‘Žarište’ Open air nije samo bila koncertna proslava Dana Grada, već i svojevrsni trijumf današnje nezavisne scene koja iako godinama niže klupske uspjehe dosad nije imala ovakvu javnu priliku za dokazati svoju kvalitetu i pred onima koji su jučer došli iz čiste znatiželje vidjeti i čuti odmjeravanje glazbenih snaga.

Program „Žarište“ koji je prošle godine pokrenuo Novi prostori kulture, gradska ured osnovan kao poticaj razvoju i dostupnosti kulture u svim zagrebačkim kvartovima, jučer je priredio dosad možda najbolji koncertni program na Marulićevom trgu povodom Dana Grada Zagreba okupivši kremu domaće (dijelom i slovenske) nezavisne scene.
Po slobodnoj procjeni i ovlaš komparacijom s prostorom Tvornice kulture sličnih gabarita sinoć se u prostoru oko Marulićevog spomenika ispred Državnog arhiva okupilo oko dvije tisuće posjetitelja kako bi uživali i družili se u šestosatnom festivalskom programu u sklopu kojeg su nastupali sastavi IDEM, RØLØ, Klinika Denisa Kataneca, Tidal Pull i Koala Voice.

U razgovoru s glazbenicima prije nastupa skoro svak’ je kazao kako je oduvijek već samim pogledom na Marulićev trg obično razmišljao kako bi to bio zanimljiv prostor za neki glazbeni open air. Jučerašnje ispunjenje tih želja bilo je i više od očekivanja, jer ne samo da je posljednji svibanjski dan bio idealan po pitanju vremenski prilika, već su se svi koji su došli u poslijepodnevnim satima kako bi prisustvovali otvorenju uz slovenski bend Koala Voice uvjerili i u odlično promišljanje nekadašnjih arhitekata jer je ‘Marulićev bazen’ kompletno bio u hladu, a tko god je došao zasigurno nije požalio što je dugi vikend ostao u Zagrebu.

„Žarište“ open air nije samo bila koncertna proslava Dana Grada, već i svojevrsni trijumf današnje nezavisne scene koja iako godinama niže klupske uspjehe dosad nije imala ovakvu javnu priliku za dokazati svoju kvalitetu i pred onima koji su jučer došli iz čiste znatiželje vidjeti i čuti odmjeravanje glazbenih snaga.
Najveće sinoćnje čudo bio je IDEM – isprva solo projekt Antuna Alekse (Porto Morto, Trophy Jump, Jeboton kolektiv), a od nedavno punokrvni punk rock sastav. IDEM je u dvije godine izuzetno brzo bio prihvaćen od publike, kao što je agilno u te dvije godine objavio i dva albuma („Poyy“ i „CIAO“), a sinoć je bilo jasno u svakom pogledu da je Zagreb dobio svoj veliki punk rock bend nabijen izvođačkom energijom i lirski stopostotno i originalno transgeneracijski obojan duhom zagrebačkih ulica.

Mislim da neću pogriješiti ako kažem da se tako nešto dosad na sceni nikad nije dogodilo tako munjevito što je rezultiralo time da publika zna napamet kompletan opus IDEM-a, pjevajući svaki stih kao da je to upravo djelić njihovog života. Po energiji s pozornice i nevjerojatnom feedbacku to je podsjećalo kao da je nekim čudom Green Day sletio na malu pozornicu sinoć na Marulićev trg. Koncert grupe IDEM bio je epicentar, ili bolje; žarište sreće u glavnom nam gradu, kad se bilo nemoguće othrvati i onom nekom lokal patriotskom naboju u smislu da je ovaj grada dao takav mladi i perspektivni sastav kojeg je nemoguće ne voljeti.

Po lineupu sam bio u početku sumnjičav što je ulogu da zatvore Žarište open air dobio splitski sastav RØLØ, jer nakon gore napisanog se to možda doimalo kao podmetanje noge ovim Splićanima koji već deset godina isporučuju kvalitetnu glazbu, ali je ta činjenica uvijek medijski deplasirana. No na sreću indie scena nije nogometna liga, a taman je nakon raspašoja koji je vladao tijekom koncerta IDEM-a trebao netko tko će nastaviti s plesnom vibrom kako se emocije i mišići ne bi prebrzo ohladili. I u tim trenucima me oprao onaj uvjetni lokal patriotizam, jer se publika nije razišla, već je zdušno plesala i bila oduševljena beatom koji je isporučivao RØLØ.

Najveći minus Žarišta koji se ticao prva tri benda nevezano za kvalitetu njihove glazbe bila je umjerena glasnoća njihovih nastupa s razglasa. Trebalo je to sve biti puno glasnije kako bi do punog izražaja došla primjerice Klinika Denisa Kataneca, koja je krenula brzim tempom i, što bi se reklo, u glavu, što je sabilo raspjevane fanove u prve redove gdje se najbolje mogla osjetiti obostrana energija. Na tonskom pultu rekoše kako se u tim popodnevnim satima nije smjelo glasnije obzirom da su im limite zadali ljudi i službe mjerenja decibela, iako cijeli taj potez gradske Zelene potkove i nije pretjerano stambenog karaktera, ali „propisi su propisi“, kako glasi čuvena fraza koju je izrekao Pavle Vujisić u filmu „Ko to tamo peva“.

Uglavnom, Klinika Denisa Kataneca priprema novi album, pa je zagrebačka publika sinoć imala priliku čuti i dvije nove pjesme, a s obzirom da je najviše ljudi došlo zbog Klinike i IDEM, bila je to i dobra prilika za tako nešto.
Tidal Pull, koji je nastupio drugi po redu, je u fazi reorganizacije jer je nakon dva albuma na mjesto pjevača došla pjevačica, a to je za bilo koji bend uvijek veliki zahvat koji mijenja narativ i svakako zahtijeva period prilagodbe kod publike. Konkretno, trebat će malo vremena da sve sjedne na svoje mjesto, jer Tidal Pull je s pjevačicom Mirnom Bralić nedavno objavio prvi singl „Vodi me na put“ i ne može u tako kratkom periodu zračiti sigurnošću koju je prije na istoj pozornici pokazala Manca Trampuš iz Koala Voicea.

Koala Voice, inače izvrsni slovenski bend koji se iz neobjašnjivih razloga sporo probija u Hrvatskoj, po mišljenju novinara redakcije ovog portala, nije oklijevao i iskoristio je i ovu dobru priliku za pumpanje adrenalina festivalskim ranoraniocima kojih je u tom trenutku bilo oko dvjestotinjak.
Kad se sve zbroji i oduzme, bila je ovo fenomenalna indie proslava Dana Grada Zagreba u njegovom samom centru, pa je već sad, dan nakon Open air Žarišta želja da isti prostor Marulićevog trga bude žarište za istu povod i dogodine. I ono ne manje bitno je da je s ovim počela sezona open air festivala u Zagrebu.