Novosadski underground umjetnik Nikola Nežit godinama eksperimentira s mračnim, pulsirajućim i neodoljivo uznemirujućim zvukom što je ovih dana kulminira debitanskim albumom ‘Triad’ – izdanjem što zvukom pronosi i ilustrira zazornost boli.
Nežit svoje glazbeno putovanje konkretno počinje 2009. godine, kada sam ga upoznao na mađarsko-austrijskoj granici. Nesnošljivo sparnog srpanjskog dana. Bio je to 4. srpnja. Ultimativni američki praznik za koji nismo marili kao ni Marilyn Manson pred čijom smo se pozornicom upoznali da bi vrlo uskoro Nežitov atmosferičan gitarski zvuk postao soundtrackom za one samotnjačke trenutke, osjećaje suvišnosti i samodostatnosti. Mladi, izvorno šabački, glazbenik, po vokaciji programer, intrigirao je sljubljivanjem mitologije, karnalnih motiva i ljudske banalnosti i uspijevao pokazati onaj pravi patos već na prva dva kratkosvirajuća izdanja. Uslijedili su eksperimenti; proširivanja, a onda i redukcije ne bi li se kristalizirao njegov zvuk. I dalje mračan, iako to njegova fizička pojavnost ne bi projicirala. Na „Triadu“, izdanju za etiketu 93.93. poentira najveće gubitke i komuniciranje s gustom, nabijenom i gorkom melankolikom, pomalo toolovski… Album zakazan za 1. studeni, simboličan dan u kršćanskoj kulturi, bio je povod razgovora s Nežitom.
Nikola, možeš li nam demistificirati svoje umjetničko (autorsko) ime Nikola Nežit. Naime, radi se o mitskom biću dijabolične naravi..?
Nikola Nežit: Iskreno, za to ime sam saznao čitajući Pavićevu knjigu “Poslednja ljubav u Carigradu”, koja koristi tarot karte za vođenje fabule i uopšte nisam znao da je ime pozajmljeno iz staroslovenske mitologije. Pavić je lika s ovim imenom koristio za deo koji se odnosio na tarot kartu Đavola, iako je u staroslovenskoj mitologiji to jedan od demona. Budući da sam ime Nikola, dobio po svecu, želeo sam da umetničko ime bude spoj dobrog i lošeg, jin i janga, nešto kao Alice Cooper ili Marilyn Manson. Tako je nastalo Nikola Nežit, iz klinačkog pretencioznog kopiranja tadašnjih idola (smijeh). Izgleda da se zadržalo.
Od ranih si studentskih dana aktivno djelovao kao muzičar na novodsadskoj sceni, točnije podsceni iliti undergroundu. Počelo je sve s progresivnim gitarskim dionicama. Koji su tvoji muzički počeci u tom smislu?
Nikola Nežit: Kao tinejdžer sam svirao u šabačkom bendu Infidel. Svirali smo neku vrstu alternativnog metala, pokušavajući da kopiramo recimo A Perfect Circle i Nine Inch Nails. Od početka sam bio više zainteresovan za komponovanje i stvaranje sopstvene muzike, nego za sviranje tuđih numera. Čak su neke bas deonice, koje u tom periodu nisu bile iskorišćene, završile na ovom prvom albumu. Umetnost je čudna ukoliko je praktikuješ. Nekako se uvek vratiš na početak kruga.
Iako si naginjao metalu i nu metalu u početku, postojala je jedna epizoda tvog muzičkog stvaralaštva u kojoj si zašao čak u hip-hop. Možeš li nam malo pobliže objasniti?
Nikola Nežit: Da, u jednom trenutku sam bio poznat kao jedini gotičar koji nosi skejterice i svira gitaru u hip-hop bendu. Naime, pridružio sam se novosadskom dvojcu NsLO, gde sam svirao gitaru i pravio matrice. Inicijalna ideja nam je bila da pravimo mešavinu d’n’b, rap-a i rock-a. Naravno to je eskaliralo u sasvim drugačiji vid izražavanja. Ovde sam prvi put više radio na elektronskoj muzici kao takvoj i prvi put se susreo sa kreiranjem hip-hop aranžmana i pesama. To je bilo jedno sjajno iskustvo, koje je mnogo uticalo na način na koji će “Triad” kasnije biti kreiran i produciran. Naročito na izvedbu mojih vokala.
Kako je elektronika jedna od žila kucavica tvoje ekspresije, čulo se to i na tvojim remiksevima, a jedan od najvećih je za Black Light Burns, bend Wesa Borlanda (dragog nam frika za gitarom Limpa Bizkita). Naime, nije to bio mali angažman nego te ovdje i sam Borland nagradio.
Nikola Nežit: To je bilo takmičenje za najbolji remix pesme “Scream Hallelujah”. Zauzeo sam peto mesto i dobio potpisanu ploču Black Light Burns “The moment you realise you are going to fall”. Veoma potcenjen album po mom mišljenju i veoma draga ploča.
Ono što je specifikum tvog rada je prilično težak i sumoran, a opet jedan zavodljiv zvuk. Žanrovski je to eksperimentalni rock i metal, iako voliš zagrebati u najrazaličitije sfere glazbe i ne limitiraš se. No ono što ostaje je upravo atmosferičnost koja komunicira vjerojatno privatna iskustva i impresije. Što je onda to što iz života prevodiš u muziku?
Nikola Nežit: Može zvučati pretenciozno, ali smatram da je umetnost neophodna svakom čoveku. Život se odvija bez pauze i veoma često smo bačeni u situacije koje zahtevaju kako intelektualni, tako i emocionalni napor. Prilikom tog napora, gomila emocija ostaje neizrečena. Često ni ne postoji način na koji bi ih izrazili, jer je to lingvistički nemoguće. Mislim da postoji neka mentalna ili emocionalna ostava za takva osećanja, koji vremenom počne da vrši pritisak na našu psihu, na našu ličnost. Moje pesme potiču iz ta dva mesta, iz te ostave i iz tog pritiska. Na neki čudan način, ovo je moj metod lične mentalne higijene. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
