u Splitu 10. studenog započinje novi trodnevni festival eksperimentalne i impro glazbe, te zvukovne umjetnosti naziva Ispod bine. Festival je spoj eksperimenata različitih vrsta, počevši od samog mjesta izvedbe koja će se odvijati u prostoru ispod same glavne pozornice amfiteatra Doma mladih. Ispod bine će ugostiti Ivana Marušića Klifa, braću Drašler i Cenea Resnika, Zon On N, Ensamble Hopper, Garbage Epic Ensamble, te grupe Lila i ZU. Tim povodom smo porazgovarali s organizatorima ovog vrijednog umjetničkog projekta Natashom Kadin i Hrvojem Pelicarićem.
Kako je došlo do ideje za festival?
Hrvoje Pelicarić: Ideja je logični produžetak onoga čime se bavimo, u užem i širem smislu. Istovremeno, pokušaj akupunkture u vremenu i prostoru u kojem se nalazimo svi zajedno.
Natasha Kadin: Radeći sa eksperimentalnim glazbenicima i prateći tu scenu uvidjeli smo da je jako malo specijaliziranih festivala i klubova, uglavnom se koncerti eksperimentalne i impro glazbe smještaju u off programe jazz i festivala suvremene glazbe, i nemaju ni vidljivost ni recepciju kakvu zaslužuju, a jako je mnogo kvalitetnih bendova, projekata i sound art radova. Naravno, željeli smo u svom gradu vidjeti i čuti barem neke od njih, te ih prezentirati publici tu, posebno mladim ljudima koji su se u Splitu rijetko mogli susretati s takvim oblikom suvremene umjetnosti.
Zanimljiva je i sama lokacija, doslovce ispod bine, je li to bilo planirano ili je riječ o spletu okolnosti?
Hrvoje Pelicarić: Riječ je o planiranoj slučajnosti, pronašla nas je i mi smo odgovorili. Ovo je eksperiment u svakom pogledu, i htio bih zahvaliti vodstvu MKC-a na podršci.
Natasha Kadin: Sve se događa u Domu mladih, nikad dovršenom betonskom gigantu, koji je posljednjih 20 godina bio kakav-takav dom mnogim nezavisnim kulturnim i umjetničkim projektima i organizacijama. Prostor ispod same bine amfiteatra, koji se nalazi u srcu zgrade, akustično i vizualno odgovara potrebama ovakvog festivala, no naravno, pošto se nikad prije nije koristio u te svrhe, upravo ga dovodimo u stanje spremnosti. Dio programa predstavit ćemo na bini, odnosno u amfiteatru.
Već prvu sezonu dovodite ugledna imena impro scene, braću Drašler i Cenea Resnika, Kafku, izvrsni talijanski sastav ZU… Jesu li bili iznenađeni vašim pozivom, tj. idejom da se i Split značajno ucrta na kartu impro scene?
Hrvoje Pelicarić: A kako drugačije? Egzistencija je nesigurna, vrijeme i trenutak treba iskoristiti kako je najbolje moguće. Svi su redom bili ugodno iznenađeni i radujemo se susretu svi zajedno. Mislim da se ne treba zanositi ni gradom, ni kartom impro scene, postoje samo ljudi koji rade što vole, i ljudi koji to prepoznaju i prenose dalje na neki svoj način.
Natasha Kadin: Mnogi od njih su naši dugogodišnji prijatelji i suradnici, i mogu samo dodati da ih jedva čekam vidjeti i čuti sve na istom mjestu.
Pored glazbe, tu su i predavanja, planirate li možda i radionice pokretati u budućnosti?
Natasha Kadin: Radionice su bile planirane i za ovu, početnu godinu, ali želje su vrlo često različite od mogućnosti, pa se nadamo da ćemo s edukativnim segmentom festivala krenuti već od iduće godine.
Hrvoje Pelicarić: Naravno, koliko god nam prilike budu naklonjene. Količina znanja koja se treba i mora podijeliti je enormna. Stvari su u pripremi, stay tuned.
Kanite li se u budućnosti povezivati s drugim festivalima impro glazbe u Hrvatskoj (Zagreb,Pula…)?
Natasha Kadin: Već za ovu godinu ostvarili smo suradnju s festivalom Izlog suvremenog zvuka i Studentskim centrom u Zagrebu, pa tako dovodimo belgijski ansambl Hopper koji će nam neposredno nakon impro rezidencije u Zagrebu u suradnji sa splitskim ansamblom S/UMAS, prezentirati napravljeno koncertom u Splitu. Surađujemo i sa splitskim festivalom Dani nove glazbe, koji će ove godine svoje sedmo izdanje imati dan nakon našeg festivala u istom prostoru, pa će tako splitska publika imati prilike prisustvovati na čak četiri dana suvremene glazbe i čuti različite suvremene glazbene i zvučne izričaje.
Hrvoje Pelicarić: To je zapravo neminovno, način da se održimo i idemo naprijed svi skupa. Neopisivo mi je drago što smo osim domaćih istomišljenika uspjeli uključiti i slovenske susjede, hvala Nataša Serec!
Koja su očekivanja od festivala, jest da se radi o specifičnom i uskoprofiliranom događaju, no upravo bi to moglo izazvati interes publike obzirom da se festival izdvaja od uobičajene glazbene ponude u gradu?
Natasha Kadin: Interes je veći od očekivanog i to nas jako veseli. Ono što mi očekujemo može se sažeti u jednu misao koju sam nedavno izmjenila s Mariom Radinovićem, umjetnikom koji je odrastao u Splitu, a sad već dugo godina ima londonsku adresu, a na naš festival dolazi u sklopu dua Zon On N. Rekao mi je da mu je davnih devedesetih izložba eksperimentalnog videa, koja se u sklopu Split film festivala održala u Splitu, promijenila život. I to je to, naša ideja je posebno mladima, ali i svima ostalima dovesti sadržaj koji je dovoljno upečatljiv i drugačiji da se pamti dugo. Samo jednoj mladoj osobi da “promjenimo život”, nama je dovoljno.
Hrvoje Pelicarić: Interes je ogroman i ugodno sam šokiran, zapravo. Ovo je podneblje koje me uvijek iznenadi na neki suludi način, to je konstanta, izgleda.
Tu je naravno i edukativni moment… Od kojih načela tu krećete?
Hrvoje Pelicarić: Otvoreno, progresivno, životno, fleksibilno, aktivno, samoodrživo.
Kakva je općenito splitska scena, ako govorimo o impro glazbi, jer riječ o njoj se teško probija u današnjim medijskim prilikama?
Hrvoje Pelicarić: Osim rijetkih ljudi vezanih uz jazz izričaj, nisam siguran da splitska impro scena postoji. Volio bih da sam u krivu, i evo pozivam ljude da me demantiraju, otvoreni smo za kontakte. Nadam se i da ćemo uspjeti stvoriti neki prostor ili kanal za daljnje djelovanje.
Natasha Kadin: U ovom prvom izdanju nažalost nemamo nijedan lokalni projekt, a ima ih, ali su nestabilni i krhki, i nadam se da će ih uz i zbog ovog festivala biti još više.