Iako je mladi riječki moderni metal/metalcore bend Ocean of Another stasao u svega dvije godine, već je zapažen ne samo u lokalnoj sredini gdje je od Ri Rocka dobio nagradu ‘Nove nade’, već je postigao i uspjeh na Spotifyju gdje se zahvaljujući akustičnoj obrati pjesme ‘Snuff’ grupe Slipknot približavaju milijunskom preslušavanju. Prije mjesec i pol dana objavili su nastupni EP ‘One Day This Pain Will Subside’ koji će u srijedu 24. travnja predstaviti i zagrebačkoj publici u Vintage Industrialu. Povodom svega nabrojanog porazgovarali smo s liderom grupe Dorianom Pavlovićem s kojim su se mogle otvoriti i neke dublje teme, od onih uobičajenih vezanih samo za glazbu.
Okupili ste se 2022. i početkom 2024. ste već objavili svoj prvi EP. Idete prilično brzo, no kako se vama čini?
Dorian Pavlović: Nama se naravno čini sporo. Objektivno nam je jasno da to nije sporo, ali stalno smo u tome i imamo neku razinu hiperfokusa na vlastito stvaralaštvo tako da se percepcija ‘izvana’ ne poklapa s našom ‘iznutra’. Stalno radimo i stvaramo, evo sada već imamo napisane četiri nove pjesme a izdali smo EP prije mjesec i pol. Potreba za izražavanjem je velika kao i strast koju osjećamo prema vlastitom stvaralaštvu. To je naš raison de vivre. Iz ovih razloga nam se nekako čini da se stvari sporo kreću, iako smo, kažem, svjesni da to nije tako i zapravo smo jako zadovoljni načinom na koji se naša karijera razvija.
U prosincu 2022. godine ste dobili nagradu Ri Rocka “Nove Nade”, kako se to dogodilo?
Dorian Pavlović: Koliko je nama poznato žiri sastavljen od renomiranih riječkih glazbenika nas je odabrao za samu nagradu. Nažalost ne znam puno više o samom procesu glasanja i filtriranja potencijalnih kandidata, ali nam je, eto, to već tada dalo vjetar u leđa. Mi smo u tom momentu već objavili dva singla i akustični cover Slipknota “Snuff”, pa je moguće i to utjecalo na odluku.
Postoji nekakav mainstream narativ vezan za mentalno zdravlje i podizanje same svjesnosti o istom, ali često ode u nekom smjeru gdje se mentalne bolesti koriste kao neki orden časti ili modni dodatak. Samim time se smanjuje razina razumijevanje za iste koje su zapravo ozbiljna potreba osobe da procesuira vlastiti unutarnji svemir.
Ta vaša akustična obrada Slipknota “Snuff” na Spotitfyju ima više od pola milijuna preslušavanja. Kako ste se odlučili za taj potez i je li vas to iznenadio toliki interes ljudi?
Dorian Pavlović: Ta obrada u trenutku mog odgovaranja na ovo pitanje ima 757.000 slušanja na Spotifyju. To je potpuno suluda brojka koja je svakim danom sve veća. Nastavi li ovako za mjesec dana će imati više od milijun slušanja. To su baš apstraktne brojke i u jednakoj smo mjeri i oduševljeni, ali i zatečeni takvim razvojem događaja. Sama odluka da napravimo tu obradu je došla zapravo dosta spontano. Željeli smo odati počast nekom od naših uzora i zaraditi komad kredibiliteta kao novi bend na sceni pa smo se odlučili na cover. “Snuff” kao takav nema akustičnu verziju, barem ne službenu. Postoji verzija koju Corey Taylor svira na solo nastupima koju smo mi zapravo koristili kao bazu. Slipknot nam je svima jako bitan band i nismo puno razmišljali o tome želimo li “Snuff” kao cover.
Fokus vaših pjesama na EP-u je mentalno zdravlje, tj. problemi s s mentalnim zdravljem, zašto?
Dorian Pavlović: Prvenstveno sam ja potegao tu temu. Ja imam dobar komad svojih borbi s vlastitim demonima i sam proces pisanja ovih pjesama mi je pomogao da sve to procesuiram na jedan potpuno novi način koji mi zapravo nevjerojatno pomaže. Uz sve to spojio me s divnim ljudima koji su sada Ocean Of Another. Drugi razlog je što smatram da je to tema o kojoj je nevjerojatno potrebno konstantno otvoreno razgovarati kako bismo mogli spoznati sami sebe. Postoji nekakav mainstream narativ vezan za mentalno zdravlje i podizanje same svjesnosti o istom, ali često ode u nekom smjeru gdje se mentalne bolesti koriste kao neki orden časti ili modni dodatak. Samim time se smanjuje razina razumijevanje za iste koje su zapravo ozbiljna potreba osobe da procesuira vlastiti unutarnji svemir. Stoga je neka naša namjera iskreno i otvoreno razgovarati o svemu tome bez pretjeranog populizma i senzacionalizma.
