Prvo je Denis Katanec objavio album na audiokaseti, a onda je i Svemirko izdao VHS-kasetu. Beogradski Ponton svoju je kasetu upakirao u futrolu za mobitel, a Justin Bieber je s albumom “Purpose” na kaseti oborio rekorde prodaje.
„Mi smo ovim potezom samo došli odati posljednju počast diskografiji kakvu poznajemo četrdesetak godina. Jel’ to nešto bitno ili ne, pokazat će vrijeme.“ Tako je, prije sedam godina, ovom novinaru govorio Dubravko Ivaniš, u danima kad su Pipsi objavili USB-kompilaciju „Diskografija“, na koju je bend stavio sve što je ikad snimio plus još brdo bonus materijala. A ostalo je i dovoljno memorije za svakodnevne potrebe obožavatelja; neku powerpoint prezentaciju ili dvije, tri sezone omiljene serije.
Činilo se tada, sasvim opravdano, da je glazbena tehnološka revolucija došla do logičnog novog koraka u vječnoj borbi za što većim nakladama. CD je, znalo se već tada, bio na umoru. No, USB-stick kao diskografski medijski format (zasad) nije zaživio jer su, između ostalog, djeca počela jesti vlastitu revoluciju.
Povratak vinila više nije ni vijest još od kad je objavljeno da je samo u SAD 2013. godine prodano šest milijuna longplejki. Dvije godine kasnije, HMV i Amazon izašli su s podatkom da je u predbožićno vrijeme 2015. prodavan jedan gramofon u minuti, čime je postao najprodavaniji božićni audio-uređaj na internetu. Nije vijest, jer danas svaki bend koji drži do sebe ima LP izdanje, koje je, što se domaćih albuma tiče, jeftiniji od CD-a. S tim da, budući da smo zemlja apsurda, naši bendovi svoje ploče uglavnom štancaju u Češkoj na rashodovanim Jugotonovim prešama. – Naprosto se više nije vjerovalo u vinil. Ljudi koji su u tom trenutku odlučivali što napraviti s tim izuzetno kvalitetnim poluautomatskim prešama, prodali su ih. Našli su kupce u Bugarskoj i Češkoj. Danas kad Croatia Records radi posebna vinilna izdanja, to radi u Češkoj. Računalo se da od vinila više nema koristi. Smatralo se da je to mrtvi kapital i da se longplejke neće vratiti – rekao je lani za portal TRIS, Siniša Škarica, legendarni urednik Jugotonovih izdanja.
Povod ovom teksta nije retro skok s USB-a na ploče, već kvantni retro skok koji je izveo Marko Vuković, poznatiji pod scenskim imenom Svemirko. – VHS je zgodan mediji za objavljivanje jer je za razliku od ploče ili audiokasete sposoban prenijeti i pokretnu sliku. Želio sam da ljudi dožive album i osjetilom vida, stoga smo kao vizualni podražaj sastavili jedan iznimno zanimljiv videouradak – rekao je Svemirko na promociji albuma „Vanilija“ 1. travnja ove godine u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević. Svemirko je, dakle, album objavio na VHS-kaseti.
– Mislim da se ovdje radi o više faktora, ali najvažniji je taj da su sve te stvari, po mom skromnom sudu, zamijenile neku bogato dizajniranu i izrađenu vizitku. Traži se neka posebnost i ekskluzivnost s legitimnom željom da se bude zamijećen. Nostalgija je tu zamjetan emotivni moment na koji se računa. S druge strane, očigledna je ta potreba da se glazba stavi na neki opipljiv, materijalan medij koji se neće izgubiti u bespućima virtualnog svijeta – pokušao nam je razjasniti Denis Mujadžić Denyken, najtraženiji hrvatski rock producent.
– Pošto se diskografska industrija, barem kod nas a čini mi se i šire, nalazi u jednom ekonomskom apsurdu u kojemu egzistira na način da njen proizvod (recimo CD) skoro pa i nitko ne kupuje, onda se već u početku odustaje od nekih iluzija da je od nosača zvuka (pogotovo u alternativnim krugovima, a s obzirom na njihov tretman u mainstream medijima i samim time mogućim dosezima prema široj publici) moguće ozbiljno zaraditi, pa se priča svodi na ploče i kasete – reći će Denyken, ističući i marketinšku stranu ovakvih „nemodernih“ medija: – Napraviti tj. objaviti materijal na nekom nosaču zvuka, uglavnom u malim nakladama, a koji će biti dovoljno intrigantan kao priča za sebe (iako je naravno iluzija da se drugi toga već nisu sjetili) služi i da se oko toga napravi učinkovit PR.
