Overflow ‘Hit Me’ – primite novi udarac i zaboravite ‘Dorothy’

Postoji li ljepša glazbena priča od toga da jedan iznimni bend dvadesetu godinu svog postojanja proslavi izdavanjem najboljeg albuma u karijeri? Teško. Overflowu je to pošlo za rukom i vrijeme je da ovaj bend konačno s razlogom bude priznat kao jedan od najvažnijih s ovih prostora.

Overflow ‘Hit Me’

Koprivnički bend Overflow ove godine slavi jubilarnu dvadesetu godinu postojanja, što nije nimalo mala stvar ako se uzme u obzir da se radi o grupi koja još uvijek čini perjanicu domaće nezavisne scene, a gotovo i da nemaju kolega na koji poput njih još uvijek zvuče svježe, kompaktno i žestoko, odnosno kao da su u pitanju neiskvareni klinci koji u svojoj garaži neumorno proizvode decibele uz obilne količine znoja.

Naravno i Overflow je prošao kroz razne faze rada na svom zvuku, ali nikad izvan svog punokrvnog punk rock stila bez zadrške i neodstupajući od izričaja na engleskom jeziku koji im je priskrbio brojne svjetske nastupe dokazujući da hrvatski b(r)end nipošto nije osuđen na hrvatski jezik. Nisu oni jedini primjeri na sceni, ali su svakako najdugovječniji.

Pored toga riječ je o momcima, u prvome redu frontmenu Goranu Živkoviću – Žiki, nesklonima medijskom pojavljivanju, osim kad je riječ o penjanju na pozornicu i zagorčavanju života svakom izvođaču koji mora nastupiti nakon njih, pa bila riječ i o stranim bendovima. Jubilarno dvadeseto ljeto Overflow će proslaviti na doličan način, prvo 29. travnja na domaćem terenu u Koprivnici, a već su bukirana i dva najkvalitetnija domaća festivala; T-Mobile In Music Festival u Zagrebu i „novi hit“ na dalmatinskoj obali: Teraneo u Šibeniku.

A povod je objavljivanje šestog studijskog albuma „Hit Me“. Album koji se u prodaji pojavio prije tjedan dana ujedno je prvi album koji je grupa objavila za svoju indie etiketu Paf!, čime je prekinuta dugogodišnja suradnja s Anubis Recordsom. Ono što je najbolje u cijeloj priči je da se postava Nike, Dado, Zoki i Žika koja se na prethodnom albumu „Live At…Parties“ u neku ruku tek uhodavala, jer je bila nova, na „Hit Me“ zasjala u punom sjaju. Dapače iznjedrila je jedan od najboljih albuma grupe u karijeri, iako njihovi najokorjeliji fanovi i dalje drže da je „Dorothy“ nedostižan, „Hit Me“ se čini kao kompilacija nepatvorenih i čistokrvnih punk rock trenutaka i da je kojim slučajem o američkom bendu, Žika i ekipa bi se vjerojatno kupali u bazenu sa zelenim novčanicama, ali eto oni su ipak veći pankeri u duši od mnogih koji to ističu na sva zvona.

Na albumu je već prvi niz od tri pjesme koje ga otvaraju genijalan. „Hit Me“ koja počinje kao tonska proba snare bubnja se ubrzo razvije u moćno glazbeno bombardiranje potpomognuto istovremeno snažnim i maštovitim gitarskim rifom. Udar prirodno povećava naredna „Nice And Fine“, nakon koje slijedi „Surprise“ istinski hit ovog albuma, koji razvaljuje na potpuno neočekivanim mjestima.

Overflow ‘Hit Me’

Formula slaganja prve tri pjesme na albumu je posebni rebus za svakog izvođača, to je ključno za predstavljanje i onima koji uspiju to složiti kako treba često nije problem ispričati i ostatak priče. Nakon „Surprise“ dobro sjeda „Girls From Montpellier“, pomalo sjetna, ali i dalje punkerski nastrojena pjesma, koja naravno nije bolja od „Surprise“, ali je u dobroj funkciji „tampon zone“ zajedno s „Panic Attack“ do novog vrhunca albuma; angažiranoj „Your Pack Of Lies“ i kompleksnoj, ali istovremeno i dovoljno pitkoj „Spinning The Blind Man“. Ok nije zadnje spomenuta nova epika poput „Jesus Of Suburbia“, ali u ovom trenutku bi i Billie Joe Armstrong čvrsto stisnuo ruku momcima iz Overflowa na dobro obavljenom poslu, a sigurno se radi o pjesmi koju će publika posebno zavoljeti (iako vjerojatno nikad neće biti izabrana za singl).

Nakon toga opet slijedi spuštanje tenzija na pravi način s ljubavnom „Brown Eyes“ koja ne naginje u plitku patetiku. Pankerski obračun s roditeljima slijedi u „Papa Part Two (The Ineitable Son)“, no obračun nije adolescentske prirode, već puno odraslijeg punkera koji to radi s vremenskim odmakom, što posebno daje na težini.

„The World Beneath Your Feet“ još je jedno davanje školskog primjer kako treba zvučati „vatrostalna“ pop punk pjesma, dok „I Hate Everything“ (očekivano) poput vulkana podiže agresiju, a tu tenziju pred kraj albuma drže „Sexy“ i „Aggressive Krishna Boys“.

Za kraj Overflow vas uspješno sprema u krevet s „The Sweetest Lullaby“.

Kao zaključak se nameće samo jedna misao, a to je da je Overflow tek sada jedan od naših najboljih glazbenih „proizvoda“ za strano (ali i za domaće) tržište, a gledano samo iz domaće perspektive „Hit Me“ je ozbiljni pretendent za album godine.

Ocjena: 10/10

(Paf!, 2011.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X