Omar Souleyman ‘Bahdeni Nami’ – ‘Sumnjivi’ brko u raybanicama

Makar je izbjeglička kriza koja je Bliski Istok u bablje ljeto povezala s Jugoistočnom Europom još očito u samom zametku, možemo ponosno ustvrditi kako je domaća ‘alternativa’, bilo kroz angažman na prihvatu tzv. ‘migranata’, bilo legitimacijom Sirije kao predvodnice jedne transkulturne tradicije, opravdala primarni razlog svojeg postojanja.

Omar Souleyman 'Bahdeni Nami'
Omar Souleyman ‘Bahdeni Nami’

Zahvaljujući networkingu koji je kod nas još uvijek živ, no očito mu samo treba dovoljno dobar povod, bend Khebez Dawle održao je par niskokomercijalnih koncerata od Kutine do Zagreba i postao svojevrsni hype. No, da su kulturološke premise glazbe ove ratom unesrećene regije ipak potencijalno i prijemčivije, govori nam međunarodna afirmacija Omara Sulejmana, na europskoj world music sceni. Album „Wenu Wenu“ otprije dvije godine producirao je Four Tet, a osim nastupom u ljubljanskoj Gala Hali prošle godine opravdana je i serijom ovogodišnjih koncerata na Glastonburyju i Readingu. Šira javnost koja ne nasjeda na dnevno-političke ljuljačke, pamti ga po remiksevima koje je napravio za singl „Cristalline“ s istoimenog albuma islandske dive Björk.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Jlu1XyPexn8[/youtube]

A oprez – čemu? Sulejman je skladatelj svatovske glazbe (dabke) s istočnog Sredozemlja pojačane electro-produkcijom na liniji izravnih asocijacija na subkulturno omraženi turbo-folk. ‘Sumnjivi’ brko u raybanicama ispod marame s ikonografijom dvorednih klavijatura, s udarnim naslovnim singlom „Bahdeni Nami“ se u nas ni ne treba dekodirati kroz egzotičnu prizmu jer je notorni trash na 140 bpm-a. Dakle, refleks puhanja na hladno. No, ostatak albuma ipak lakše klizi niz ušnu školjku. ‘Gospodin’ Sulejman je prije svega blizak živoj turskoj tradiciji i upečatljivom melosu koji se izvodi/o uz trbušni ples na potezu čitavog pojasa Gaze sve do Kaira – doduše, uoči Arapskog proljeća. Svoj proboj može zahvaliti popularnosti svojih bootlega kod piratskih prodavača kaseta, te alkemiji kroz suradnju s Kieranom Hebdenom koji se nije previše petljao u njegov zvuk.

Najnoviji remiks-album su pod svoje uzeli producenti od Four Teta, preko Modeselektora i Legowelta, uz Gillesa Petersona supotpisujući pjesme uistinu s minimalnim aranžmanskim upadima, ali ipak doprinoseći raznovrsnosti aranžmana i vode nas podijima koji postaju viseći vrtovi. I prateći bend nije ništa manje zanimljiv, s accessories poput električne tarabuke ispod prstiju klavijaturista Riz’ana Saida (koji je nedavno objavio album „King of Keyboards“) i električnog saza. Doduše, da nije ovih produkcijskih intervencija vjerojatno bi se i album prepušten misiji iznimke koja potvrđuje pravilo, malo brže ispuhao… Čime se vraćamo do vječne tramvaj-filozofije, mapiramo li mi tude kulturno dobro ili kulturno zlo.

Ocjena: 7/10

(Monkeytown Records, 2015.)

Vid Jeraj uređuje i vodi uživo emisiju slušna obmana koja će 20. listopada ugostiti grupu Žen u klubu Vinyl.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X