Od svega toga su me najsnažnije opalili ‘ABCD avioni’ koji su, nakon svega što se događa kako u našim krajevima tako i onim puno daljima, djelovali poput upozorenja, i ‘Kad se neko nečem dobrom nada’, jednom od svojih popističnijih, ali i najboljih skladbi.
Na zagrebačkim koncertima Obojenog programa možete biti sigurni u nekoliko stvari. Kao prvo i najvažnije, Kebra i tko god stajao uz njega na pozornici vas nikad neće razočarati, posebno jer će se na set-listi zasigurno naći i klasici benda poput “Nebo, nebo plavo je“ ili “Ona je tu“. Osim toga, gotovo svaki put će se okupiti 200-300 ljudi, bez iznimke vjernih fanova koji, baš poput mene, rijetko propuštaju njihove svirke i koji se savršeno uklapaju u definiciju “cult following“.
Na posljednja dva nastupa u Zagrebu, sinoćnji i onaj koji su u svibnju 2023. godine održali u Močvari, repertoar je, istini za volju, bio osvježen novijim pjesmama, skinutima s mini albuma “2021=41“ koje su u Vintage Industrial Baru i otvorile čitavu priču. “Umeš li da upravljaš sa vremenom“, “Kuda ovaj čovek ide“ ili “Ona samo pleše“ nisu ništa slabije od stvari s, primjerice, “Najvažnije je biti zdrav“, što poslije više od četrdeset godina oduševljava, ali i iritira činjenicom da nova studijska izdanja objavljuju toliko rijetko.
Aktualna postava Obojenog programa mogla bi se nazvati supergrupom, dakako u alternativnim okvirima, pošto je uz Branislava Babića-Kebru sačinjavaju Miki Ristić iz nekadašnjih Darkwood Dub i njihovog nasljednika Bella Technika, Ilija Vlaisavljević Bebec koji je bio član niza važnih novosadskih bendova (Boye, La Strada) te Vladimir Cinkocki kojeg smo u Zagrebu znali gledati i s Goblinima. Nitko od spomenutih ne svira gitaru, a format s dva basa i bubnjem dodatno ih je, kako sam konstatirao i u prethodnom reportu, približio Disciplini Kičme. Time se na neki način zatvara krug, uzmemo li u obzir da je njihov debitantski album producirao upravo Koja.
To ne treba shvatiti kao prigovor jer zvuče zaista ubojito, uz basove koji će vam propisno protresti utrobu, fenomenalnog bubnjara i specifičan, repetitivni vokal koji ostavlja dojam nekog od onih bizarnih uličnih propovjednika, s tom razlikom da na kraju shvatite kako je čitavo vrijeme bio u pravu. Kao i obično, Kebra se nije pretjerano zamarao komunikacijom s publikom, svedenom tek na poneki “hvala“ ili pozdrav, a razlike u odnosu na prethodni zagrebački koncert nije bilo ni u trajanju pošto su oba završila za otprilike osamdeset minuta. Vrijedi spomenuti da su u Vintageu imali i dva bisa (ne sjećam se koliko su se puta vraćali u Močvari).
Od svega toga su me najsnažnije opalili “ABCD avioni“ koji su, nakon svega što se događa kako u našim krajevima tako i onim puno daljima, djelovali poput upozorenja, i “Kad se neko nečem dobrom nada“, jednom od svojih popističnijih, ali i najboljih skladbi.
“Uvijek isti, poseban, samo svoj“, pjevao je davno Cane, a teško je naći opis koji bi bolje odgovarao Obojenom programu. S druge strane, možda ih je bolje ni ne opisivati, ipak je “svaka definicija gubitak slobode“.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
