‘Nemehaničko’ – strastveni brak sa starim željezom

Subverzivna ljubavna priča o čovjeku i automobilu na Subversive film festivalu, davni avngardni iskorak Ritwika Ghataka, cijenjenog režisera i scenarista ranog Bollywooda koji se odlično uklopio u ovogodišnji dekolonizacijski štih Festivala.

Prizor iz filma 'Nemehaničko'

Film “Nemehaničko” (Ajantrik) nastao je daleke 1958. kako bi se u 108 minuta pozabavio tezom koja je i danas aktualna. Imaju li strojevi dušu odnosno koliko smo emotivno vezani za komad mašinerjie ili elektronike. Tepanje i izljevi bijesa prema kompjuteru sa kojeg i ovo sada čitate nepobitan su dokaz da barem u malenom djeliću svoga bića osjećate povezanost s tim uređajem. Poznajete li još nekoga tko se vozi u automobilu bez serva i zračnih jastuka, a s ugrađenim kazetofonom i vječno gladnima rezervoarom i spremnikom za ulje? Većina se ipak odrekla tog gušta da u zoru pod čokom budi svoju limuzinu i na kraju dana joj gotovo pobožno zahvaljuje što je sve odradila bez “čađe i pepela”.

U sklopu zagrebačkog Subversive Film Festivala tematski obojenog dekolonizacijom prikazuje se ciklus filmova indijskog redatelja Ritwika Ghatka. Ghatak je rođen 1925. u Bengalu i tijekom drugog svjetskog rata iskusio je nezamislivu bijedu kroz izbjeglištvo u Indiju iz zone bengalskog zaljeva koja se danas dijeli na saveznu indijsku državu Zapadni Bengal te samostalnu državu Bangladeš. Kao suvremenik dekolonizacije Indije važan je i visokosenzibilizirani svjedok tog vremena te je na SFF-u predstavljen ciklusom od pet filmova.

Crno bijeli film “Nemehaničko” u kojem su glavne uloge dodijeljene čovjeku, taksistu Bimalu i starom Chevroletu iz ranih dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, kojeg vlasnik naziva Jagaddal (predmet toliko težak da ga je gotovo nemoguće pomaknuti) stavljen je suvremeni kontekst i u tolikoj mjeri svakodnevnica Indije dolazi do izražaja. Prostorno vremenski kontekst tek su kulise na pozornici drame jednog običnog usamljenog Indijca. Biti sam u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu gotovo je groteskno, pogotov u vrijeme prije moćnih masovnih medija i globalnih komunikacija. Bimala kroz cijeli film podržava i prati jedan dječak, iskreno i s obožavanjem.

Isto tako iskreno i s obožavanjem Bimal je poput djeteta vezan za svoj automobil zbog čijeg popravka sebi na kraju “otkida i od usta”. Emotivno ključni trenutak u filmu je ujedno i apsurdno-komični trenutak od kojeg kreće i veliki preokret u emocionalnoj stabilnosti glavnog lika je trenutak kada Bimal odlučuje poći za lijepom ženom koju slučajno upoznaje baveći se taksiranjem. Jagaddal koji u tom trenutku ne želi upaliti, gasi tu odluku kao svijeću na vjetru i sva Bimalova energija ponovno se usmjerava na staru krntiju.

Propuštena prilika za srećom rezultat je mentalno koloniziranog stanja glavnog lika koji se zarobljen u svom “američkom snu” okreće ćudljivoj hrpi metalne mašinerije. Slučajno iIi namjerno redatelj je 1958. oslikao situaciju  inficiranosti mozga jednog Indijca željom za američkim autom, pa makar to bio i stari i potpuno nepouzdani Chevrolet. Iz današnje perspektive to se čini kao jako dobor štivo za razumijevanje ponašanja naših djedova i roditelja koji su sličnu ljubav osjećali prema jednako tako ćudljivim fićekima i bubama. Takva se ljubav, briga i privrženost autu danas ipak rađa samo kod ljubitelja oldtimera. Dalje>>

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X