Danas je saborski zastupnik Damir Biloglav iz DOMiNO-a, sa saborske govornice pozdravio s pozdravom ‘Za dom spremni‘. Ovo je sad već prevršilo svaku mjeru i ja već danima grizem jezik, ali napisat ću sad što ću napisati jer ću inače početi pljuvati krv po slučajnim prolaznicima pa ‘neka pati koga smeta’.
Za početak, najmanji je problem u MPT-u. Taj naš poduzetnik, kao što se to danas popularno zove, ‘komunicira’ svoj proizvod svojim potrošačima, a oni ga onda troše koliko žele. U tome ničeg spornog nema i svi ‘zakoni tržišta’ su legitimno ispoštovani. MPT zna da je taj njegov jeftini kelrofašistički proizvod koji se ne može nazvati ni šundom u ovoj našoj Republici Hrvata valjda traženiji i od drek papira, pa neka dakle pola milijuna ljudi pojede tih govana koliko želi, nitko im ne brani.
Nitko im ne brani, zaista, jer koliko smo god mi koji bi od govana radije jeli nešto drugo ovih dana slušali o tome ‘da patimo jer nas smeta’, ‘da nas žuljaju vrijednosti kao što su vjera, domovina i obitelj’, ‘da cvilimo’, ‘da škrgućemo zubima od jada’, ‘da nam badava radio valovi i tisak’ i upozoravali da se ovakvi ekstremistički, radikalni i ustaški derneci ne bi trebali održavati nikada i nigdje, najzad takav dernek zaista nitko nikome nije zabranio. Po tome je Hrvatska vjerojatno najveća demokracija koja na ovome svijetu postoji i na to bismo trebali biti ponosni jer toliko smo demokratični da smo dozvolili čak i sve ono što demokraciju podriva.
Ali dobro, idemo redom.
Prvo, nisu ‘ljevičari’ zazivali katastrofu na Hipodromu i nitko se nije nadao da će na tom trkalištu za konjine ‘konjine’ i pocrkati od žeđi, gladi i vrućine, ali svatko s gramom inteligencije s pravom je strahovao od potencijalne opće katastrofe koja bi se mogla dogoditi u trenutku kada pola milijuna ‘zanesenjaka domovinom’ uslijed najgorih srpanjskih vrućina pohrli na prostor upitno dostatne kvadrature u centru grada i tamo uz ‘vino i gitare’ ostane satima stajati u punom nacionalnom naboju, zajedno s trudnicama, djecom, bolesnima, kljastima i nemuštima. Ništa katastrofalno u smislu masovnog stradanja i gubitka ljudskih života na kraju se nije dogodilo i svi ti isti ‘ljevičari’ na tome su zahvalni valjda najviše tom istom Bogu kojeg je pola milijuna ljudi tamo došlo slaviti.
Tu dolazimo do drugog problema, problema medija. Mediji su, kao što to mediji već čine, naskočili na ovaj ‘najveći koncert u povijest Hrvatske’ i ‘jedan od najvećih koncerata na svijetu’ očekivano kao iste one muhe na isto ono govno koje one već spomenute ostale muhe s velikim apetitom jedu. Tako smo u danima prije koncerta, na dan koncerta, a evo i u danima nakon koncerta o koncertu saznali baš sve, od toga ‘kakav je modni styling publike’ do toga da su ‘MPT-ovi fanovi u dobroj vjeri i namjeri pogurali kola hitne pomoći’ pa do fotografija i videa ‘spektakularnih prizora s Hipodroma’.
Sve smo to bez previše muke i nauke mogli popratiti, no niti jedan medij pritom nije imao ne hrabrosti, već obraza istodobno istaknuti kako je ‘modni styling’ većine koncertne publike upravo onaj ekstremistički, fašistički, radikalni, nacistički i ustaški. Na sve strane crnina, beretke, ušati samoglasnici, eksplicitno ustaške zastave, natpisi i napisi, ponosno dizanje desnice u zrak, ustaški pozdravi i pjesme poglavnicima, Jurama i Bobanima. Nitko niti riječi, valjda da se ustaše ne bi osjećali uvrijeđenima kad i ako ih se prozove ustašama i kao da bi ‘mi zločesti ljevičarsko-komunistički jugofili’ bili odgovorni za to što ih se tako etiketira, iako su odgovorni jedino i isključivo oni sami, paradirajući uokolo s ustaškim znamenjem, porukama, pjesmama i desnicama u zraku.
Ti isti mediji na ponos svih petsto hiljada okupljenih kolektivno su izjavili da, unatoč crnim prognozama, nikakvog incidenta nije bilo, a ministar Božinović usput je još i rekao kako se nikako nije radilo o nekoliko stotina tisuća ekstremista, nego o nekoliko stotina tisuća pojedinih slučajeva ekstremizma. Zaboravili smo očito svi, od državnog vrha pa do kmeta u gnojnščini, da je svako isticanje fašističkih, nacističkih, ustaških i drugih obilježja, pozdrava, natpisa, napisa, zastava i pjesama incident sam po sebi.
