Pankrti ‘Dolgcajt’ – album koji je prije 40 godina promijenio sve

Povodom četiri desetljeća od izlaska legendarnog prvijenca ljubljanske grupe Pankrti objavljena je u Sloveniji posebna ograničena tiraža od 700 primjeraka albuma ‘Dolgcajt’. Svaki 180 gramski i za ovu prigodu remasterirani vinil ima i svoj broj, a kako je navedeno na naslovnici ovo djelo posvećeno je ‘zbirateljima arhivske dokumentacije’.

Pankrti ‘Dolgcajt’

Što je to sve „Dolgcajt“ promijenio izlaskom u siječnju 1980. godine? Bio bi možda predugačak esej ulaziti u sve detaljno, pa sam pokušao ono najbitnije sažeti u dvadeset točaka. Pankerski. Samo srž.

Pa krenimo:

1. Suprotno svom nazivu (dolgcajt je na slovenskom ‘dosada’) album je razbio glazbenu, kulturnu, time i društvenu dosadu u tadašnjoj Jugoslaviji. Već samim isticanjem riječi ‘dosada’ Pankrti su lansirali znak raspoznavanja za ozračje u kojem je živjela tadašnja omladina koja je htjela upravo dokinuti dosadu u svom životu.

2. Kad smo već kod naziva, Pankrti su i svojim imenom bili najjači ambasadori punka u bivšoj državi.

3. U glazbenom i tehničkom smislu, za razliku od riječkih Parafa i novosadske Pekinške patke, album „Dolgcajt“ nije patio od produkcijskih mana. Bio je dizajniran i spakiran za tržište na sličan način kako je u Velikoj Britaniji bio lansiran „Never Mind The Bollocks“ Sex Pistolsa. Udar na establišment, ali onaj socijalistički.

4. Iako u manirima i aranžmanima debelo naslonjeni na Sex Pistolse, Pankrti niti jednog trenutka nisu odavali dojam da bi htjeli biti bend sa zapada. Taj kompleks nisu imali. Oni su jasno odašiljali sliku ljubljanskog benda iz vremena socijalizma.

5. Samim time i imidž grupe bio je drukčiji. Pankrti se nisu oblačili poput pankera. Daleko od te ikonografije njihov look bio je ono što bi danas mogli karakterizirati kao izgled mladih istočnoeuropskih intelektualaca.

6. Rijetko kad se događalo da velika većima pripadnika glazbene scene nakon samo jednog odgledanog nečijeg koncerta promijene i vlastiti rokerski imidž. Mnogi su se ošišali i obrijali nakon što su gledali Pankrte, Štulić je to iskustvo za sva vremena ubilježio u stihove svog „Balkana“, a nakon „Dolgcajta“ hippie izgled je preko noći izašao iz mode.

7. Možda je najbolje parafrazirati Dušana Kojića Koju i reći da su Pankrti donijeli buku u modu.

8. Pored energične glazbe „Dolgcajt“ je album s ciljanim intelektualnim porukama. Pružao je adrenalin, ali istovremeno nije intelektualno podcjenjivački prišao tadašnjoj tinejdžerskoj publici, već je istu poticao na razmišljanje i sagledavanje šireg aspekta društvene stvarnosti. Pero Lovšin nije želio infantilan pristup.

9. „Dolgcajt“ je ušao u povijest i kao album koji je uspješno nasamario tadašnje cenzore. Naime, cenzori su se jako bojali određenih riječ i naziva (tu je možda eklatantan primjer pjesme „Goli otok“ riječkih Parafa za koju se u startu znalo da neće proći na izdanju). Pankrti su, uvjetno kazano, surađivali s cenzorima; ako je neka riječ bila škakljiva, oni bi je zamijenili bez problema i time de facto ismijali cenzorsku kratkovidnost koja zadubljena u detalje ne registrira širu sliku, tj. samo značenje stihova.

10. „Dolgcajt“ je bio dokaz da punk nije samo glazbeni trend, već učinkoviti društveni (za neke destabilizirajući) element.

11. U općenitom kulturnom smislu gledano, većih ambasadora slovenskog jezika na teritoriju Jugoslavije kraj Pankrta nije bilo. Hrvatski ili srpski jezik bili su dominantni, a dotadašnje najveće face slovenskog rocka, ljubljanski Buldožer pjevao je na tom dominantnom jeziku. Pankrti su od Triglava do Vardara bili jednako dobro prihvaćeni kod publike. Njihov slovenski nije bio barijera, dapače mnogi pankeri su najviše slovenskog jezika naučili zahvaljujući Pankrtima.

