Već uvodna ‘Liebe Ist’ dala je naslutiti da me očekuje ugodno iznenađenje, kako izuzetno energičnim, nabrijanim nastupom 65-godišnje zvijezde večeri tako i reakcijama okupljenih kojih je veliki dio sve refrene otpjevao s njom, te svaku izvedbu ispratio ovacijama i zaglušujućim aplauzom.
Kada se bavite pisanjem o glazbi i koncerte pohodite na redovnoj bazi, teško je izbjeći pogrešne procjene pa i predrasude prema određenom izvođaču i trenutačnom stanju njegove karijere. Usprkos tome, malo kada sam toliko “fulao ceo fudbal“ kao prilikom premijernog susreta zagrebačke publike s Nenom Kerner, pjevačicom koja izvan matične Njemačke i eventualno još poneke europske države predstavlja ogledni primjer one hit wondera.
Moja priča s njom započela je negdje u ranim osnovnoškoskim danima, kada sam bendove otkrivao putem časopisa Bravo (jebi ga, sa šest-sedam godina još nisam znao za postojanje NME-ja ili Rolling Stonea), na čijim je stranicama dotična bila u gotovo svakom broju. Nema sumnje da je lokalpatriotizam bio jedan od glavnih razloga za to, s obzirom da je Nena, tada još grupa nazvana po svojoj naisturenijoj članici, zahvaljujući pjesmi “99 Luftballons“ iz Zapadnog Berlina i Neue Deutsche Welle scene dobacila do vrhova svjetskih top-lista, uključujući one u SAD-u i Velikoj Britaniji. Takvom se uspjehu više nikad nije ni približila, a i pop osamdesetih je ubrzo nestao s mog glazbenog radara, zbog čega sam je ugurao u društvo Nika Kershowa, Limahla i drugih kratkotrajnih, danas prilično zaboravljenih senzacija za koje nisam siguran ni da li se još uopće aktivno bave muzikom.
Tako sam i prilično posprdno dočekao vijest o njenom nastupu u Zagrebu, uvjeren da će Tvornica kulture u najboljem slučaju biti poluprazna, uz publiku koja će čitav koncert provesti u iščekivanju spomenutog hita. Pritom sam smetnuo s uma bezbroj puta dokazanu ljubav Hrvata prema svemu što se u pop-kulturi događalo osamdesetih, potvrđenu rasprodanim klubom nekoliko dana prije nego što su se Nena i njezin mnogoljudni prateći sastav popeli na pozornicu. Nisam previše očekivao ni od same svirke, uvjeren da će cijela stvar biti bliža tezgi nalik onima Hugha Granta iz filma “Glazba i stihovi“ negoli nečem iole vrijednom pamćenja.
Već uvodna “Liebe Ist“ dala je naslutiti da me očekuje ugodno iznenađenje, kako izuzetno energičnim, nabrijanim nastupom 65-godišnje zvijezde večeri tako i reakcijama okupljenih kojih je veliki dio sve refrene otpjevao s njom, te svaku izvedbu ispratio ovacijama i zaglušujućim aplauzom.
Set-lista je očekivano bila podijeljena između pjesama nekadašnjeg joj benda i onoga što je radila kasnije, pri čemu su i jedne i druge zvučale znatno čvršće i rokerskije nego na albumima. Time su potvrđeni nekadašnji napisi prema kojima Nena i ekipa u danima najveće slave nisu željeli biti toliko komercijalni, već slijediti trag svojih njujorških uzora Ramonesa i Blondie, s čime se nisu slagali menadžeri i izdavačka kuća.
Upravo na rane albume Debbie Harry, Chrisa Steina i ekipe su me podsjetili u punkerskijim brojevima “Rette Mich“ ili “PI (Ich rechne mit allem)“, dok su ovim prvima odali počastom obradom “Blitzkrieg Bopa“. Nakon nje uslijedila je “99 Luftballons“ koju su priveli kraju spojivši je s “Hey Jude“ Beatlesa.
Među dvadesetak izvedenih skladbi ozbiljnijih promašaja nije bilo, s iznimkom “Wir Kommen In Frieden“ koju je otpjevao Nenin sin Sakias i koja djeluje poput jedne od onih pjesama s Eurosonga za koju ste sigurni da će završiti među zadnjima. Dodajmo i da je glas još uvijek dobro služi premda u bendu, valjda zlu ne trebalo, uz Sakiasa ima i prateće pjevačice.
Inače, Sakias nije jedini član obitelji Kerner kojeg smo u petak imali prilike slušati pošto je večer otvorio Issa Bloch, technopop duo čija je polovica njezina kćer Larissa. Njihov set, pak, evocira dane kada je izvorno uzbudljivu elektronsku scenu i brojne joj podžanrove muzička industrija uspjela komercijalizirati i pretvoriti u nešto sterilnije, banalnije, ali i puno potentnije u tržišnom smislu.
Pripremajući se za pisanje ovog reporta, naišao sam na podatak da Nena godišnje održi izmneđu petnaest i pedeset koncerata, najčešće u Njemačkoj i susjednim zemljama. Poslije svega što smo čuli i vidjeli u petak, nema sumnje da će među njima odsad biti i Hrvatska.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