Taj je koncert prema tome sam po sebi jedan veliki incident, incidentno i s kolektivnim incidentom pojedinaca gdje je glavni akter pozvao Z.D., a nekoliko stotina tisuća pojedinačnih slučajeva mu S-premno odgovorilo. Dapače, hiljadu je dronova uz lik Gospe, Krunice, i Anđela Nebeskih na nebu iznad Hipodroma tvorilo između ostalog i lik imperijalnog orla, a onda još k tome u bojama naše trobojnice i s našim državnim grbom. Eksplicitnije od toga ne ide i sve dok se bilo što od navedenog bez iznimke i bez rasprave neće tretirati kao incident kažnjiv zakonima i ustavima, Hrvatska se otvoreno identificira kao ekstremistička, radikalna i fašistička zemlja koja nema što tražiti u modernim evropskim svjetonazorskim i ostalim okvirima.
U tom je smislu od medijske (ne)odgovornosti još veći problem onaj vladajućih. Predsjednik šuti, a premijer je sa svojom obitelji došao na tonsku probu i iskoristio priliku za fotografiranje s MPT-om. Može u ovoj našoj Republici Hrvata Dan antifašističke borbe biti praznik i možemo ga mi do mile volje uz malo sreće spajati u produžene vikende koliko god hoćemo, možemo ‘polagati vijence i paliti svijeće’, možemo se ‘prisjećati ovih i onih žrtava’ i možemo od političara unedogled slušati unaprijed uvježbane floskule poput ‘Danas je više nego ikad važno govoriti o antifašističkim vrijednostima i temeljima na kojima je ova država nastala’, ali sve dok predsjednik šuti, a premijer se na tonskoj probi fotografira s glavnom zvijezdom ovog učmalog ekstremističkog derneka, Hrvatska ni deklarativno ni praktično nije antifašistička zemlja.
Šute svi, i naša mlada aktivistička agilna novosalonska inteligencija koja očito nema potrebe marširati i protestirati protiv problema koji nisu oni ‘moralni i općeljudski’, ali dovoljno daleko da nas se ipak ne tiču i državni vrh i naše istaknute javne i druge ličnosti inače spremne skočiti na svaku drugu svjetsku nepravdu, a predsjednik Hrvatskog sabora u kojem se danas s govornice pozdravljalo kako se već pozdravljalo, kukavično govori o nekakvim ‘dvostrukim konotacijama’, baš kao i oni koji su na Hipodrom došli samo ‘slaviti’ vjeru, domovinu, ljubav i naše tradicionalne kršćanske vrijednosti.
To je onaj isti kukavički modus operandi kakvim su se vodili i oni koji su nemilice tamanili stotine tisuća ljudi, uključujući žene i djecu, a onda bi uoči dolaska nekakve novinarske delegacije ili obilaska Crvenog križa brže-bolje čistili svoja govna i govna onih koji su u njima stajali, spavali i umirali, samo kako bi prikazali da oni ne čine ništa sporno, nego tek prakticiraju interese ‘svoje domovine i svojih vrijednosti’ i uništili sve moguće dokaze svojih počinjenih zlodjela.
Prije nekoliko godina bih vjerojatno odabrao sve ovo prešutjeti i nastavio dalje misleći za sebe i u sebi nešto kao ‘ma ko ih jebe, nek paradiraju, ne tiče me se’, no otkad imam dijete koje ima tu nesreću da se rodilo u ovoj zemlji i koje nastojim odgojiti da bude čovjek, a ne nekakva klerofašistička kukavica, ne mogu okrenuti glavu i jednostavno pustiti vodu da mi u kući i dvorištu ne smrde govna.
A kad smo već kod govana, završit ću i jednim prigodnim svjedočanstvom Giordane Friedländer o svima onima koji su samo došli slaviti ‘domovinu, ljubav, vjeru i svoje tradicionalne vrijednosti’:
“Logoraši su nam donijeli dvije kante vode da operemo djecu. Kada sam ušla u sobu s kojom sam zadužena imala sam što da vidim. Jedno dijete ležalo je s glavom u izmetu, druga djeca u mokrini ležala su jedno preko drugoga. Prišla sam jednoj djevojčici s namjerom da je podignem iz lokve prljavštine, a ona me gledala kao da se smiješi. Već je bila mrtva. Jedan 10-godišnji dječak, sasvim gol stajao je pored zida jer nije mogao sjesti. Iz njega je visilo crijevo prekriveno muhama. Druga djevojčica je sjedila leđima naslonjena na zid, ispruženih nožica, opuštenih ramena i ruku niz tijelo. Kad sam čučnula da je pomaknem iz blata, samo je skliznula niza zid. I ona je bila mrtva.”
Blato, muhe, govna i smrt, to je vaša vjera, domovina, obitelj i tradicionalne vrijednosti.
SF SN, kukavice.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
