Ogenj i njihov frontmen zastupaju principe oprečne od onih natjecanja kojeg žele biti dijelom.
Internetom se jučer proširila vijest kako je Baby Lasagna otkrio svog favorita među predstavnicima koji će se ove godine natjecati na Dori i tako na neki način prijevremeno pokrenuo “kampanju” ususret ovom poznatom hrvatskom glazbenom natjecanju na kojem će se ove godine tražiti i njegov nasljednik. Međutim, to nije posve točno.
Riječ je zapravo o intervjuu koji je Baby Lasagna dao za lokalni portal uoči koncerta u Koprivnici u kojem je na novinarsko pitanje je li mu poznat neki koprivnički izvođač rekao kako zna jedino za Ogenj i to zbog tzv. “afere Močvara“, odnosno slučaja kad im klub nije ustupio svoj prostor za koncert zbog razilaženja u svjetonazorima na temelju njihove pro-life pjesme “Duša”.
Marko u spomenutom intervjuu nije rekao kako su mu Ogenj favoriti, već da misli kako su “autentični” i kako je njihov pjevač “divljak” na pozornici, što i sam posebno cijeni. Dodao je i kako misli da je to jedan od njihovih aduta, uz to što su trenutno relativno nepoznati, a na što će se sada posebno obraćati pozornost nakon svega što se dogodilo s Baby Lasagna pričom, te zaključio da je dobro što, kao i on, miješaju etno s drugim žanrovima. Je li izrijekom rekao da su mu Ogenj favoriti i dao im podršku? Nije, premda je dio medija vijest o tome upravo tako prenio.
Ono što je u svemu možda važnije jest upravo njihov pjevač i “divljak” na pozornici Tomislav Mihac Kovačic zbog čijih se stavova Ogenj i našao u “močvari”. Naime, Mihac Kovačic otvoreno naglašava svoje kršćanstvo (nekada je djelovao kao osnivač radikalno kršćanskog punk benda Božje ovčice), o tome priča otvoreno i jednako otvoreno sudjeluje u raznim manifestacijama kršćanskog karaktera poput Utrke za život koju organizira pro-life Udruga Hrvatska za život “s ciljem širenja Kraljevstva Božjega i borbe za nerođene” ili inicijative “40 dana za život”.
Čovjek je to koji je u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu ipak priznao da su pojedine pjesme Ogenja religiozne, iako se Ogenj ne deklarira kao “kršćanski bend”, a u vrijeme pandemije javno je na društvenim mrežama podržavao otpor cijepljenju i epidemiološkim mjerama te političare poput Marina Miletića, usto prašinu u nekoliko navrata podižući i komentarima na društvenim mrežama u kojima LGBTQ+ osobe nije tretirao ljudski i dostojanstveno.
Sve to samo po sebi nije nimalo sporno, jer živimo u svijetu u kojem svatko ima pravo misliti i raditi što želi, a svatko se drugi ima pravo s time slagati ili ne slagati. Ono što je, međutim, sporno jest pitanje želi li Hrvatska na Euroviziju potencijalno poslati izvođača koji je u bitnoj opreci s Eurovizijskim antidiskriminatornim načelima.
Naime, ovogodišnji Eurosong održat će se u Švicarskoj nakon što je prošle godine pobijedio upravo švicarski predstavnik, nebinarni Nemo. Eurosong je i inače na glasu kao jedno od omiljenijih natjecanja među LGBTQ+ populacijom, a čemu je otvoreno pridonio time što promovira “vrijednost i snagu koja dolazi od toga da vlastite živote živimo javno i bez zadrške”.
Kako se u takav kontekst može uklopiti izvođač poput Ogenja, ako njihov frontmen i osnivač gaji upravo dijametralno suprotne stavove? Valja se i zapitati na koji bi se način jedan takav bend odnosio prema izvođačima kao što je Nemo te kakvu bi sliku o Hrvatskoj poslao u svijet kad bi se našao na eurovizijskoj pozornici, jer dok Mihac svoj kršćanski život živi “javno i bez zadrške”, one koji to isto prakticiraju izvan njemu prihvatljivih okvira on zloćudno omalovažava i diskreditira.
Ako Tomislav Mihac Kovačic misli da je odluka da istospolni parovi mogu biti udomitelji “tužna” i “nazadna prema ljudskom dostojanstvu i malenima” te “ljubavi koju mogu stvoriti samo muško i žensko”, kog se vraga gura na pozornicu koju će dijeliti s mnogima koji vole osobe istoga spola, onima nebinarnima poput aktualnog pobjednika i svim ostalima koje je u svojim komentarima sklon uspoređivati sa životinjama?
Na Dori bi to još i moglo proći, jer dobro kaže Lasagna, autentični su – doduše, ne u svojoj glazbi, već u tvrdoj homofobiji – ali tisuće internetskih Eurosong entuzijasta komentatora, od kojih su mnogi gay, isti čas bi detektivski iskopali poruke mržnje iz njihove prošlosti i sasvim sigurno ih ne bi prešutjeli. I čini se da je slučaj ponovno sličan onome kad im je Močvara odbila zahtjev za nastupom. Bend se gura na teritorij onih koje su svojim stavovima od sebe otjerali, pa se onda žali da ih ovi ne prihvaćaju.
Stoga je izgledno da će opet prigrliti ulogu žrtve kad zbog tih stavova potonu kod iste one publike Eurosonga kojoj se protive. “Oni tvrde da su uključivi, ali nas isključuju jer smo kršćani,” poručit će prvom prilikom. Ne, isključuju vas zbog vaših isključujućih, toksičnih i homofobnih stavova usmjerenih upravo prema onima od kojih očekujete da vas prihvate.
Poklič “Si kak jen” iz njihove istoimene pjesme zvuči kao poziv na unifikaciju, ali unifikacija je očito restriktivna kad je propagira tip koji svoje osjećaje drži superiornima onima sviju drugih koji ne dijele njegovu heteroseksualnu orijentaciju. Koji kaže da se zalaže za život, ali isto tako određuje što je to obitelj i imate je li vi, ili ipak nemate.
Doista, kad bi se Ogenj na koncu i izborio za titulu nasljednika Baby Lasagne, novinari bi ga trebali pitati o stavovima koje je iznosio na društvenim mrežama, a prema kojima ono što naziva “homo zajednicama” ne dopušta nazvati obiteljima “jer ta imenica pripada zajednici žene i muškarca”. Je li mu slava koju mu potencijalno može donijeti omiljeni zabavni proizvod u kojemu je ta ista “homo zajednica” našla platformu za svoju afirmaciju u posljednjih pola stoljeća, postala slađom od vlastitih stavova, pa će i on sam radosno i ponosno podržavati uključivost koju propagira Eurovizija?
Zapravo, zašto čekati? Redakcija našeg portala, u odgovor na promotivni mail o podršci koju bendu navodno iskazuje aktualni predstavnik Hrvatske na Euroviziji, poslala je upravo ova pitanja. Jedini odgovor koji smo zasad dobili jest taj da nisu razumjeli pitanje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
