Nikola Vranjković ‘Bremeplov’ – utjeha za iskakanje iz vlastite kože

Nikola Vranjković čovjek koji je dvadeset godina bio frontmen srpskog grunge benda Block Out, za razliku od popularnosti koju uživa u matičnoj zemlji kao pjevač, glazbenik i poeta u Hrvatskoj je gotovo nepoznat.

  • 1
    Share
Nikola Vranjković 'Bremeplov'
Nikola Vranjković ‘Bremeplov’

Priznajem bio je i meni dok mi prije nekoliko dana na njega nije skrenuo pažnju jedan naš čitatelj iz Srbije, da bi potom uslijedilo istraživačko kopanje po internetu u kojem su se nizali hvalospjevi njegovih koncerata, mnogi glazbeni novinari su ih čak proglašavali i koncertima godine, pa do kontroverznih trenutaka i obračuna s nekim fanovima Block Outa uzorkovani suprotnim stavovima o dodjeli glazbenih nagrada na RTS-u. U Block Out je bio doslovce alfa i omega – najistureniji član po stvaralaštvu, da bi se njegovim odlaskom 2013. dogodilo to da je grupa angažirala čak i Boru Đorđevića kao gostujućeg pjevača u jednoj pjesmi kako ne bi izgubila medijski fokus na sebi. No to je ipak samo znak dubinske krize unutar redova u kojima je Vranjković očigledno igrao ključnu ulogu i odlučio okrenuti potpuno novu stranicu u svojoj dotadašnjoj karijeri.

Krajem srpnja prošle 2014. godine Nikola Vranjković je objavio knjigu „Bremeplov“, a s njom i prateći EP od četiri pjesme, koji po svojoj ukupnoj minutaži lako može biti i album. Jest da ova recenzija kasni pet mjeseci, no zaslužuje biti objavljena zbog vrijednosti autora prilično velikog lirskog i glazbenog kapaciteta kao i odličnog izbora gostiju za svoja osebujna četiri glazbena poglavlja. Tako je u naslovnoj „Bremeplov“ (ujedno i posljednjoj) pjesmi na EP-ju ugostio Pitija i Miroslava Užarevića, dakle gitarsku dvojac iz Goribora, u pjesmi „Plovni put“, zatim Milorada Mikija Ristića, basistu Darkwood Duba, u „Nagradi za strah“ mandolinistu Dejana Lalića iz Orthodox Celtsa i u uvodnoj „Ispod tvoga oka“ Danicu Borosavljević na klavinovi.

Vranjkovićeva poetika je mračna, eskapistička, metaforična, prepuna sitnih detalja koji obično promiču običnom oku, ali kad ih Vranjković svojim narativnim tonom izgovori one živopisno i upečatljivo stvaraju tijek misli čineći ih plasičnim i stvarnim. S te strane je svakako punkrvni kantautor, no kapacitet proširuje gotovo floydovskim aranžmanima u kojima uzima prostora koliko misli da je potrebno. Tako skoro 12-minutna „Ispod tvoga oka“ ‘kreće’ tek u četvrtoj minuti nakon podužih uvodnih instrumentala, prvo klavinova Danice Borosavljević, potom njegove akustične gitare, kao da je riječ o uvodnom obredu čišćenja čakri prije nego započne (lirski) tretman, ovog, uvjetno kazano, srpskog egala jednog Marka Lanegana, ili deset nijansi tamnijeg Balaševića koji oštim stihovima izrečenima gotovo tupo i nezainteresirano trančira društvenu površnost, ispraznu zaluđenost politikom, ali i nutrinu vlastite ljubavne nesreće protkane filozofskim mislima o tome kako nema kraja života, već samo kraja jedne muke.

Aranžmanima znalački podcrtava izgovoreno, s tim da nikad ‘ne zatrpava’ pratnjom, ne stvara šum u komunikaciji sa slušateljem, a lijepo iznenadi kad s bubnjem uključi cijeli bend tek u posljednjoj četvrtini pjesme.

U osobnom slučaju pogodilo se preslušavanje „Bremeplova“ s jučerašnjom kulminacijom predsjedničkih izbora i postizbornim vitlanjem demonima iz prošlosti i jalovim pokušajima da nas neki u trenutku vlastite opijenosti adrenalinom bombastičnim i bajkovitim riječima iskorijene iz ove regije, kad ponovno osobnost zatrese ona dvojba: otići ili ostati i kuda krenuti ako kofer spakiram? I što je najgore uvijek pakiraš i dio onoga od čega odlaziš. U Vranjkovićevoj elegiji iskristalizirala se tada neka utjeha. Svud su iste nijanse crnog i sivog u ovoj regiji. Zato i ovako visoka ocjena. Zato bih ga htio i u svom gradu uživo čuti… Jer pjesnici su i dalje čuđenje u svijetu kako je davno napisao A.B. Šimić, potrebni su nam iako znamo odgovore.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2014.)

Poslušajte “Bremplov” Nikole Vranjkovića

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh