Neurosis u Pogonu Jedinstvo – Glasna strana mraka

Svega četiri mjeseca bila su potrebna da se Scott Kelly vrati na Trnjanski nasip, ali nakon intimnog nastupa s The Road Home krajem veljače, ovoga je puta s Neurosisom pokazao i glasnu stranu svog glazbenog repertoara.

Neurosis u Pogonu Jedinstvo (Foto: Roberto Pavić)

Pogon Jedinstvo za publiku se pokazao pravim mjestom zločina za Neurosis. Pravilan kapacitet te izvrsna preglednost i zvuk na svakoj točki prostora zaslužuju svaku pohvalu. Vibracije baseva osjećale su se fizički čak i iza miks pulta, no katastrofalna rasvjeta, nikakva produkcija, kao i crveni indijski tepisi na kojima je bend nastupio bili su noćna mora za fotografe kojima je ionako bilo dopušteno ovjekovječiti tek prve tri pjesme na koncertu.

Bend je u jednakoj mjeri predstavio materijal sa još uvijek aktualnog albuma iz 2012. „Honor Found in Decay“ („At the Well“, „My Heart for Deliverance“, „Bleeding the Pigs“) u kojoj je izveo i pjesme s hvaljenog, 13 godina starog „A Sun That Never Sets“ (otvorili su s naslovnom, zatvorili sa „Stones from the Sky“, a izveli su i „The Tide“). Slušajući atmosferičan hibridni metal koji nerijetko tone u sludge, pa čak i doom, nezamisliva je pomisao da oba bradata pjevača i gitarista, Steve Von Till i Scott Kelly, znaju isto tako izaći na pozornici i izvoditi balade Townesa Van Zandta.

Izmjenom i pripomaganjem na vokalima pjevači štede glasnice, što rezultira nešto dužom svirkom nego što je to bio slučaj s Crowbarom dva tjedna ranije, kada je Kirk Windstein junački sam odradio posao od devedeset minuta režanja i urlanja. Neurosis je odsvirao deset pjesama epskih proporcija, produženih za nezanemarivo trajanje dopunjujućih ambijentalnih međuprostora. Bespoštedno bučnom i mračnom svirkom Neurosis opravdava svoju dugovječnost na sceni, a brojna i zadovoljna zagrebačka publika potvrđuje njihovu trajnu privlačnost i zalog je želje da se i buduća studijska nastojanja predstave na ovim područjima.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X