Treći album vintage rockera Nicka Waterhousea iz Južne Kalifornije slijedi ‘modus operandi’ kakav smo naučili očekivati na prethodnicima ‘Time’s All Gone’ (2012.) i ‘Holly’ (2014.): starinski R&B obojen melodijama koje mirišu na hitove.
Prethodni Waterhouseov album, “Holly”, bio je pravo malo remek-djelo retro soula i R&B-ja, a na novom albumu “Never Twice” ponavlja taj dobro iskušani recept. Sveukupno gledajući, “Never Twice” ne ostavlja bez daha kao njegov prethodnik, ali donosi novi val kvalitetne nostalgije za šezdesetima, kao i neke hitove koji bi se trebali vrtjeti posvuda kad bi bilo pravde i općeg ukusa. To se prvenstveno odnosi na singl “Katchi”, zarazni duet sa svježim prvakom soula stare škole, sjajnim Leonom Bridgesom, nošen zaraznim “do-wop” frazama i sjajnom kemijom ove dvojice zaljubljenika u glazbu minulih desetljeća.
Dok nas je na “Holly” bombardirao hitoidnim melodijama jednom za drugom, Waterhouse na “Never Twice” često usporava tempo, dozvoljava si da udahne i stvori prostora za prateće glazbenike. “Stanyan Street” je, primjerice, pjesma sporijeg tempa čije se trajanje opasno približava osmoj minuti, a obilježavaju je čak četiri solaže, uključujući i onu Dannyja Eisenberga na klaviru, te onu sjajnog session saksofonista Ralpha Carneyja, suradnika Toma Waitsa i strica Patricka Carneyja, bubnjara iz The Black Keys. Zanimljivo je i spominjanje klasika Vana Morrisona “T.B. Sheets”, pjesme glazbeno srodne “Stanyan Street”. Druga pjesma po dužini trajanja je, pak, instrumentalna “Lucky Once” (čiji naziv možda daje smisao nazivu albuma kada mu prethodi). Sve ostale su savršeno odmjereni trominutni retro pop užici.
Nakon ne pretjerano nadahnutog otvaranja s pjesmama “It’s Time”, “I Had Some Money (But I Spent It)” i “Straight Love Affair”, najbolje pjesme ovog puta našle su se na sredini albuma. Od “The Old Place” koju nosi zborsko pjevanje i hand-clapping, preko spomenutog potencijalnog hita “Katchi”, do nabrijane rock verzije folk pjesme Boba Dylana “Baby, I’m In The Mood For You” i “Tracy”, koja zvuči kao ubrzana verzija “Hit The Road, Jack”, ovdje se nalazi srce albuma. Na samom kraju nalazi se još jedan biser, raspjevana “L.A. Turnaround”.
Teško je shvatiti zašto na album nije uvrštena i nekoliko dana ranije objavljena izvrsna obrada najvećega hita Sade, “Smooth Operator”, koja bi se izvrsno uklopila među ovih deset odabranih i upotpunila doživljaj odlične ploče. Kako bilo, i ovako smo dobili četrdesetak minuta nostalgičnog pogleda u vremena singl ploča u jukeboxima i teških slojeva pomade u kosi.
Ocjena: 8/10
(Innovative Leisure, 2016.)