Fokus ‘Nimfomanke’ određen je lećom seksa, ali karnalni seks, koliko god da se to činilo, ipak nije u njemu. Štoviše, seks se koristi kao lakmus za dekadentni život protagonistice i njezine emocije/reakcije na rasap neposrednog kruga ljudi oko sebe.
Spektakularna pretencioznost najbolje opisuje zadnji projekt Larsa Von Triera koji je skinuo i ogolio neka od zvučnih imena filmske industrije kako bi, prema visokim očekivanjma publike, isprovocirao vlastitu konvenciju šokiranja. Receptura i uzorak scenarija i režije nisu se previše modificirali u odnosu na kontroverznog „Antikrista“, čime, unatoč krajnjoj eksplicitnosti koja će nas natjerati u kina, ipak gubi na efektivnosti i provokativnosti. Kolosalna usmena predaja samoprozvane nimfomanke Joe megalomanski je mozaik seksa podijeljen u dva dijela koji ponovno predvodi plaha, ali nezasitna Charlotte Gainsbourg.
Glavu nije trebalo razbijati oko odabira glavne uloge – Charlotte Gainsbourg, von Trierova muza utjelovila je seksualnu požudu pomalo androgine Joe. Ona je izmučena i nesretna nimfa bez pretenzije na emocionalno povezivanje s ijednim u seriji muškaraca. U potjeri za što većim brojem njih i istraživanjem vlastite seksualne slobode; u oslobođenju svog seksualnog demona, Joe, ironično, gubi orgazam kao konačnu dimenziju seksualnog čina gubeći vlastito jastvo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=IqaMPZZhNn8[/youtube]
Ironija se dalje razvija kroz proporcionalni gubitak seksualne ugode i njezina klimaksa s prepoznavanjem mogućnosti realizacije prostora tijela i tjelesnosti. Epifanija pritom ne dolazi na samome kraju, nego u samom početku s prvim kadrovima filma gdje Joe izmučena i izubijana leži prekrivena tankim prekrivačem mekog snijega s kojeg je sklanja stari Seligman (Stellan Skarsgård) – poetični mudrac bez tendencije osuđivanja, blagonaklon prema njenoj devijantnoj seksualnoj politici. Dok sluša o lepezi lascivnih lica mlade nimfomanke oblikovane prema Sadeovom obrascu, starac neočekivano dobro probavlja narativ o fetišizmu izmoždene djevojke uz sporadične i neočekivane momente vlastite pohotnosti, razbijajući tako suptilnu monotoniju narativne niti. Von Trier tako upisuje očekivanu i zahtjevanu dozu zazorne ludosti, ilustrirajući njezinu priču o vaginalnom fetišizmu, odbacivanju ljubavi u korist jebačine neočekivanim referencama iz visokog akademskog registra. Tako Joe i njezina priča bivaju opravdani teorijama umjetnosti, religije, književnosti i – ribolova, a sam spolni čin; seks ipak ne postaje pornografija s kojom koketira i pleše na tankoj niti, nego i ostaje probavljiv tabu koji gubi svoj zazorni naboj kroz razvoj fabule.
Ocjena: 7/10
(Zentropa Entertainments, Zentropa International Köln, Heimatfilm, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