Još jedan od onih koji je prisilio novinare da se vrate zaboravljenoj dilemi piše li se kaseta ili kazeta (u našem Apsurdistanu postoje najmanje dva važeća pravopisa, pa izgleda da ni jedno ni drugo nije pogrešno) zagrebački je kantautor Denis Katanec. On je svoj album iz 2015. „Pejotl“ objavio isključivo na kaseti. – Dosta je strelica sa svih strana da se tu radi o nekakvom hipsterstvu ili bahaćenju, pogotovo onaj dio koji se odnosi na to da se pjesme ne mogu slušati online. To je donekle i poanta svega. Oni kojima smeta i ne paše kako stvari funkcioniraju neće poslušati album i oni su ljudi kojima sam htio onemogućiti dolazak do tog albuma. Sve je nekako prejednostavno, ni za što se ne bi potrudili niti izdvojili novac i vrijeme. Kažu da ima toliko besplatne glazbe za slušanje i na dohvat ruke, pa evo slušajte. Meni je to OK. Nitko ne uzima u obzir to da je jedan autor uložio sebe, puno truda i vremena da bi te pjesme nastale. Kaseta i cijena od 50 kuna za kupnju online (digitalno plus kaseta) dovoljne su prepreke da se zaustave površni slušatelji – bio je poprilično jasan Katanec u intervjuu za portal Sound report.
– Meni se to čini skroz logičnim. Alternativni bandovi su oduvijek bili nositelji promjena na sceni i traženja novih izričaja, ponajprije u glazbenom smislu, a potom i sa svim povezanim oko neglazbenog dijela svoje pojavnosti poput imidža, nastupa, pa i sada formata na kojem odlučuju izbaciti svoje snimke. Njima je potpuno jasno da ozbiljniju prodaju čega god izdali ionako ne mogu očekivati, pa se odlučuju najviše za “retro” formate zbog fore, da su drugačiji i možda pomalo zbog nostalgije kad su neki formati, posebno vinili, značili mnogo više od same glazbe – reći će nam Danko Stefanović, direktor Dallas Recordsa.
Biti drugačiji od drugih je, vjerojatno, puno veća motivacija od puke nostalgije. Uostalom, tiskanje vinila ili kaseta također košta glazbenike, a ulupati novac samo zbog dozivanja „bolje prošlosti“ bila bi suluda investicija. – To je logičan korak u pokušaju isticanja svojeg rada u odnosu na ostale i izravan je rezultat “šume” raznih izdanja izvođača i glazbe koju je omogućio razvoj “home studio” program i internet kao jedini medij plasmana glazbe. Na ovaj način izvođači se žele odmaknuti u odnosu na masu ostalih. Baš kako pravi novi i svježi alternativni band i treba, a nema ništa svježije od posezanja za prošlošću u ovom trenutku – zaključit će Stefanović.
Ako ste pomislili da je objavljivanje albuma na audiokaseti ludost, pogledajte brojke. Najveći američki proizvođač kaseta, National Audio Company iz Missourija, objavio je da je 2014. isporučio 10 milijuna kaseta. Godinu kasnije, prodaja im je skočila za 20 posto, a u 2016. za čak 74 posto. Najprodavanije kasete lani su u SAD-u bili albumi Justina Biebera, The Weeknda, Eminema i Blink 182.
Na stranu sad rasprava o kvaliteti zvuka, iako je već i znanstveno dokazano da je ljudski slušni aparat stvoren za analogni, a ne digitalni zvuk. Povratak starim nosačima zvuka u prvom je redu povratak albumima, kao homogenim konceptualnim vizijama, naspram dvadesetogodišnjem inzistiranju na singlovima od strane glazbene indutrije, što je bila izravna nuspojava novih tehnologija. Puštanje ploča, pri čemu je gnjavaža preskakati pojedine pjesme, vraća smisao osmišljavanju poretka pjesama na A i B stranama, a i doprinosi shvaćanju i boljem sagledavanju cjelokupne slike albuma. Ukratko, užitak u glazbi ponovno postaje potpun.
Upravo zato glazbena retro revolucija producente poput Denykena veseli: – U svemu ovome mene osobno kao pripadnika “analogne” generacije raduje dugogodišnji uzlazni trend prodaje vinila i vraćanje određenog broja ljudi konzumaciji glazbe uz hi-fi reprodukciju (gdje se čuje istinska kvaliteta rada ljudi poput mene), koje nije površno i usputno kakvo je postalo u ovom užasno akceleriranom svijetu, već je poput neke japanske ceremonije ispijanja čaja… svjesno izdvojen trenutak i vrijeme posvećeno istinskom uživanju u glazbi.
Onda, znate li gdje ste spremili svoje stare kasetofone?
Tekst je objavljen u suradnji s portalom TRIS
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
