Jedan od najbutalnijih, time i najžešćih bendova s kraja prošlog deseljeća na našoj sceni, objavio je svoj treći studijski album.
Riječki One Piece Puzzle i dalje prati glas da nije šire prepoznat u trenutku kad je imao sve adute za to. Pobjeda na 10. Art & Music festivalu 2006. donijela im je tada diskografski ugovor s Menartom, no na prvijenac se čekalo skoro dvije godine. „13 zlatnih hitova“ i danas spada u nešto najkvalitetnije što je ova scena dala u novom mileniju, no konstantno je izostajala veća koncertna prisutnost na kontinentu, iako je tadašnja pjevačica Ratka Rural po mnogočemu bivala uspoređivana sa Skin iz Skunk Anansie. Loš period, ili loš menadžment? A opet zanimljivo je da je Goribor koji se na istom festivalu spomenute godine predstavio domaćoj publici i kritici uspio pronaći put do afirmacije na hrvatskom terenu u daleko većoj mjeri.
Album „Obiteljska simfonije“ objavljen u veljači 2011. prošao je jednako nezapaženo, a nakon toga je došlo i do personalnih promjena za pjevačkim mikrofonom. A tek je to bila problematična vijest obzirom koliko je Ratka Rural visoko podigla letvicu u zvuku OPP-a. No dogodila je ‘jedan u milijun’ situacija, a to je da je bend u novoj vokalistici koja se odaziva na ime Ana Balkana a.k.a. Maca Šefica pronašao novu, jednako upečatljivu, jurišnicu na barikade distopije koja nas okružuje.
Brutalan, sirov i grleni ženski vokal i dalje je zaštitni znak One Piece Puzzlea. To je jasno već uvodnom „Politika“ u kojoj je bend parafrazirao legendarni refren Parafa iz njihove „Narodne pjesme“ mijenjajući ga iz „Ni jedne nema bolje od naše policije“ u „Ni jedne nema bolje od naše politike“ izvlačeći iste momente oduševljenja iz arhivskih snimaka govora, bez obzira počinjali oni s: „Drugovi i drugarice“ ili „Hrvatice i Hrvati“. Ubitačni ritam i zujanje distorzija, kao da je u pitanju nalet roja osa, donose i dobar početni osjećaj da je bend i ovog puta u kreativnoj ekspanziji.
Naredne „Ja se smanjujem“ i „Zguza u guzu“ također to potvrđuju svojim beskompromisnim kratkim i jasnim tekstovima stopljenima s galopirajućim industrial metalom. Problemi dolaze u onim trenucima kad poetika preraste u patroniziranje i kad krene plastično objašnjavanje stvari. Tada i psovke, kojih se bend ne libi koristiti u ‘najsočnijim’ oblicima, pomalo počinju gubiti svoj prijašnji fokus. Karakteristika je to središnjeg dijela albuma i pjesama „Magovi marketinga“, „Zdrobi me u mahu“ i „Sudar“. Nije problem što s njima nastupa i usporavanje ritma, koliko to što su glazbeno možda preuočljivo linkane na zvuk njemačkog Rammsteina. Tekstualno pak „Magovi marketinga“ već u samom početku daju sasvim dovoljno objašnjenje za zaključak pa se dio u kojem se još jednom objašnjava ‘da su nam ga korporativno uvalili u dupe’ čini suvišnim naturalističkim privjeskom. S druge strane naturalistički opis prometne nesreće kao da proguta poantu pjesme „Sudar“, dok „Zdrobi me u mahu“ i „Poljubi me bubi“ šalju prejaki s/m pornografski moment.
Situaciju na kraju definitivno popravljaju „Mama i tata“ u kojoj vulgarnost u socio-društvenom kontekstu dolazi točno gdje treba, kao što i „Molim se Bogu“ predstavlja jedan od boljih omjera križanja elementa turbofolka s industrialom na sceni u kojem bend koji karikira ne biva istovremeno ispljunut i kao karikatura tog pokušaja. „Ttns-Patns“ i posljednja „Zrak“ uvođenjem syntha i doze meditativnosti u ozračju ne koketira toliko s ponovno otkrivenim čarima psihodelije, što je općenito gledano opet u trendu, već donosi jednu drugačiju vrstu suspenzije u zvučnoj slici One Piece Puzzlea, pa se pomalo čini i da je šteta da s njima nije ‘prošaran’ album, već su stavljene na sam kraj.
Inače album je odnedavno sam bend ponudio na besplatni download uz objašnjenje: „U vrijeme opće gramzivosti i pohlepe odlučili smo ići kontra države i Vlade Republike Hrvatske te darovati javnosti i vjernim slušateljima naš najnoviji uradak kako bi u njemu svi besplatno uživali.“ Što je svakako dobar potez, jer definitivno mnogi još nisu čuli za ovaj biser i šteta bi bilo da se uskoro počne pričati o One Piece Puzzle kroz frazu ‘najskrivenije tajne riječke scene’. Vremena za ispraviti neke stare greške i nepravde očigledno ima. Brutalniji industrial u Hrvatskoj ne može se pronaći.
Ocjena: 7/10
(Samizdat, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
