Sredinom 1960-ih rock je prolazio kroz tranziciju. Format singlice gubio je primat u glazbenom svijetu, a njeno mjesto preuzimao je LP. U istom periodu ispod površine je ključao sirovi garažni i psihodelični rock koji se našao usred vrtloga promjena. Kompilacija ‘Nuggets’ prije pedeset godina otvorila je vrata u taj underground i usmjerila svjetlo na fantastične bendove čije pjesme i danas osvajaju nove generacije.
Nedavno sam prebirao kroz svoju vinilnu kolekciju i nakon dugo vremena izvukao sam kompilaciju „Nuggets: (Original Artyfacts From The First Psychedelic Era 1965-1968)“. Hipnotizirajuća naslovnica albuma potaknula me na ponovno čitanje popratnog teksta izdanja nakon čega sam shvatio da je legendarna kompilacija prije nekoliko mjeseci navršila 50 godina. Ne samo da je ta kompilacija „preživjela“ sve promjene i trendove u glazbi kroz turbulentna desetljeća, nego se i dalje uporno vrti na top listama najboljih albuma svih vremena.
Kompilaciju je na prijedlog Jaca Holzmana, čelnika Elektra Recordsa, složio i producirao Lenny Kaye, inače poznatiji kao gitarist u bendu Patti Smith, a koji je početkom sedamdesetih radio kao lovac na glazbene talente. Na kompilaciji se nalazi 27 garažnih i psihodeličnih dragulja koji su snimljeni u periodu između 1965. i 1968. godine. Plimni val britanskih bendova koji je 1964. stigao do SAD-a i potopio ga u beat čaroliji mladima je promijenio fokus i način razmišljanja. Žanrovske granice polako su popuštale i nisu više bile tako krute. Jazz, folk, country i psihodelija u rocku su pronašli novog domaćina, a mladi su bili aktivan sudionik novih fuzija.
Bio je to period kad su osnivanje benda i snimanje pjesama djelovali tako lako, a za većinu pjesama na kompilaciji „Nuggets“ zaslužni su upravo tinejdžeri i studenti. Bili su mladi, većinom neiskusni, no ipak fokusirani na uspjeh za kojeg nisu bili sigurni kako bi trebao izgledati u okruženju koje se brzo mijenjalo. Tradicionalne vrijednosti američkog društva urušavale su se sredinom šezdesetih pod težinom pojave droga, slobodne ljubavi, socijalnih nemira, društvene nejednakosti te povrh svega rata u Vijetnamu koji je eskalirao nakon smrti predsjednika Johna Kennedya. U takvom kaosu sviranje u bendu mladima je pružalo eskapizam i katalizator za osjećaje koje su pretakali u neobuzdane pjesme sa stavom.
Dominantna forma kojom se uspjeh tada mogao ostvariti bila je u obliku hit singlice, ne dulje od tri minute, idealne za radijske valove. Pjesme s „Nuggetsa“ inicijalno su u najboljem slučaju ostvarile osrednji uspjeh na top ljestvicama zadržavajući se na njima maksimalno nekoliko tjedana, a neke nisu ni dospjele na listu. Lenny je u biranju pjesama pronašao zlatnu sredinu. Izbjegavao je najveće hitove bendova, a opet nije birao najopskurnije pjesme održavajući balans u svrhu višeg cilja i kreiranja organske cjeline. Žanrovske granice na kompilaciji vrlo su labave, stoga ovaj album ne možemo nazvati samo kolekcijom garažnih i psihodeličnih pjesama. Dapače, Lenny je na albumu servirao stilsko i žanrovsko šarenilo poput glazbenog kaleidoskopa u kojem možemo čuti proto-punk The Seedsa, neodoljivi power-pop u izvedbi Nazza, prvog benda Todda Rundgrena, ili Sagittariusov barokni sunshine pop.
Bendovi koji su se našli na albumu imali su različite putanje. Neki su imali stabilnu karijeru i izbacivali albume dok su drugi brzo izgorjeli pokušavajući probiti stratosferu u letu prema nacionalnoj pozornici. The Standells su ostvarili dobru karijeru i bili su poznati garage rock bend, dok primjerice The Count Five nikad nisu izašli iz svojeg grada San Josea. Na kompilaciji su i The Remains koji su 1966. otvarali koncerte Beatlesima na njihovoj posljednjoj američkoj turneji. Za pojedine underground bendove poput The Seedsa „Nuggetsi“ su bili slamka spasa od vječnog zaborava zahvaljujući kojoj njihove pjesme osvajaju nove generacije.
Otkačene pjesme s „Nuggetsa“ nisu odzvanjale samo u ušima ljubitelja glazbe nego i brojnih glazbenika koji su u njima pronašli inspiraciju. Kompilacija je utjecala na njujoršku punk scenu kasnih sedamdesetih (Debbie Harry je kasnije obradila „Liar, Liar“ The Castawaysa, a Ramonesi spomenute The Seeds) i na revival garage rocka osamdesetih godina. Lenny je u popratnom tekstu među prvima koristio termin „punk rock“, a utjecaju kompilacije i sam svjedoči jer mu osim ljubitelja glazbe Patti Smith redovito prilaze i obožavatelji „Nuggetsa“. Kompilacija je začela glazbenu arheologiju i utjecala na brojnu nišu manjih i neovisnih izdavačkih kuća specijaliziranih za otkrivanje zaboravljenih i opskurnih dragulja koje možemo čuti na poznatim serijalima poput „Back From The Grave“, „Las Vegas Grind“, i „Pebbles“.
Pjesma „No Time Like The Right Time“ The Blues Projecta u svojem imenu nudi najbolji sažetak tih nekoliko godina sirove kreativnosti i energičnog drivea koji je tinejdžere tjerao da uzmu instrumente u ruke i snimaju pjesme u nadi da će se izdići iz skučenih sredina u kojima su živjeli i postanu dio kulturnog fenomena kojeg je pokrenula „britanska invazija“. „Nuggets“ kompilacija je glazbena verzija emisije „TV kalendar“, fragment vibrantne povijesti, i najbitnije – besprijekorna kolekcija zabavnih pjesama prepunih pamtljivih melodija, refrena, riffova i poruka.
(Elektra, 1972.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
