NLV ‘NLV’ – prvijenac za pamćenje

Pred sam kraj godine dobili smo još jednog jakog kandidata za predstojeća pobrojavanja najboljih izdanja ‘šesnaeste’ – bend s ‘najnemaštovitijim’ imenom na hrvatskoj sceni svojim je, podjednako nemaštovito nazvanim prvijencem, ne samo ispunio, već i daleko premašio očekivanja nametnuta hvaljenim EP-jem ‘…and who are you?’.

NLV
NLV

Čim su se pojavili, Nikol Ćaćić, Luku Šipetić i Vedran Grubić brže-bolje su se ugurali među kantautore stasale na raznim „začaranim Močvarama“ i „Bistroima na rubu šume“ pa „NLV“ možemo smatrati albumom kojim su to akustičarsko društvance jednostavno prerasli.

U ovih 10 pjesama električne gitare zastupljene su koliko i njihove „ištekane“ starije sestre, aranžmani više nisu ogoljeni i minimalistički, a ritam-sekcija blago hermetičnim je baladama pridodala „malo mesa“ i učinila ih mnogo univerzalnijima i prihvatljivijima širem publikumu. Prva među jednakima svakako je Nikol koja posjeduje vokal kakav se sreće jednom u generaciji i smješta je u društvo izvođača poput Feist, nesretnog Jeffa Buckleyja ili Grace Slick s čijim Jefferson Airplaneom i glazbeno dijele dosta sličnosti.

Iako bi je vrijedilo poslušati i kada bi pjevala potpuno sama, bez ikakve instrumentalne pratnje, njezin glas ni na trenutak ne postaje važniji ili istureniji od benda, već je uvijek samo jedna od boja u snolikom pejzažu sastavljenom od domaćeg i stranog folka, psihodelije mitskog Haight-Ashburyja, lo-fi rocka Mazzy Stara te popa u chamber i noir varijantama.

Na domaćem terenu najbliži su im srodnici talentirani i zasad još nepotvrđeni Dubrovčani Izae iako su skladbe pulske trojke daleko prohodnije i popističnije. „NLV“ sadrži nekoliko iznimno radiofoničnih brojeva koji bi, da ih izvode Englezi ili Ameri, zavidnu minutažu dobili i na tragikomično formatiranim hrvatskim postajama, usprkos stihovima, skoro bez iznimke pronađenim na „krivoj“ strani ljubavi.

Pjesme poput „Bitter“, „Pain“, pa čak i odjavna „My Funeral“, međutim, imaju vrlo lijepu, poletnu melodiju i fino posložena višeglasja koja bi bez većih problema uspostavila ravnotežu i s najtmurnijom poetikom. U vrlo ujednačenom materijalu za nijansu ipak odskaču „Look Around You“, s jazziranim uvodom koji na refrenu postaje pravo pop savršenstvo, etno elementi u „Not Dark Yet“ te efektno ubacivanje duhača u „Wake Up (Lies)“, mada moram priznati kako je vrlo lako moguće da ću kroz kojih tjedan ili dva svojim favoritima proglasiti neke potpune druge stvari.

U nekom normalnijem vremenu i prostoru, ovaj bi materijal bio dovoljna garancija da će Nikol, Luka i Vedran uskoro postati popularan i tržišno uspješan bend. Na žalost, pjevanje na engleskom vjerojatno će ih zadržati na sigurnoj udaljenosti od radijskih postaja i mainstream medija, ali nekako se ipak nadam kako će upravo oni, nakon Lovely Quinces i Jonathana, biti sljedeća iznimka u tom pravilu.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2016.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X