Pavel ‘I mi smo došli na red’ – tehnikolor snovi Aljoše Šerića

Osvrt na treći album grupe Pavel, koji službeno izlazi u ponedjeljak, 13. listopada.

Pavel - I mi smo došli na red

Aljoša Šerić se oženio, došao je i on na red, a sve je ostalo naizgled isto. Doduše, nema više teških prekida, samovanja, preispitivanja, ali i kad je sve u redu, što uglavnom na albumu i jest slučaj, melankolija je neizbježna. K tome, još je i suprugu Antoniju Matković postavio za drugi mikrofon, pa sad očajavaju zajedno. I to uglavnom dobro rade.

Šerića danas njegov izdavač Dallas predstavlja kao kantautora. To što njemu iza leđa, ili uz bok, stoji čitav jedan Pavel, to čini se više nije bitno. Prema nekakvoj novovjekovnoj hrvatskoj terminologiji, izgleda da je kantautor baš svako tko piše tekstove i svira gitaru. Tako se Aljoša Šerić, ni kriv ni dužan, našao u ladici gdje su nasilno strpani i Miki Solus (ima bend), Nina Romić (ima bend) ili Sara Renar (ima bend).

No, dobro… Uz pomoć članova Pavela, ili bez njih, slatkoća izričaja Šeriću je ušla u krv, inzulinski upliv emocija toliki je da slušatelju dođe da ga sućutno pomiluje po glavi. A sasvim fino klizi od početka; bajkovita „Čaroban“ ima flaminglipsovski gitaristički efekt, ogoljena, a ipak raskošna. Takve su „3:27 AM“, kao i „Uz njega je nikad nije bilo ostrah“, a slično vrijedi i za „Jasmina sanja u tehnikoloru“, gdje je Šerić pjesmu otpjevao bez riječi. Poetski i dalje jak, katkad i gibonnijevski pretjeran, na trenutke se čini da je iskonsko kantautorstvo, nakon Ramireza i Pavela, njegov sljedeći logičan korak.

„Autentično osrednji“, to je ona koja nam je – oh, tako kul – predstavljena na Splitskom treš festivalu ovog ljeta. Bio bi to idealan poligon za ruganje tom hipsterskom poimanju ironiziranja hrvatske glazbene baruštine, da singl nije tako poletan i unikatan; pop-marš koji je ustvari najkonkretniji trenutak albuma „I  mi smo došli na red“. Tipični poeta Šerić predstavlja se u „Pastorali“, a vlastiti izum da ljubavnu sreću pretoči u sjetu primijenio je u „Ljubav stoljeća“ i „Tek je prva“, koja je začinjena dominantnim kontrabasom.

Novopečena gospođa Šerić dobila je svoj pet minuta u detourovski posloženoj „Čuvaj me“, a ponešto glasovno odvažniji gospodin Šerić prezentirao nam se u „Dobro je da sam bivši“. Navike iz Ramireza odumiru, ali ne toliko brzo. Stoga, sistem da nas strofama i aranžmanima neprimjetno dovede do refrenske katarze jasno je prepoznatljiv u „Ispočetka“ i „Od svjetla i ptica“, pjesmama kojima nas patentiranim diskretnim trikovima nepripremljene učas uvuče usred grčke tragedije.

Novi Pavelov materijal, koji broj 13 pjesama, nastavlja stazom koju Aljoša Šerić uporno i samotno taba. I dalje je jedini naš (kant)autor koji ogoljenu emociju znalački prostire pred javnost, uglavnom kritičnu prema nekome u kome prepoznaju vlastite, dobro skrivene „slabićke“ emocije. Mali se Šerić valjda krije u svima nama, samo što se Aljoša jedini s njim javno i obračunava.

Ocjena: 8/10

(Dallas Records, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X