Jednom kada osvojite srce Cannesa – a to u manje poetskoj praksi znači da ste dobili neku od mnogih prestižnih nagrada iz izloga francuskog filmskog festivala – velika je vjerojatnost da ćete ga osvojiti još pokoji put, jer neke ljubavi nikada ne umiru.
Park Chan-wook jedan je od onih koji se pojavio u Cannesu prije gotovo 20 godina, u ruke dobio Grand Prix i godinama slušao kako se to ne bi dogodilo da na čelu glasača nije sjedio Quentin Tarantino, jedan od rijetkih koji je mogao istinski shvatiti veličinu genija i težinu remek-djela nasilnog, a opet beskrajno poetskog osvetničkog klasika “Oldboy” (2003).
Ali dogodilo bi se to kad-tad i bez Tarantina, jer talent toliko velik, jedinstven i revolucionaran ipak ne bi mogao proći nezapaženo, ljubomorno skriven u korejskim multipleksima. S globalizacijom ili bez nje, Park Chan-wook već bi našao put do mainstreama našeg dijela planeta – mjesto u povijesti svakako je zaradio kao jedno od pogonskih goriva velike eksplozije i ekspanzije korejskog filma te njegovog juriša na Zapad. Park Chan-wook već je u samom startu bio jedan od najsupješnijih korejskih redatelja svih vremena – njegov dugometražni prvijenac “Joint Security Area” (2000), triler oslonjen o tada iznimno aktualnu i filmski živahnu temu problematičnog odnosa Sjeverne i Južne Koreje, rušio je sve nacionalne rekorde i doslovno mu je kupio prostor kreativne slobode u budućnosti. Parku to nije bio prvi film, debitirao je još 1992. s gangsterskom dramom “The Moon Is… the Sun’s Dream”, a iste godine kada je pokupio krunu s “Joint Security Area”, koji mjesec ranije izašao je “Anarchists” (2000), prvi veliki politički film za koji je pisao scenarij, priču o korejskim anarhističkim ustanicima protiv japanske okupacije.
No Tarantino je svakako pomogao, kao što je “Oldboy”, s čekićem i živom hobotnicom u ustima nezaboravnog Choi Min-shika, izgradio Park Chan-wooka kao autorsku festivalsku superzvijezdu, sklonu uz lovorike entuzijastično brojati i box office utrške. Grand Prix koji je Park pokupio u Cannesu bio je vrhunac dominacije tzv. “prve petorke”, korejskih giganata nove scene, od pokojnog Kim Ki-duka preko oskarovca Bonga Joona-hoa (“Parazit”) do žanrovskih majstora Kim Jee-woona i Ryoo Seung-wana, zaslužnih za neke od najuzbudljivijih dugometražnih poslastica novog milenija.
Osvetnički klasik “Oldboy”, u svojoj srži i prije svega kreativna adaptacija popularne japanske mange, ugradio se u globalnu svijest nakon što je 2004. na francuskoj rivijeri oduševio frakove i večernje haljine pa nenadano pokupio prestižnu nagradu, a osim što su ljudi konačno postali svjesni postojanja prvog dijela trilogije, genijalnog “Sympathy For Mr Vengeance” (2002), bilo je svakako lakše zatvoriti budžet za “Lady Vengeance” (2005) pa tako zatvoriti i trilogiju raskošnim baroknim finalom s osvetnicom koja se u distribuciji pojavila u dvije verzije – Park Chan-wook je do 2005. bio dovoljno moćan redatelj da se mogao igrati pa je “Lady Vengeance” objavio i u verziji koja gubi boju kako radnja odlazi ka završetku, ostavljajući nas da se snalazimo u crno-bijelom svijetu.
Vraćao se Park u taj Cannes. Godine 2009. ponovio je uspjeh s vampirskom dramom “Thirst”, osvojivši nagradu žirija uz nominaciju za Palmu, a onda je je gotovo 20 godina od prvog trijumfa iz izloga odnio novo priznanje – opet ništa od Zlatne palme za najbolji film, ali proglašen je najboljim redateljem. “Decision To Leave”, njegov prvi film nakon “The Handmaiden” iz 2016., u osnovi je ljubić o aferi detektiva i udovice pod istragom, s proslavljenom kineskom glumicom Tang Wei u glavnoj ulozi. Wei je poznata po tome što je nakon dolaska na crnu listu matične industrije zbog uloge u provokativnom trileru “Lust, Caution” (2007) utočište našla u korejskim kinima.
Ako je Park Chan-wook i dobio etiketu rubno šokantnog redatelja koji je na okrutno svjež način prigrlio istraživanje uznemirujućih i mračnih strana ljudskog iskustva, s “Decision To Leave” hladnokrvno je se otresao, iako ne posve – već je iz samog foršpana jasno da je riječ o podsjetniku na maestralno miješanje estetike europskog filma šezdesetih i sedamdesetih s hi-tekom “nove Azije”, jednom od zavodljivih odlika Parkova opusa. Ljubav je ishodište, ali u vizualno hipnotizirajućoj ljepoti kadrova ima policijskih istraga, trilera, pištolja i šaketanja.
Parkov opus daleko je bogatiji od opsesije osvetom – student filozofije zaljubio se u film na fakultetu i postao filmski kritičar, a onda je negdje putem, inspririran Hitchcockom, odlučio postati redatelj i scenarist (kako za sebe, tako i za druge) pa je svoje filozofsko i teorijsko znanje savršeno prilagodio objektivu kamere. Dobili smo na toj stazi transformacija svašta pa tako i nadrealnu romanticnu komediju “I’m a Cyborg, But That’s OK” (2006), vizualno vrišteću romansu u instituciji za mentalne pacijente; “Stoker” (2013) je njegov prvi film na engleskom jeziku, psihološki triler s Nicole Kidman te Ridley i Tony Scottom kao producentima; “Snowpiercer” (2013), adaptacija francuskog stipa, Parkov je postapokaliptični SF spektakl, a “Decision To Leave” opet je nešto potpuno drugačije.
Park Chan-wook nije samo inovativni redateljski talent, nego i autor koji uspješno vozi slalom kroz lavinu žanrova i stilova, od mistike, erosa, tanatosa, kokica, politike i psihologije pa sve do ljubavi, a upravo je ljubav, snažna, jasna i nepokorena ljubav – ona prema filmu maksimalnoj eksploataciji njegovog jezika – pokretač i vrhunac svega.
*Zahvaljujemo Veleposlanstvu Republike Koreje u Zagrebu na pomoći u objavljivanju ovog članka.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