12. Pankrti su zahvaljujući tome utrli put na jugoslavensko tržište svim kasnijim slovenskim izvođačima koji su pjevali na materinjem jeziku. Nakon njih je postalno normalno da Slovenci pjevaju na slovenskom i da to ne staje na republičkim granicama.

13. „Dolgcajt“ je razbio i centralistički kulturni obrazac. Bilo je jasno da taj bend nikad neće trebati doseliti u jedan Zagreb ili Beograd da bi mu karijera napredovala.

14. S tim albumom dogodila se glazbeno-stilska klasterizacija gradova, čega dotad nije bilo. Ljubljana i Rijeka su nedvojbeno postali punk gradovi u mjeri u kojoj Zagreb, Beograd i Sarajevo nisu nikad. Ljubljana upravo zahvaljujući Pankrtima već desetljećima njeguje taj kulturni štih kad je u pitanju glazba, ali i gradska pop kultura općenito.

15. Iako se može reći da je kriticizam društvenih okolnosti u bivšoj državi krenuo jako s pojavom Buldožera koji su te okolnosti, time i vrijednosti, ismijavali, s „Dolgcajtom“ je bilo jasno da je u Sloveniji socijalistička društvena stega prva popustila. Pankrti se nisu šalili.

16. „Dolgcajt“ se ujedno pokazao kamenom temeljcem slovenske avangardne scene koja kao da je sebi za zadatak uzela da mora beskompromisno djelovati u propitivanju društvenih vrijednosti. U tom kontekstu cijelo naredno desetljeće u bivšoj državi do njenog raspada pripada slovenskim izvođačima (Lačni Franz, Laibach, Videosex, kao i Borghesia koja je tu najveće pomake napravila kad se odselila iz Pule).

17. „Dolgcajt“ je bio i inicijalna točka u kojoj se pokazalo da se može napraviti toliko veliki pomak da punk rock kao brutalni napad na (dosadu) tradicije može utkati i njene elemente i stvoriti pukotinu kroz koju se nazire novi obrazac u kojem jedan punk rock bend može napraviti i ono što smatramo pod pojmom ‘narodne veselice’.

18. U tom smislu „Dolgcajt“ je donio jedan kontraefekt koji je nastao sasvim slučajno, a to je da je jaka kritika lokalne sredine stvorila iskre za iniciranje nacionalnog ponosa,. Glazba za dizanje nacionalne svijesti obično u sebi nosi puno zavičajne i povijesne hvale, a ne njenu kritiku. Slobodno iskazivanje kritike je u Sloveniji nakon toga postala značajna tekovina slobodnog društva kao takvog. Izreći kritiku je čin domoljublja i upravo stoga je izuzetno velika kulturna i kulturološka razlika u ulozi koju su imali slovenski glazbenici u vremenima raspada Jugoslavije (a i kasnije) spram kolega u drugim republikama gdje je iskazivanje društvene kritike ‘vlastitog dvorišta’ tumačeno na razne načine, ali rijetko kao čin patriotizma.

19. Pankrti i „Dolgcajt“ bili su dio zamašnjaka koji je pomogao i određenim medijima u vlastitoj afirmaciji. Podrška koju je grupa imala od strane Radio Študenta ujedno je bila i afirmacija tom, tada, studentskom, a danas svakako jednom od najvažnijih kulturno-informativnih medija u Sloveniji. Uzročno-posljedično, bilo je samo pitanje vremena kad će i studentska tiskovina Mladina zauzeti oštri ‘pankerski’ stav i postati svojevrsni medijski strah i trepet socijalističkog establišmenta cijele federacije.

20. I za kraj, kome god tada nije bilo jasno što se to kuha u redovima kulturnjaka i omladine od 1977. pa do početka 1980. godine, s izlaskom „Dolgcajta“ bilo je svima jasno da je počelo novo vrijeme (ili novi val). Četiri mjeseca kasnije umire Tito, a u istoj i narednoj 1981. izlaze najznačajniji novovalni albumi.

(ZKP RTV Slovenija, 2020. (1980.))

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X