‘How Love Begins’ zove se Grammyjem nagrađen prošlogodišnji album američke pjevačice Nicole Zuraitis, a kako je počela ljubav između nje i zagrebačke publike sinoć u Kerempuhu slijedi u retcima ispod.
Dođu tako neki ljudi koje odmah zavoliš, kao što se i oni postave tako kao da bi dali sve jer su se i oni zaljubili. Obostrana ljubav. Pobudili su takve osjećaje i donijeli na pozornicu Kerempuha tu neku kozmopolitsku dobrotu sa sobom američka Grammyjevka Nicole Zuraitis i njen prateći sastav Dan Pugach (bubanj), Sam Weber (kontrabas) i Idan Morim (gitara). Topli ljudi koji izvode toplu glazbu vrhunski, fluidno i s guštom, tako da i ne primijetite da su skoro dva sata proveli na pozornici, što nije čest slučaj na jazz koncertima.
Na koncu, nije to bio ni klasičan jazz koncert gledano po današnjim gabaritima, ponajviše zbog osebujnog duha same Nicole Zuraitis, inače školovane operne pjevačice koja se ‘odmetnula’ u jazz vode, ali i bogato nasljeđe Velike američke pjesmarice kojom krstari opčinjena izričajem i estetikom poput stare duše koja želi dohvatiti taj neki iskonski osjećaj. U tu neku staromodnu jazz tradiciju možda se najviše uklapa time što je samouka po pitanju sviranja klavira, a i po tome što hvali naše vino i rakiju.
Kako je i sama rekla na koncertu, život joj se potpuno promijenio na bolje kad je prošle godine za album „How Love Begins“, koproduciran s osmerostrukim dobitnikom Grammyja Christianom McBrideom, osvojila Grammy za najbolji jazz vokalni album. Otad je na globalnoj turneji, a Hrvatska ju je posebno dojmila; prošle godine otvorila je Ponta Lopud Jazz Festival, ovaj vikend nastupila je u Puli i potom došla na 16. Zagreb Jazz Festival. Gostoprimstvo, klima, ljepota, vino, rakija, maslinovo ulje – ne nužno time redoslijedom, no sasvim dovoljno da kaže da joj je tu toliko dobro da najradije ne bi jutro kasnije putovali za Poljsku gdje je ugovoren sljedeći koncert.
Dakle, kad su se sve te okolnosti nekako sklopile same od sebe, Zuraitis i njen prateći sastav sinoć su na Koncertu u Kerempuhu i emotivno pružili kompletne sebe zagrebačkoj publici koja se isto nije štedjela na feedbacku.
Po pitanju vokalne izvedbe Nicole Zuraitis, možda je važnije napomenuti, pored besprijekorne tehnike dakako, njen osjećaj kojim ulazi u vokalize koje su uvijek ‘dio paketa’ kad je riječ o vokalnom jazzu. Naime, ona vokalize ne izvodi glasno, već ih provlači tiho, stvarajući ugođaj da one dolaze nenametljivo prirodno i bez muke, kao da su joj ih tog trena muze prišapnule, te stoga zapuhnu poput nekog lahora osvježavajuće. Niti jednog trenutka ne pomislite da je kao pjevačica odlučila neke momente u pjesmama podrediti sebi, već upravo suprotno, odaje dojam da je njena uloga uvijek u funkciji skladbe, jer skladbe su za nju najveća magija.
To se jasno naslutilo kad je pred izvedbu klasika „The Nearness Of You“ Hoagyja Carmichaela i Neda Washingtona, kojeg su mnogi izvodili od Glena Millera do Nore Jones, te rekla kako voli izvoditi jazz standard koji je vrhunski aranžiran i ugođen. Po sličnom ključu je vjerojatno odabrala „Georgia On My Mind“ Raya Charlesa i „Rêverie“ Claudea Debussyja, dok je eklektičnoj izvedi „Jolene“ Dolly Parton posvetila prilično pažnje objašnjavajući publici kako je upravo adaptacija koju je izvela odredila i njenu pjevačku sudbinu koja ju je na koncu dovela i do osvajanje Grammyja.
Dakako, koncert je daleko više bio u znaku njenog autorskog materijala s „How Love Begins“ i prijašnjih albuma, a publika je dobila i uvid u novi materijal koji će se naći na skorašnjem album, tj. Zuraitis i bend su izveli pjesme „Overlap“ i „The Devil I Knew“.
Kad sam već kod benda, Dan Pugach, Sam Weber i Idan Morim bili su također potpuno posvećeni skladbama, prezentni, a opet decentni; Morim je bio u prvom planu zbog gitarskih sola, ali su i ona imala neku ambijentalnu auru, Pugach je svega par puta ušao u solo bubnjanje dajući zamahe katarzičnim dijelovima, dok je Weber na kontrabasu bio izuzetno bitna spona svojim fluidnim solo točkama.
Tu pravu mjeru prepoznala je i publika koja je nakon koncerta pohrlila pokupovati vinile i CD-e na merch štandu. „Kupite što više naših albuma, tako da mi možemo kupiti što više maslinovog ulja“, rekla je Nicole Zuratis na samom kraju koncerta uz odjavni blues, pa bi se po tome moglo predvidjeti i kad će nas opet posjetiti. Čim potroši maslinovo ulje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
