Paraf ‘A dan je tako lijepo počeo’ – konačno (opet) na vinilu

Svaka čast na CD box setu ‘Sabrana djela’, no nema tog uzbuđenja kao preslušavanje upravo ovog albuma na vinilu.

Parafa ‘A dan je tako lijepo počeo’

„Da su Paraf bili samo prvi punk rock bend u Hrvatskoj, već bi i to bilo dovoljno, a kamo li činjenica da su iza sebe s objavom debitantskog albuma ostavili tri punk rock himne za sva vremena na ovim prostorima. Prvi album „A dan je tako lijepo počeo“ mjereno svim punk rock gabaritima je i dan danas najbolji punk rock album u Hrvata. Sve što mu nije išlo na ruku; počevši od nezainteresiranosti tonskog snimatelja što mora biti dio sirove buke koju su podizali ti riječki adolescenti, preko brzinskog ‘obračuna’ s njima u studiju i izbacivanjem iz njega u najkraćem mogućem roku od par dana, pa do cenzuriranja tekstova hit singla „Narodna pjesma“ i izbacivanja pjesme „Goli otok“, išlo je na ruku priči o bolnom i traumatičnom rođenju punka na ovim prostorima.

To rođenje nosilo je potpuno drugačije poruke u pjesmama, gotovo je svaka od njih aktivirala neki društveni alarm. Za tadašnje jugoslavenske gabarite to je bilo najdalje koliko se moglo ići. „A dan je tako lijepo počeo“ je jugoslavenski pandan „Never Mind The Bollocks“ Sex Pistolsa. Čak i kad se uzmu u obzir, također legendarni, tadašnji sastavi; slovenski Pankrti i srpski Pekinška patka, jer razlika u fokusi između njih i Parafa je velika. Pankrti su na piku imali Ljubljanu i općenitu obamrlost svoje generacije za primanje novih ideja, Pekinška patka igrala je na adut supkulturnih razlika, no Paraf je udarao na sistem i moral, i to drsko i neuvijeno s ‘dna kace’ ustoličujući Rijeku kao punk rock točku tadašnje scene bez presedana“, napisao sam u opširnoj analizi povodom objave CD box seta „Sabrana djela 1976.-1987.“ početkom 2019. godine.

Paraf ‘A dan je tako lijepo počeo’

Time nipošto nije bila završena i zaokružena priča o grupi Paraf. Upravo suprotno, tek je s tim krenula u svojevrsni novi val potvrđivanja. Valter Kocijančić okupio je oko sebe mlađu, ali prekaljenu ekipu glazbenika i Paraf je ponovno bio aktivan i na pozornicama kad je riječ o pjesmama s debitantskog albuma ali pod imenom Valter i Perspektiva koja je tog proljeća u Tvornici kulture nastupila u sklopu četvrtog izdanja festivala Brijačnica zajedno s Pankrtima, Partibrejkersima i Trobecovim krušnim pećima. No to je bio samo početak.

Reizdanjem vinila „Zastave“ na kojem je pjevala Vim Cola, stvari su se počele zahuktavati na regionalnom terenu. Valter i Perspektiva postaje Paraf i kreće na nastupe u postavi: Vim Cola (vokal), Valter Kocijančić (vokal, gitara), Zdravko Čabrijan (bas, vokal), Raoul Varlen (sinth), Iva Močibob (vokal), Vlado Simcich Vava (gitara), Alen Tibljaš (bubanj) i Deni Šesnić (gitara), a kruna zimske turneje događa se 14. prosinca 2019. u beogradskom Domu omladine kojeg je Paraf te večeri rasprodao i time postao prava povratnička senzacija.

Što bi bilo, kad bi bilo da 2020. nije donijela ono što je donijela već je passe, no na diskografskom planu, nekako paralelno s velikom obljetničkom akcijom Croatia Recordsa i reizdavanjem debitantskih ostvarenja udaranog novovalnog ešalona koji čine Šarlo akrobata, Haustor i Električni orgazam uz, dakako ponovno objavljivanje vinilne kompilacije „Paket aranžman“, Dallas Records na vinilu izbacuje „A dan je tako lijepo počeo“, zbog čega je upravo taj legendarni punk rock prvijenac medijski pao pomalo u drugi plan. No, opet, sve zajedno treba sagledati u pozitivnom svjetlu da je renesansa vinila u kombinaciji s (naj)boljom nam glazbenom prošlosti u ovom trenutku možda na svom vrhuncu na ovim prostorima, što će vjerojatno pokazati i statistike na kraju godine.

