Nina Simone ‘Fodder on My Wings’ – ploča koja pokriva velik teren

Reizdanje zanemarivanog albuma velike Nine Simone otkriva nam umjetnicu na zalasku karijere koja je uspjela prizvati snagu da još jednom prikaže sve što ju je učinilo velikankom, a uz sve to dodaje i nešto sasvim svježe i novo.

Nina Simone “Fodder on My Wings”

U valu recentnih reizdanja albuma iz glazbene prošlosti svakako se izdvaja ono ploče “Fodder on My Wings” veličanstvene Nine Simone, pogotovo zato što je u pitanju djelo iz često zanemarivane kasne faze njezine karijere, točnije iz 1982. godine. Premda je tako, “Fodder” se smatra jednom od njezinih najboljih ploča iz tog razdoblja uz njezinu prethodnicu “Baltimore” s kojom Nina ipak nije bila zadovoljna pa je ovdje uzela uzde čvršće u svoje ruke i pritom isporučila neobično, ali izrazito kvalitetno poglavlje svoga kataloga.

Simone je slavu i najveći uspjeh stekla jazz i soul baladama često teške i tmurne atmosfere, kao i političkim materijalom uglavnom u službi pokreta za građanska prava. Ne može se reći da takvog sadržaja nema i na “Fodder on My Wings”, jer naprosto nije tako, ali ipak se atmosfera ove ploče počesto čini prpošnijom i rasplesanijom od one na nekim od njezinih slavnijih izdanja poput, primjerice, “Little Girl Blue” sa samoga kraja pedesetih ili “Nina Simone Sings the Blues” iz 1967. godine. Razlog tome leži o velikoj zastupljenosti plesnih afričkih ritmova i kalipsa koje ćemo čuti na uvodnoj “I Sing Just to Know That I’m Alive” koju posvećuje svojoj odabranoj domovini Trinidadu ili na “Liberian Calypso” nadahnutoj razuzdanom noći koju je proplesala gola na stolovima u zemlji iz naslova.

Osim ovog materijala koji nadahnuće vuče iz zemalja u okolici ekvatora, ovaj album otkriva i značajne utjecaje koji dolaze iz dublje Afrike i Europe, a i bilingvalan je s mnogo pjesama otpjevanih na francuskom jeziku, pa tako odaje dojam da je riječ o jedinom istinskom world music albumu u opusu Nine Simone u kojemu autobiografski iznosi putopisne crtice iz svih zemalja u kojima je živjela i boravila u svom životu. Tako se uz bok raskalašenom partijanju u Liberiji ovdje može naći i kritika hladnoće Švicaraca u dvojezičnoj “Le peuple en Suisse”, a uz duhovni materijal poput “Thandewye” i “Heaven Belongs to You” ogorčena društvena i osobna kritika poput “I Was Just a Stupid Dog to Them”. Kao bitan dio ploče svakako se izdvaja naslovna balada u kojoj autorica sebe vidi kao ranjenu pticu koja se srušila na zemlju i promatra ljude koji su zaboravili živjeti i voljeti.

Ovogodišnje reizdanje osim izmijenjene naslovnice sadrži i još jednu bitnu razliku u odnosu na izvornik. Riječ je o pjesmi “Alone Again Naturally”, obradi istoimene uspješnice irskog kantautora Gilberta O’Sullivana koju je svojedobno proslavio Neil Diamond, a Nina je za nju napisala vlastiti tekst o smrti svoga oca. Ova pjesma uopće nije našla mjesto na originalnoj verziji albuma, dodana je na kraj reizdanja na CD-u, a novo izdanje joj s pravom dodjeljuje centralnu poziciju na ploči. Ova bolna ispovijed u kojoj Nina otkriva cijeli spektar emocija prema pokojnome roditelju, a koje sežu od prezira do ljubavi ujedno je i najduža pjesma na albumu te otkriva majstorsko umijeće kojim diva isprepliće autorsko s postojećim i ogoljuje dušu jednako kako zna ogoliti i tijelo u liberijskoj diskoteci.

Od dodataka tu su još dva broja na samom začelju ploče, završna minijatura “They Took My Hand” te “Stop” koja nam otkriva da Nina toliko ne voli standard “Send in the Clowns” da je toj činjenici odlučila posvetiti i cijelu pjesmu. Album sadrži i pjesmu “Il y a un baume à Gilead”, francusku inačicu tradicionalne skladbe koju je na engleskom kao “Balm in Gilead” objavila na svom prethodnom albumu, te jednominutnu “Color Is a Beautiful Thing” koja u sjećanje vraća “To Be Young, Gifted, and Black”.

“Fodder on My Wings” otkriva nam umjetnicu na zalasku karijere koja je uspjela prizvati snagu da još jednom prikaže sve što ju je učinilo velikankom, a uz sve to dodaje i nešto sasvim svježe i novo. Ova ploča pokriva velik teren, kako geografski, tako i onaj emocionalni. U svakom slučaju trebamo biti zahvalni Verveu što nam je ponovno pozornost skrenuo na ovaj uglavnom (nepravedno) zanemarivani album jedne od najvećih autorica i izvođačica dvadesetog stoljeća.

(Verve, 2020.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X