‘Najbolji zadarski koncert večeras je u Benkovcu’, sprdali su se neki komičari na jednom zadarskom radiju tog dana. No bili su u pravu.
U prilično kratkom roku, petnaestak dana nakon Vlajternative, opet sam se zaputio do Benkovca. Razlog je ovog puta bio Nosi se Benkovac 2023, tj. kasnoljetna ekstenzija zadarskog kulturnog festivala Nosi se koji na jednom mjestu spaja glazbu i teatar pod vodstvom Juraja Arasa.
U benkovačkoj verziji koja je od kazalištaraca u petak 1. rujna ugostila Teatar Exit i predstavu „Kako to misliš mene nema“, glazbeni dio nosio je u sebi ono što se običava nazvati „svjetskom premijerom“. Naime, oni koji prate zagrebačkog bluesera Bebe na Vole, tj. Adama Semijalca ove godine su se mogli uvjeriti u njegov neizmjeran talent nakon što je na proljeće objavio album „Ode dite“ kojim je otvorio jedno sasvim novo poglavlje u svojoj karijeri u sferi etno glazbe.
Najavio je on to na neki način još karantenske 2020. uratkom „Tanac za crnega vraga“, zatim ovu 2023. započeo s „Moje srce se reskoli“ angažiranim antiratnim etno albumom udružen s Dunjom Knebl, ali je s „Ode dite“ zabio klin doslovce u ovdašnju gensku strukturu i iznjedrio vanvremensko djelo u kojem je svoj unutarni Robert Johnsonovski blues narativ spojio s folklornim impulsima dalmatinskog krša na način kako je taj isti folklor svojih predaka živio i udisao od najranije dobi provođenjem školskih ljetnih raspusta na selu.
Sputan zdravstvenim problemima i boreći se s posljedicama bolesti kojoj se othrvava posljednje četiri godine, Adam nije nastupio još od 2019. i time se činilo da „Dite“ neće vidjeti svjetla pozornice. No taj „klin u ovdašnjoj genskoj strukturi“, koliko god bio opor i tvrd, pustio je svoje izdanke i dobio neočekivani životni oblik. Nekoliko članica zadarskog zbora Fige, tj. Ines, Tina, Mara, Vinka i Zrinka odlučile su dati novo ruho nekim pjesmama s tog albuma koji ih je magnetično privukao. Iako se dotad nisu poznavali, a još manje zajedno pokušali izvesti pjesme, pala je odluka da se Adam, Ines, Tina, Mara, Vinka i Zrinka po prvi put zajedno okupe baš u Benkovcu u atriju Zavičajnog muzeja poznatijeg pod nazivom Kaštel Benković i premijerno izvedu mali program u kojem je moja osobna uloga bila da budem „onaj lik“ koji će pričati s njima na pozornici u pokušaju da izvedem dio predstavljanja riječima tamo gdje glazbe u tom trenutku nije bilo dovoljno, bar po pitanju minutaže.
Srsi ugode već su me prožele na tonskoj probi, jer su Ines, Tina, Mara, Vinka i Zrinka „Dite“ prigrlile kao svoje. Pjesme „Kajanje“ i „Budalica“ izvele su kao pravi folklorni a capella zbor, dok su pjesmu „Ove zime“ izvodile zajedno s Adamom koji ih je pratio na dangubici. Kad je pala noć i atrij ispunila publika, sve je bilo stopljeno u jedno tkivo i kao da je pjesmama bilo suđeno da moraju oživjeti upravo na toj pozornici u Benkovcu.
Jest da je poskočica „Budalica“ odmah izmamila praćenje ritma pljeskanjem, no „Ove zime“ u zajedničkoj izvedbi morala je biti te večeri izvedena dvaput. Ima magija koje traže da budu ponovljene, čisto kako bi se svi uvjerili da onaj prvi dojam nije došao na prepad, već da je u pitanju stvarno magija. „Ove zime“ u toj formaciji Adama Semijalca i pet ženskih vokala je upravo to. Cijela stvar kao da je doživjela nevjerojatan preokret – tamo gdje se prije tog koncerta naziralo klonuće, nakon istog kao da se otvorio novi potentni prostor za nastavak u jednom sasvim drugom svjetlu koji pruža nadogradnju opskurnom originalu, ako se gleda da je sve izveo samo jedan čovjek.
Daleko od toga da je ostatak programa bio lošiji, dapače, sve je nekim svojim tokom vodilo jedno prema drugom. Večer su otvorile Dina Bušić i Melita Ivković, tj. Dina E Mel predstavivši album „Bërbili“ (Slavuj). Taj zadarski duo godinama je muzikološki izučavao stare i dobrano zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa koji su početkom 18. stoljeća doselili sa Skadarskog jezera na zadarsko područje. Izuzme li se zadarska promocija koja je također pala u nesretni pandemijski period, Dina i Mel su te subote 2. rujna imale prvi koncert na domicilnom terenu, iako su „Bërbili“ dosad predstavile u 6-7 europskih zemalja.
Dok je Dina nekad i prigušenim glasom oživljavala ona vremena kad su žene u svojim kućama uz petrolejku kroz pjesme pronosile priče o običajima, porijeklu i dakako ljubavi, Melita je tome na akustičnoj gitari davala zvučnu auru koja se također činila autentičnom jer ju je pronašla u staroj mediteranskoj glazbi i stilovima poput tarantelle, kao što je jednako uspješno protkala i utjecaje brazilske glazbe.
Da nipošto ne uzmanjka adrenalina te večeri, pobrinule su se „pazinske narikače“, tj. grupa Veja (u tom istarskom kraju veja je naziv za narikaču), dobro poznata uigrana ekipa koja je razvila jedinstven izričaj spajanjem tradicionalnog miha i harmonike s harmonijama koje znaju ponekad mirisati i na rock, iako se tu radi o pjesmama i napjevima skupljanima po obroncima Ćićarije i istarskim mjestima kao što su Peroj i Šišan. I naravno, sve pogonjeno moćnim vokalom Gorana Farkaša koji je u Benkovcu bio u top formi.
Precizna svirka, a opet raskalašena i divlja s pjesmama pisanima starinskim rukopisom, a opet dovoljno „čitljivim“ za atmosferu „moderne štale“, kako bi rekao Edi Maružin iz Gustafa, čak i u Benkovcu, ako netko slučajno misli da su zvuci naših podneblja nekad teško međusobno razumljivi.
Okej, bilo je sitnih šaljivih podbadanja kad je Farkaš rekao u jednom trenutku da oni „poje“, i dobili iz publike pitanje o čemu je tu riječ obzirom da se u benkovačkom kraju pod pojenjem smatra kad netko domaćim životinjama daje vodu. No u konačnici sve se nakon Vejinog živahnog i srčanog nastupa svodilo na: „Hoćemo još!“
Taj „još“ se naravno dogodio. I taman kad je odsviran zadnji takt i bend sišao s pozornice ukazala su se i dva policajca koji su užurbano išli prema organizatoru, jer se netko vjerojatno žalio na to da je fešta potrajala.
„Imate li vi dozvolu za ovo?“ upitalo je uniformirano lice.
„Nemam“, izjavio je opušteno organizator.
Kulturna večer u Benkovcu nije mogla bolje završiti.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