Što se konkretno tiče albuma „A dan je tako lijepo počeo“, samo bi trebalo reći; svaka čast na CD box setu „Sabrana djela“, no nema tog uzbuđenja kao preslušavanje upravo ovog albuma na vinilu. Nije to samo stvar neke psihološke barijere. CD ga je kao format kristalno čisto donio kao dokument vremena i to dokument na kojem se ne može izbjeći konstatacija koliko je fušerski to djelo načinjeno u produkcijskom smislu. No vinilna ploča kao format koji će u prvi plan uvijek izbaciti srednjetonske frekvencije koje ljudsko uho doživljava kao ‘tople’ upravo poravnava te produkcijske greške, tako da je već s uvodnim rifovima pjesama „Na tragu“ na A strani i „Živjela Jugoslavija“ na B strani utisak da kroz zvijer opet kola adrenalin izbacujući bijes i frustraciju jednog vremena. Točno onako kako je bilo kad je 1980. ta ploča završila na gramofonu nekog domaćeg pankera.

Na vinilu je „A dan je tako lijepo počeo“ album tutnjave i mladalačkog gnjeva, nešto što je bio endem suprotnosti produkcije tog vremena, nešto što je utjerivalo strah u ‘strukture’ i poput žilavog i vitalnog korova upućivalo na trulost sistema. Ono što je od prije jasno treba i ovdje podcrtati, a to je da su Paraf bili izuzetno neiskusnu u lirskom segmentu, tj. nisu bili u stanju poentirati misao kratkih tekstova, jer to samo po sebi zahtijeva malo duži staž i to je nešto što je uistinu teško očekivati od tinejdžera. Ali s druge strane je pak nevjerojatna ta mladalačka smjelost i instinkt otvaranja niza škakljivih tj. problematičnih pitanja i tema. Nije Paraf u tom trenutku ništa mogao objasniti, ali hrabra opservacija problematičnih društvenih točki i gnjevni način kako im se prilazilo, bili su i ostali sasvim dovoljni. A upravo je to onaj nepatvoreni i čisti instinkt koji se traži u rocku kao mediju kroz koji mladi mogu pustiti svoj krik. Konkretno, dovoljno je da Kocijančić svojim, kao žilet oštrim, izgovorom samo kroz brutalnu buku instrumetarija izgovori riječi poput „Policija“, „Jugoslavija“ i „Goli otok“ i to već zvuči kao nevolja. Pogađanje srži na bolno iskrivljen način spram svakog dotadašnjeg društvenog konteksta bez obzira kako se tekst dalje razvijao. Dakle, bila je to nevjerojatna sposobnost da Paraf otvori neku temu, ne s ironičnim, već s grotesknim prizvukom.

Vinilno reizdanje, kao što je to bilo i na CD-u 2019., posjeduje bonuse „Narodne pjesme“ (singl verzija) i „Goli otok“ (snimljena uživo u Puli), koji su bitni dio slagalice jer nudi dijelove (posebno „Goli otok“, koja je već u Ljubljani prilikom snimanja bila dogovorno bojkotirana od strane studijskog personela) koji iako nisu pripadali originalnom izdanju, ipak predstavljaju njegov neizostavni dio.

Prilikom pisanja recenzije CD box seta „Sabrana djela 1976.-1987.“ napisao sam: „Stoga, ako nešto s ove kompilacije zaslužuje vinilno izdanje, to je svakako „A dan je tako lijepo počeo“ sa svim bonusima kao spomen na najznačajnije grotlo hrvatskog punk rocka.“

Drago mi je da se to upravo u tom obliku i obistinilo.

(Dallas Records, (1980.) 2020.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X