Prestaju li s ministrovim pismom isprike problemi kluba u Unskoj 3?
„Oprostite, prekršili smo zakon, to se više neće dogoditi, ali i vas opominjem da se pobrinete da se to više ne dogodi.“ Zvuči li vam ova rečenica poput oksimorona? Naravno. Ona to i jest, ali u njoj su sažete dvije i pol stranice pisma isprike ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića dekanu Fakulteta elektrotehnike i računarstva profesoru dr. sc. Mislavu Grgiću u svezi operativno-taktičke racije u prostorijama Kluba studenata elektrotehnike, poznatijeg po nazivu KSET, provedene 25. studenog 2016. kada je prekinut koncert grupe Svemir, te nad svima nazočnima izvršen detaljni policijski pretres. Dotično pismo je ministar okačio i na svoj Facebook zid prigodno ukrašen jednom fotografijom publike snimljene na tom koncertu uoči dolaska združenih snaga Policijske uprave Zagrebačke, Porezne uprave i Carinske uprave Ministarstva financija. Uz to je i obećao da će se osobno pojaviti na ponovo dogovorenom koncertu grupe Svemir 6. prosinca u istom klubu. I to bi trebalo biti zadovoljenje pravde kao takve? Ili je vuk pojeo magare?
Možda dio supkulturne zajednice ima razloga za kratkotrajno slavlje zbog ovakvog ishoda, no neki kosturi su ispali iz ormara s ovim pismom i to iz pera samog ministra unutarnjih poslova. Naime, po njegovim riječima, samo tijekom 2015. godine u prostoru KSET-a i obližnjem parku u Zelinskoj ulici izvršena je čak 101 policijska intervencija. Grubim izračunom, policija je uredovala skoro svaki treći dan i tako godinu dana. Uredovanje je nastavljeno i u tekućoj 2016., ali obzirom da godina još nije kalendarski iscurila ne može se sa sigurnošću reći o kojem broju intervencija je točno riječ, ali ako je 25. studenog izvršena tako opsežna akcija može se pretpostaviti da ophodnje nisu mirovale ni ove godine obzirom da je izdano devet prekršajnih naloga, dok je protiv voditelja Kluba i drugih odgovornih osoba podnijet jedan optužni prijedlog zbog prekršaja opisanog u članku 19. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Pa sad, postoji li iti jedan prostor, klub ili institucija koju snage reda i mira toliko često posjećuju i da je statistički rezultat učinkovitosti približan omjeru 10 bezrazložnih dolazaka naspram jednog dolaska kad se ispisuje prekršajni nalog? I tako cijelu godinu. Svako neupućen bi zaključio da se u takve opsežne akcije ide u sam epicentar žarišta kriminala – mjesta koja treba stalno nadzirati poput nekih geta iz američkih filmova gdje konstantno zvecka oružje i narkotici teku u potocima. Ali ne, u našem glavnom gradu na takvom udaru je jedan klub studenata koji su, ustvari, kako pokazuje i statistika, toliko mirni i kulturni da od stotinu dolazaka policije godišnje možda deset puta netko izgubi živce. Takvoj bi količini gandijevske suzdržanosti pozavidjeli i mnogi budistički hramovi. Uz to je i to gandijevski nastrojeno vodstvo i dalje upornije i od policije i onih koji je zovu, jer nemilice organizira i upriličuje događaje kulturnog karaktera. Kakav bezobrazluk, složit ćete se.
Policija za interventne izlaske svakako ima alibi jer izlazi na teren po dojavi građana, a urbana legenda pred vratima KSET-a koja se šapatom prenosi od uha do uha je: „da ima neki žbir ili političar u susjedstvu koji se namjerio na ‘gandijevsku družbu’ studenata elektrotehnike i računarstva“.
Zanimljiva je povijest tog dijela Trnja. Baš ta parcela omeđena željezničkim nasipom na sjeveru, Savskom na zapadu, Vukovarskom na jugu i Miramarskom ulicom na istoku ima izlaz na najvažnije prometne žile kucavice grada, kao što je na 10-15 minuta hoda udaljena od svake strateške institucije u gradu, a u prošlosti to je bio siromašni kvart prizemnica o kojem je i Krleža pisao kao sušićavom i siromašnom kontrapunktu hotela Esplanade u kojem se okupljala hrvatska elita koju je prezirao. Upravo je taj kvart bio prvi na udaru krupnog kapitala u modernoj Hrvatskoj koji je pregazio mali i do tada nebitni pitoreskni kvart prizemica i kućnih obrta. Upravo je to bio kvart u kojem je cijela silina tog naleta dobila simboličku sliku kroz video snimak urušavanja potleušice u bezdan budućeg temelja poslovne zgrade u Kupskoj ulici. Danas u tom dijelu grada prizemnica gotova da više i nema, a upravo je KSET jedna od njih, ta nekadašnja daščara koja je bila prvobitna fakultetska kotlovnica i koja unatoč svemu već 40 godina ima jednu sasvim drugačiju namjenu. Je li glasnoća koja izlazi kroz krov tog kluba toliko nepodnošljiva za neke novopridošle stanare okolnih višekatnica ili je riječ o scenariju kakav se može vidjeti u filmovima koji se bave mafijom, kada se prvo treba ‘pobrinuti’ da neki parcela izgubi svoju funkciju, da se ljudi od tamo otjeraju, pa da postane primamljiva za novi, viši i moderniji sadržaj, obzirom da, eto ‘slučajno’, zjapi prazna? No dobro, to mogu biti pusta naklapanja, ali i ‘zakonskom’ igrom slučaja i važnošću za brojne stanovnike Zagreba, KSET je tvrdi orah, a to je i ministar Orepić priznao u svom pismu.
