Novosadski underground umjetnik Nikola Nežit godinama eksperimentira s mračnim, pulsirajućim i neodoljivo uznemirujućim zvukom što je ovih dana kulminira debitanskim albumom ‘Triad’ – izdanjem što zvukom pronosi i ilustrira zazornost boli.
Dobro, dok se „zvuk“ Marilyna Mansona ne ‘čuje’ kod Nežita, svakako je osjetan turobni Maynard Keenan. Možeš li kazati nešto o utjecaju Toola na tvoj rad (recimo, pjesmi „Mantra“ s prvog albuma)?
Nikola Nežit: Tool je fascinantan bend na mnogo načina. Verovatno najviše zbog njihovog umetničnkog stava ka poznatim formama rock i metal žanra. Ono što je najviše uticalo na mene je svakako građenje atmosfere i stavljanje sloja preko sloja dok se ne dosegne određeni impuls. Recimo da je to možda najbolja lekcija koju sam naučio slušajući ih.
U posljednjih si godina prilično marljivo radio: od EP-ja „11“, „Splendor Solis“, „Beth“ (oba pod ruskom etiketom ODDOT), remixa za Borlana, sudjelovanja na srpskim underground kompilacijama, da bi napokon napravio dugosvirajuće izdanje nazvano „Triad“. Lirski je težak, basom je težak, gitarom težak, bubnjevima prodoran i općenito vrlo mračan. Možeš li nam dati kontekst i opis projekta?
Nikola Nežit: Izrazito je teško pričati o tome, baš zato što su pesme tu da bi objasnile nerazrešene emocije. Album je nastao kao prirodna reakcija na poslednje tri godine života. Nekada se jednostavno dogode stvari posle kojih ne možeš da ostaneš isti, događaji koji rezultuju da iza poznatih očiju vidiš drugu osobu. Ponekad je to čitav proces koji te samelje bez napora, tako da ni ne primetiš da se promena dogodila. Dva brata i ja smo u kratkom periodu ostali bez oba roditelja, tako da je ovaj album u suštini posvećen njima i našoj borbi u državi trećeg sveta. Nešto kao omaž trudu da se sva težina negativnosti pretvori u pozitivnog pokretača, u energiju kreacije. Izgleda da je onaj emocionalni pritisak, koji sam ranije spominjao, prešao granice tolerancije.
Na najavnom singlu „Father“, ali i samom albumu sudjeluje i tvoja svježa surpruga Vanja koja i sama povremeno posuđuje vokale. Je li do suradnje došlo zbog vokala ili ljubavi ili je do ljubavi došlo zbog vokala?
Nikola Nežit: Vanja je bila uz mene kroz ceo taj period mog života, koji bi bio čist mrak da nije bilo nje. Izuzetno je uticala na zvuk albuma, kako sa svojim vokalima, tako i sa savetima i strpljenjem. Takođe je trpela neretko pretvaranje kuće u studio, besomučno ponavljanje delova pesme i uspela je da “uzemlji” suludog ekscentrika. Ona je moja Gala. Ona je moja muza.
Posebno se ističe pjesma „Pain“, mogli bismo reći nerazjašnjivih i nečujnih vokala, dovedena do melodičnog ali i sumanutog šuma; distorzije. Na njoj uspijevaš doista zvukom dočarati bol, a opet na način da je želiš prepoznati i postaviti pred sebe.
Nikola Nežit: Drago mi je da to kažeš, jer to mi je baš bilo na umu kad sam komponovao. Bol je pametna emocija, ne nestaje ignorisanjem. Možeš sklanjati pogled, truditi se da se parališeš ili isključiš, on će te naći. Tačno kao u filmu “It follows”. Praktično jedini način je da prihvatiš i pustiš da peče.
Kako se jedan underground glazbenik i umjetnik, uz dobra glazbena poznanstva i suradnje, pronalazi i ostvaruje u novosadskom odnosno srpskom glazbenom kontekstu? Koji su kanali za underground zvuk i koliko je danas još preostalao publike sa znatiželjom i uhom za njega?
Nikola Nežit: To je mač sa dve oštice. Prva strana je da publike nema puno. Balkan je mali, naročito ako se oduzme većina koja sluša servirane narodnjake. A opet i alternativna masa je dosta zatvorena u svoju kolotečinu, pa će pre pustiti prva tri albuma Metallice, nego dati šansu demo snimcima domaćeg benda. Što opet nije pogrešno, samo je tako. Ipak, postojimo na Bandcampu i sličnim portalima, sve što treba je data nam šansa. Druga strana je što za muziku potrebno dosta para. Studio, oprema, promocija sve to oduzima dosta novca i vremena. Dođavola, pa čak se i Trent Reznor se vratio izdavanju muzike preko labela. Zamislite koliko je teško nama sa day jobom (smijeh). Da ne bude samo da kukam, verovatno najbolja stvar kod postojanja u ovoj “sceni” su ljudi. Imao sam priliku da upoznam divne i kreativne ljude, i čak radim sa nekima od njih. Takođe, postoji divno osećanje kada podeliš svoju muziku sa drugim ljudima, jer tada ona prestaje da bude tvoja, već postaje svačija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
