
Odmah na početku moram priznati da dijelim određeno zadovoljstvo što je na vinilu osvanuo album koji je redakcija ovog portala proglasila najboljim u 2019. godini. Isti taj „Tarot Funk“ sinoć je išao kao alva na merch štandu u prepunom Attacku, što je samo još jedan dokaz da jesenas rasprodani KSET nije bio kratkotrajni hype oko sastava koji je startao kao skromni projekt pulskog gitarista i pjevača Luke Šipetića.
Ustvari, sa sigurnošću mogu reći da je interes za grupom nemanja otvorio prostor interesa publike spram njegovog prijašnjeg projekta Para Lele iz 2017. godine. Neke pjesme Para Leli, primjerice reggaeom obojana „Ptica selica“, izazvale su oduševljenje izvedbom na bisu. Pokazalo se tako da je vokalni izričaj uvijek plus na koncertima, kao što je i stilski povučena jasna paralela (kad se ta riječ već nameće) s onim radom iz kojeg je proistekao „Tarot Funk“. Uz to otvoren je prostor i za duže koncerte koji se ne ograničavaju samo na recentni materijal zastupljen na jednom albumu.
Koncert je već, hajmo reći, uobičajeno počeo s „The Fool“, prvom pjesmom (‘uobičajeno’, jer mi je ovo već treći koncert nemanje na kojem sam prisustvovao) da bi se potom sve nizalo albumskim redoslijedom do posljednje ritam-fieste „The World“, kojom je ujedno zaključen službeni dio koncerta. Spomenuta „The Fool“ ujedno je bila i najtanja u zvuku, uspoređujući nastup nemanje od prije mjesec dana na ljubljanskom MENT-u, ali zbog ton majstora na pultu. Bilo je to iz razloga jer je bas gitara Laure Matijašević bila pretiha, a specifični zvuk nemanje u kojem se susreću afro-funk, anatolijski rock sedamdesetih i kambodžanski psych rocka šezdesetih, jest izrazito plesna glazba i bez snažno naglašene ritam sekcije gubi svoju draž. Matijašević je tu izuzetno bitna karika jer prodorno plete prstima po svom instrumentu. No i ta uvodna greška je brzo otklonjena u narednim „The Hanged Man“ i „Lovers“ čime je nemanja opet poput nekog egzotičnog predatora zgrabio publiku u svoju jazbinu i ‘plijenu’ ubrzao adrenalin.
Kako sam doznao kasnije, slično oduševljenje publike grupa je izazvala nedavno i na svoja prva dva gostujuća koncerta u susjednoj Srbiji, gdje je na koncu konca i objavljeno vinilno izdanje „Tarot Funka“ za Ammonite Records, koji je očigledno pravovremeno prepoznao diskografsku kvalitetu ovog iznimnog hrvatskog sastava.
Dakle, ono što je najvažnije; sinoć je nemanja susreo Para Lele, publika je to s oduševljenjem prihvatila, pa je za očekivati da će se ta simbioza Šipetićevog autorstva nastaviti ispreplitati i na budućim nastupima. Ukratko, da iskoristim naziv jedne pjesme Para Lela, sinoć je bilo Je-be-no.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
