Overflow ‘Overflow & Miškina’ – naraslo je žito divno, zorio je zlatni klas

Treba malo vremena naviknuti se na Overflow koji pjeva na hrvatskom jeziku. Dvadeset godina slušanja istog na engleskom ipak uzme kakav-takav danak…

'Overflow & Miškina'

„Overflow & Miškina“ spada u one rijetke primjere na našoj sceni u kojima bend sebi zadaje izrazito tešku zadaću uglazbljivanja stihova priznatih i povijesnih imena naše lirike, u ovom slučaju Mihovila Pavleka Miškine. Možda se na prvu to i ne doima tako teško, ali teže zadaće nema, posebice kad je u takvim situacijama prisutan vremenski jaz. U Miškinino vrijeme nije ni postojao pojam pop kulture, a Overflow je punk rock bend koji nije ni za milimetar odstupio od svog godinama građenog zvuka.

Dakle na „Overflow & Miškina“ nema ni govora o pribjegavanju tradicionalnim etno formama. Sama misija je bila jasno definirana: oživljavanje Miškininih stihova u modernom kontekstu jer se njegova lirika pokazala otpornom na zub vremena. I misao i poruka su još uvijek jasni i razumljivi,nipošto se nije išlo sa stavom ‘rasformiravanja’ punk rock Overflowa i kreiranje nekog etno Overflowa. U tom pogledu ovaj koprivničko-varaždinski bend plastično je oživio ono što mnogi zakvačeni ‘sisaljkma’ za razne državne institucionalne hranitelje za kulturu ne uspjevaju (a mnogi niti ne pomišljaju ), to jest nije u pitanju  samo restauracija postojećeg, već, popularno kazano potpuni ‘pimp up’ i davanje nove konotacije i nove poruke. Ukratko, oživljavanje jedne istinske vrijednosti naše kulturne povijesti i njeno smještanje u moderni kontekst.

Ako ništa drugo, stihovi (mrske lektire i domaće zadaće) sada se u glavama onih koji slušaju Overflow melodijski nižu u jako dobrom balansu glazbe i riječi.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qXL3ocolLzw[/youtube]

Overflow u svojoj nakani nije uspio jednako u svakom segmentu, ali je dobar broj pjesama sklopljeno izvanserijski na način da je do izražaja došlo dugogodišnje iskustvo i talent. Ovakvi albumi jednostavno su nepremostiva prepreka za početnike, ne može se tu imati ni elemenata sreće, već se sve mora sklapati urarskom preciznošću. Bez duge prakse uha, ruku i vokala to je nemoguća misija, a opet nužno je potreban štih spontanosti.

Na albumu po svojoj iznimnosti odskaču „Usred ciče zime“, „Bijeda“, „Pjesma međimurskog zlatara“ i „Invalidova pjesma“. Samo zbog tih pjesma Goran Živković Žika, Nikica Jovanović, Marko Kuhar i Zoran Piberčnik zaslužuju naklon, jer ne događa se često da bendovi mogu proizvesti čak četiri potencijalna koncertna (i radijska) evergrina. Overflow je na ovom albumu pomaknuo i svoj punk rock rakurs uvrstivši „Proljetnu pjesmu I“ koja u elektro pop maniri otvara „Overflow & Miškina“, a potpisuje je bivši Overflowac Konrad Mulvaj koji je igrom slučaja bas gitaru zamijenio elektronskim spravicama i fura svoj film pod imenom Ohnokono.

Glazbeni diptih središnjeg dijela „Mrtvoj drugarici XXX (U noći sve se smiri)“ i „Mrtvoj drugarici XXVI (Tmurno je nebo)“ razumljivo je rađen kao svojevrsni glazbeni dramaturški odmak, ali nekako sve podsjeća na neki rani Let 3, najviše zbog Žikine izmijenjene vokalne interpretacije. Tour de force ostavljen je za kraj albuma u „Pjesmi kirijaškog konja“ i skoro devetominutnoj „Orač“ koje ipak više igraju na mišiće i izdržljivost nego na maštovitost… Ali Overflow je punk rock bend, tako da i to treba imati na umu, pa nije isključeno da će „Pjesma kirijaškog konja“ za mlađu adrenalinsku publiku vjerojatni biti jači okidač od primjerice „Bijede“ ili „Usred ciče zime“. Što se tiče osobnog dojma sklon sam tome kako za zatvaranje albuma nije bilo potrebno toliko dugo „Oračevo“ instrumentalno oranje do iznemoglosti.

Po pitanu cjelokupne slike svakako je riječ o albumu koji unosi dosta svježine u svom žanrovskom okviru upravo zbog izmijenjenog rakursa. Osjeti se da je stvar napravljena iz srca i razumijevanja. Vjerojatno bi i Miškini to bilo najvažnije.

Ocjena: 8/10

(Dallas Records, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X