Imaju li Partibrejkersi što za reći svojim novim, osmim po redu studijskim albumom? O da, itekako. Snimili su još jedan klasik.
Partibrejkers ulaze na onu najužu all stars listu bendova koju čine AC/DC, Motörhead i The Ramones koji jednostavno nemaju potrebe za promjenom zvuka. Kako tri spomenuta rock giganta imaju posebno mjesto u srcima svojih obožavatelja, tako su i Partibrejkers sinonim za najkonzistentniji rock bend ovih prostora za koji se može reći da djeluje po vlastitom opjevanom načelu: biti isti, poseban, slobodan i samo svoj („Hoću da znam“ (1994.)).
Ali i tu postoji kvaka u usporedbi s anglosaksonskim kolegama, naime Partibrejkers se ne drže poznatog egida, da roker smije sve, osim ostariti u svojoj glazbi. E pa, karizmatični Zoran Kostić Cane itekako stari i ne pada mu na pamet prodavati sebe pod ostarjelog dječarca. Za njega je rock and roll i dalje životna filozofija koju na osobnom nivou svakodnevno proživljava i kroz njenu prizmu gleda na stvarnost. On jest ostarjeli roker, ali mu je po stavu i drčnosti malo tko od mlađih kolega ravan.
Osmi studijski album Partibrejkersa naslovljen „Sirotinjsko carstvo“ upravo je biser Canetove surove poezije u kojoj u riječ ili dvije, stihu ili dva, poput haiku majstora precizno ocrta vrijeme, prostor i emociju pojedinca u raspadnutim, ili blaže rečeno, ozbiljno poljuljanim društvenim uvjetima. Koliko god to bila poezija, to je i filozofska misao zapakirana u kotrljajući ritam pravovjernog rocka, jer godine donose mudrost, a Cane se trudi prenijeti je na što točniji način, s do minimuma smanjenom mogućnošću semantičke pogreške.
Njegov imperativ je da bude i ostane razumljiv kao vječito razočaran poeta u kojem doslovce izgara religijski žar u potrazi za čovjekom, dakle netko tko je svjestan Plautove Homo homini lupus izreke, ali duboko u sebi vjeruje da ‘tu negdje’ ima onih koji su to nadišli. On je i dalje tragač, što se fascinantno očitava kroz stih „silazim s uma među ljude“ i ne pokazuje strah čak i kada ga more Faustovske dvojbe između puta za pakao ili u raj, čak i kad predviđa da nas sve čeka „sirotinjsko carstvo po meri čoveka“. Cijeli album jest tegobni put s bljeskovima paranoja i lažnih utvara kojim Cane kroči instinktivno se držeći samo jednog (i najsnažnijeg) markera, a to je ljubav. Kad on otpjeva „Ljubav ne zaboravlja“, voljeli ili ne voljeli Partibrejkerse, ne možete ostati hladni na tako nešto.
No odavno se zna da Partibrejkers nije samo Zoran Kostić Cane, već da je to jedan od najčvšćih rock tandema ovih prostora u kojem jednako tako značajno mjesto zauzima Nebojša Antonijević Anton. Anton je uvijek znao i osjećao kuda Cane stremi, tako je bio i ovog puta.
Jednako kako Canetovi stihovi probijaju čeone režnjeva slušatelja, tako glazba udara u slijepoočni režanj. Koliko god možda bilo uvriježeno mišljenje kako Anton obzirom na stilski izričaj Partibrejkersa ima skučeno polje djelovanja, toliko je pak osjetno njegovo mastorsko nijansiranje u toj zadanoj formi u kojoj će vas gotovo neprimjetno, nekad kroz ton, nekad kroz rif očešati o neko ‘poznato mjesto’. Kapnut će tako poneka aroma Chucka Berryja, The Doorsa, Pretendersa i inih, a opet nećete imati niti u jednom trenutku pogrešnu misao da to nisu Partibrejkersi.
Pored toga Anton je s ovim albumom u neku ruku nadmašio sebe (ali da ne griješim dušu, nije on jedini glazbenik u ovom sastavu) jer „Sirotinjsko carstvo“ je tzv. album u loopu – zatvoreni krug u kojem svaka pjesma može biti prva i posljednja (poigrajte se time kad ga budete preslušavali). Meni osobno ga je nakon silnog preslušavanja najdraže pustiti od zadnje pjesme „Ljubav ne zaboravlja“ da bi prva „Vrtim se“ s uvodnim tušem u istom ključu i uz ubrzavanje legla kao organski krešendo ‘nakon uvoda’.
Ako je nešto po mjeri rock and roll čovjeka u ovom trenutku, to je album „Sirotinjsko carstvo“ Partibrejkersa.
Ocjena: 9/10
(Odličan hrčak, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