Ono što mi se nikako ne sviđa je ta neka patološka potreba da se prodamo zapadu pošto-poto kako bi validirali vlastito postojanje i napokon postali ”gospoda”. Uz to užasno mi je to jačanje nacionalizma i desnice koje je evidentno zadnjih godina, a pogotovo na ovim izborima.
Imate i slogan “Postanite kap u Oceanu drugog“ iz kojeg je nastalo i ime benda, ili je bilo obratno? Što možete reći o tome?
Dorian Pavlović: Prvo je nastalo ime banda iako je misao vodilja iza samog slogana postojala i prije traženja imena banda. Kao što rekoh, od samog početka nam je bilo jako bitno da narativno objasnimo ljudima što to mi radimo i zašto. Cijela ideja iza banda je ta autentična povezanost između ljudskih bića. Sa svim lijepim i manje lijepim doživljajima, emocijama i boli koje čine ljudsko postojanje. Želimo stvoriti mjesto gdje se ljudi mogu povezati i shvatiti da njihova bol nije samo njima svojstvena i da nisu sami u tome, svi osjećamo bol i strah ali i ljubav i sreću na isti način i to je ta povezanost koju moramo naučiti dijeliti jedni s drugima kako bismo postali bolji, zdraviji i sretniji ljudi.
Kapital raste strelovito no cijena koju čovječanstvo plaća za to je eksponencijalni rast patnje, usamljenosti i otuđenosti od vlastite ljudskosti. Homo homini lupus zbog šake dolara. Prestrašno!
Zanimljiva mi je i tvrdnja koja je pratila izlazak EP-a: „U svijetu u kojem je kapitalizam stavio cijenu na sve, uključujući i revoluciju, bend nastoji pokazati da je konačni čin pobune čin samospoznaje“, dakle vaša glazba nosi i jaku političku poruku u sebi, kako uopće doživljavate život u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj?
Dorian Pavlović: Naš život je neminovno pod utjecajem politike i kapitalizma. Neoliberalni kapitalizam kakvog živimo danas se oteo kontroli i isključio tu socijalnu komponentu iz jednadžbe u korist kapitala. To nas je dovelo do momenta gdje se politika povinula kapitalu i sada stvara zakone po mjeri kapitala, a ne po mjeri čovjeka. Kapital raste strelovito no cijena koju čovječanstvo plaća za to je eksponencijalni rast patnje, usamljenosti i otuđenosti od vlastite ljudskosti. Homo homini lupus zbog šake dolara. Prestrašno! Život u Hrvatskoj nije loš sam po sebi. Prekrasna smo zemlja, hrana je super i relativno je sigurna zemlja. Ono što mi se nikako ne sviđa je ta neka patološka potreba da se prodamo zapadu pošto-poto kako bi validirali vlastito postojanje i napokon postali ”gospoda”. Uz to užasno mi je to jačanje nacionalizma i desnice koje je evidentno zadnjih godina, a pogotovo na ovim izborima.
Je li i dalje onaj stari pankerski “no future“ jedino na što se pouzdano može računati ovdje?
Dorian Pavlović: Hm definitivno se tako čini na prvu, no mislim da kada se sagleda šira slika da postoji nebrojeno puno ljudi koji rade konstantne nadljudske napore kako bi se inkrementalno poboljšalo naše postojanje. Naravno postoji i konstanta opozicija, ali mislim da je to priroda ljudskog postojanja i mislim da ipak ova svijetla strana pomalo pobjeđuje nad tamom unatoč svim groznim oblacima koji su se nadvili nad našim glavama. Mislim da nikada nije bilo bitnije ne predati se apatiji već osjećati i nemoć i bijes i potrebu za promjenom i adresirati te osjećaje na koje god načine možemo. Revolucija kreće od najmanjih stvari. Ne dajte se apatiji.
I dakako, obzirom da ste u zamahu, planirate li još jedan EP, ili se spremate za album?
Dorian Pavlović: Teško mi je sada u ovom momentu točno odgovoriti na to pitanje. U procesu smo pisanja pjesama, ali ne znam još hoće li to završiti albumom ili još jednim EP-om. Vidjeti ćemo prvo što će nam ovaj EP donijeti pa ćemo onda kroz koji mjesec biti pametniji oko ove odluke.