Treba prvo razjasniti ovu ‘zakonsku igru slučaja’. Prostor KSET-a je prostor Sveučilišta. Prostor Sveučilišta člankom 55. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ustavno je razjašnjena autonomija sveučilišta, nepovredivost njegova prostora u koji organi reda mogu ući samo uz suglasnost čelnika, tj. dekana, prema odluci nadležnog suda ili ako se radi o neposrednoj opasnosti za život i zdravlje ljudi tj. ugrozu imovine. Ti razlozi u predmetnom slučaju nisu bili ispunjeni, naveo je Orepić u svom pismu dekanu. A predmetni slučaj je da podsjetimo; operativno-taktička racija izvedena 25. studenog. „U konkretnom slučaju nisu postojali formalni uvjeti za postupanje policije na način propisan člankom 55. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju poradi čega Vam se ovom prilikom ispričavam“, stoji tako u Orepićevom pismu.
Dakle, ministar priznaje kako su službenici njegovog resora djelovali protuzakonito i on se samo ispričava. Gdje je poduzimanje stegovnih koraka protiv nadležnih i kako je moguće da policija ne zna svoje ovlasti tijekom jedne tako opsežne akcije? Što je radila pravna služba te policije? Tko to nije čitao zakon? I na kraju krajeva postoji li iti jedan propisani prekršaj za bilo koga u državi općenito u kojem piše da riječ „oprostite“ ukida izvršenje penalizacije? Kakva je penalizacija za policiju koja postupa prema institucijama i svojim građanima mimo zakona? Zar taj jedan ministrov „oprostite“ anulira stanje stvari? Što rade nadležne institucije?
Također se postavlja pitanje je li i onih 101 posjeta iz 2015. imalo zakonsko uporište?
Pa nije ministar Gibonni pa da ga njegov poetski „oprosti“ abolira ili da abolira njegove potčinjene. A na kraju i taj „oprosti“ završava s: „Ujedno Vas molim da kao čelnik Fakulteta elektronike i računalstva (da, piše: računaLstva, a ne računarstva, op. a.) u suradnji s policijom i drugim državnim tijelima nadležnim za provedbu zakonskih i podzakonskih akata, pokušate iznaći rješenje u cilju održavanja povoljnog stanja javnog reda i mira te osiguranje tehničkih i drugih uvjeta za rad studentske udruge ili drugih subjekata kojima se prostor sveučilišta daje u najam ili podnajam.“
Što tek znači ta patronizirajuća rečenica? Kakvo rješenje, ako klub radi po zakonu? Povoljno stanje javnog reda i mira? Od stotinu i jednog izlaska na teren, deset napisanih prijava, što je, ustvrdili smo, pristojnost ravna budističkim svećenicima tijekom meditacije od strane svih koji su se tamo tijekom dolazaka policije 2015. zatekli? Pa postoji li mirnija i kultiviziranija skupina nasumično odabranih građana Republike Hrvatske koja drži takav čelični prosjek mirnoće kakvu imaju svi koji posjeduju zelenu iskaznicu KSET-a?
I u konačnici, što ako dekan ustanove koju štiti 55. članak Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju odbaci to dobrohotno upozorenje kao neutemeljeno? Hoće li se onda nastaviti praksa postupanja policije „u konkretnom slučaju kad ne postoje formalni uvjeti za postupanje policije na način propisan spomenutim člankom spomenutog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju“?
Na kraju treba spomenuti ono što se ne smije zapostaviti, a to je gotovo združena osuda medija, javnosti kao i same glazbene struke oko događaja od 25. studenog. Da nije bilo toga upitno je bi li ministar pisao pismo isprike, jer možda je i ta cijela akcija bila samo provokacija da se vidi koliko je KSET tvrd orah i u javnosti.
Obzirom da je potvrda toga došla masovno gromoglasno i gotovo jednoglasno, očigledno je da će dosadašnje akcije dobiti status čekanja. Najavljeni dolazak ministra kao ustavom štićene osobe u prostor KSET-a dakako će u klub opet dovesti policiju, ali ovog puta kao pratnju štićene osobe i to bi možda trebao biti znak da akcije oko KSET-a staju dok je on na čelu Ministarstva unutarnjih poslova.
No je li to dugoročno rješenje? I je li to po zakonu? Ili bi ono trebalo biti koncipirano u obliku uzvraćene loptice kroz njegove vlastite rečenice dekanu Grgiću?
Nešto što bi uistinu bilo u duhu vladavine zakona i njegovog izvršavanja.
Nešto poput: „Ujedno Vas molimo da kao čelnik Ministarstva unutarnjih poslova u suradnji s policijom i drugim državnim tijelima nadležnim za provedbu zakonskih i podzakonskih akata, pokušate iznaći rješenje u cilju održavanja povoljnog stanja javnog reda i mira te osiguranja neometanog rada studentske udruge ili drugih subjekata kojima se prostor sveučilišta daje u najam ili podnajam.“
Ministrovo pismo isprike:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
