Riječki Paraf predstavio je recentni novi album sinoć u Boogaloou uz gostujuće pojačanje; grupe Fit i Baltazar.
„Sve se glasnije šuška da bi upravo ovaj nastup mogao biti posljednji veliki koncert benda u Zagrebu“, stajalo je u najavi sinoćnjeg koncerta riječke grupe Paraf koji je ujedno bio i promocija posljednjeg eponimnog albuma „PARAF“. No po ničemu se to nije dalo naslutiti, kao što i dalje vjerujem da su šuškanja lažna. Možda iz čistog nostalgičnog tripa.
Činjenica jest da su veterani iz stare postave Pavica i Zdrave Čabrijan, Valter Kocijančić i Raoul Varljen ljudi u godinama, ali onoliko koliko oni vjeruju u svoje nove pjesme koje su sinoć izvodili to je u suprotnosti s njihovom životnom dobi. Uvijek je primjetan taj moment kad sastav vjeruje u svoje pjesme, posebno one koje su nove, a Paraf ga je sinoć imao.
U cijelom satu prvog dijela koncerta kad su mikrofone držale Pavica Čabrijan i Iva Močibob naglasak je bio na novom materijalu, a čak je i koncertni zicer „Zastave“ došla na repertoar dosta kasnije. Pjesma „Čempresi“ se nekako nametnula kao nit vodilja u novom post punk zvuku ovog benda koji i dalje evoluira na sebi svojstven način.
Jest da publika uvijek čeka da se pojavi Valter na sceni pa da krene niz riječkih punk evergrina koje će svi pjevati, no meni osobno Pavičin set jače korespondira sa sadašnjim trenutkom, posebno jer je ona i dalje frontwoman u pravom smislu te riječi, čak i dok između pjesama progovara o nekim distopijskim momentima i položaju žene u današnjici i to kratko i jasno, kako i dolikuje punk rock heroini.
Valter Kocijančić je po dolasku na pozornicu svoj set otvorio s pjesmom „Obijest“, koja je nastala 1977. ali je tek nedavno ugledala svjetlo dana, možda u nikad boljem momentu obzirom da sve turbulencije koje nam se događaju u zemlji i društvo i koje se doslovce mogu podvesti pod zajednički nazivnik čiste obijesti. Iz čiste obijesti se mrzi i zastrašuje druge i drugačije po starim i uhodanim šovenskim pravilima.
Već naredna „Goli otok“, koja je dugo bila „u bunkeru nepoćudnosti“ je izgubila ono svrdlo provokativnosti koju je imala u vrijeme političkih progona i zatvaranja ljudi, no tko zna, možda se ponovno aktualizira s obzirom na vremena. Vrag će ga znati.
Zato „Narodna pjesma“ nikad neće izgubiti na značenju jer je i sinoć uskovitlala emocije publike kojima je mnogoljudni Paraf do kraja ‘upravljao’ u željenom smjeru. Pa i ako je bio u pitanju posljednji zagrebački koncert bit će upamćen kao onaj u kojem je bend dao sebe tijelom i duhom u maniri onih koji možda jesu na margini, ali se ne libe svojim izričajem biti među „prvima na barikadama“.
Na istarsku grupu Baltazar koji je nastupila kao prva predgrupa sam zakasnio, ali mi je u toj „kvarnerskoj noći“ u Boogaloou Fit također bio, što bi se kazalo; fit. Nije stvar što poznajem bubnjara Ivana Fecea Firčija, ali s njegovim dolaskom situacija se malo razigrala po pitanju set liste na kojoj su sad već redovno „Ti si sav moj bol“ EKV-a i „Siđi do reke“ grupe U škripcu, prigodno preimenovane u „Siđi do Rijeke“, koje im dobro leže jer su uživo čvrst i precizan kvartet, kao što i Davor Lukas spomenute pjesme može vokalno iznijeti. Time je taj njihov blast to the eighties dobio prilično zgusnutu strukturu zgoditaka za jednosatni nastup u kombinaciji s prokušanim hitovima kao što su „Mačka“, „Rock ‘n’ Roll je kriv za sve“, „Zaboravit ću sve“ i „Zvoni telefon“.
Boogaloo nažalost nije bio pun za takvu prigodu. Bilo je dovoljno posjetitelja za dobru atmosferu (negdje između dvjesto i tristo njih po slobodnoj procjeni), no izgleda da događajima prekrcani studeni ipak „odnosi žrtve“ kad je riječ o koncertima koji se pozicioniraju u tjednu, ali ne treba gubiti iz vida i određeni faktor nesigurnosti koji se uvukao među ljude. Bilo bi dobro da se može reći da je nevoljkost uzrokovao samo kišni dan.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
