Tko to tamo rano rani?
“Usred tjedna, jesu li oni normalni?” Prisjećam se ovog pitanja postavljenog sa stotine usana kad je u studenom 2019. objavljeno da će nastup Moonspella u Močvari početi u 23:45. “Pa ljudi moraju raditi ujutro!” Pisali su se protestni tekstovi, zazivao se Gubec da ustane iz groba i stane na kraj takvom ophođenju prema koncertnoj publici. To je, doduše, bio ekstreman slučaj izazvan izvanrednim okolnostima, ali ne treba sezati za sjećanjima iz predaleke prošlosti da se prisjetimo prakse klubova da guraju satnicu sve dublje u noć kako bi se prostor napunio i obrnula se šaka dolara više na šanku.
“Usred tjedna, jesu li oni normalni,” čulo se i pred jučerašnji koncert Paina i Ensiferuma na kojemu je prvi izvođač, japanski Ryujin, počinjao svoj nastup u 18 sati. “Pa ljudi još rade!” Iz ekstrema u ekstrem, željeli smo biti dio europskih tekovina i evo nam sad. Imamo koncerte na kojima glavni izvođač (od četiri benda) na pozornicu izlazi u pola devet (!), pa svi poslije koncerta stignemo na crtić i u krevet. Što se na koncu i rimuje. Hrvatska je publika kao Zlatokosa kod medvjeda koji nemaju djeteta – ili nam je prerano, ili prekasno, nikad kako treba.
Naš report s posljednjeg posjeta metal svetkovini u Boogaloou završili smo brojnim upitnicima koji su ostali visjeti nad glavama, a vezani su za budućnost kluba u Moši. Dvojbe su brzo razriješene, saznali smo da će se svi koncerti zakazani do kraja godine održati na toj lokaciji. Ne samo to, već će se na nju moći i prebacivati one za koje se pokaže da je, primjerice, Močvara potkapacitirana, kao što je primjerice bio slučaj s koncertom s turneje “I Am on Tour” (što reći na to?) na kojoj Pain i Ensiferum putuju kroz 17 zemalja i 33 grada; koncertom koji je počeo u četvrtak u 18 sati.
Najebali samuraji
Kad koncert počinje tako rano, normalno je da prvi bend najebe. U ovom slučaju to su bili spomenuti samurai metalci Ryujin, bend koji je na papiru zvučao mnogo zanimljivije nego Eleine koji su nastupili nakon njih, ali postoje pravila igre koja određuju tko svira kada, pa smo tako propustili čuti kako zvuči ta japanska smjesa “melodičnog death metala uz prstohvat folka i powera,” kako su opisani u promotivnom materijalu.
Umjesto toga gledali smo, dakle, Eleine, švedske simfoničare predvođene impozantnom Madeleine Liljestam. Ako već vam djeluju poznato, to je možda zato što smo ih imali priliku gledati u Zagrebu, točnije u Vintage Industrialu prije sedam godina i to ispred upravo onog Moonspella koji smo spominjali na početku teksta. Tad su počeli u normalno vrijeme.
Eleine sviraju metal toliko melodičan da bi s njim lako mogli nastupiti na Euroviziji, a tek unisono headbanganje i vrćenje dugih kosa članova benda poput propelera kao i učestalo skandiranje “hej, hej, hej!”, jedna od nezaobilaznih atrakcija heavy koncerata, podsjeća nas da nije riječ o mračnijoj inačici pop glazbe. Bend je kratko predstavio svoj friški album “We Shall Remain”, završio s naslovnom pjesmom, uslikao selfie s publikom i povukao se u zapozorje.
Pogana horda u krčmi sumraka
Dočekali smo uskoro i Ensiferum, prve headlinere večeri koji su donijeli dašak Valhalle. Iako su Finci, njihov izrazito pjevni folk metal iz očitih se razloga povezuje s vikinškim stilom, što zbog divljeg izgleda članova, što zbog pjesama koje nose naslove poput “In My Sword I Trust”. Momci su otvorili nastup singlom “Andromeda” s aktualnog albuma “Thalassic”, koji je uz klasik “One Man Army” iz 2015. bio najzastupljeniji u setu.
Kad su dospijeli do “Run from the Crushing Tide” (također s novog albuma), a frontmenu Petriju Lindroosu se na vokalima pridružio klavijaturist Pekka Montin, atmosfera je zakuhala i izbila je prva veća šutka u publici. Nakon toga razina dobrog raspoloženja se samo nastavila dizati dok su svirale prvo “Twilight Tavern”, a zatim izrazito raspjevana “Heathen Horde”, a onda i još raspjevanija “Lai Lai Hei”, a nama je postalo jasno da smo došli na jedno od najmelodičnijih metal druženja ove godine. A to je bilo i prije nego što su se ovi otkačenjaci upustili u disco ritam (!) zatvorivši koncert s “Two of Spades”.
Od industriala do bluesa i Stonesa
E sad, Pain i Ensiferum nisu žanrovski pretjerano srodni bendovi, pa se publika uvelike mogla podijeliti na one koji su došli na vikinge i one koji preferiraju melodične industrijalce. Prisiljen da odaberem stranu, sebe bih prije svrstao u Ensiferumovu “poganu hordu” jer nisam sklon prečistoj produkciji i prtljanju s elektronikom i drugim stvarima kojima se Peter Tägtgren igra na studijskim albumima Paina.
Ipak, moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen s njihovim nastupom uživo kad su svi ti elementi pali u drugi plan. Velik dio zasluga za to pripada i Peterovom sinu Sebastianu koji je sjajno odbubnjao koncert, a čini se da ga je stari predstavio i kao autora nove pjesme “Wreckage”. Na video wallu iza benda su se prikazivali neki animirani filmovi, pa smo zbilja pomislili da nije bila šala ono na početku s crtićem i spavancem. Ipak, glazba na pozornici nije bila crtićka, a hitove poput “The Great Pretender” (nije od Plattersa) i “Call Me” (nije od Blondie) podebljali su s odvažnim izletima kad su, primjerice, sjeli da zasviraju neku vrstu bluesa na “Have a Drink on Me” ili se okušaju s “Gimmie Shelter” (od Stonesa).
Čak i nakon dvadesetak pjesama Paina (naspram Ensiferumovih devet), sve je očekivano završilo dosta rano. Na crtić nismo stigli, a ako smo ostali željni još žestine, ne treba očajavati. Već za pet dana na isto mjesto stiže nova metal karavana, ona koju predvode Amorphis, Sólstafir i Lost Society. Možda oni počnu mrvicu kasnije.
Zahvaljujemo Slavici Rudec i portalu Rockography Magazine na ustupljenim fotografijama s koncerta!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
