Legendarni Peter Gabriel opet ima impresivan album i nisu ga sustigle godine. Nekidan se s lakoćom popeo na vrh UK charta. Svi koji su ga htjeli preporučiti za penziju, zbog nekih upadljivo slabijih izdanja iz prošlog desetljeća, zapravo su dali totalnu pogrešnu procjenu. Međutim, jednako su pogriješili oni što ishitrenim i neumjerenim hvalospjevima pokušavaju prikazati ‘Input/Output’ kao jedan od njegovih najboljih albuma. Slučaj je malo zamršeniji i zaslužuje razmatranje.
U prebogatoj pedesetpetogodišnjoj karijeri Peter Gabriel je više puta preusmjeravao tijek glazbene povijesti i diktirao trendove. Prvi put je to napravio kad je napustio mjesto frontmena Genesisa i spremno dočekao new wave. Uz Roberta Frippa iz King Crimsona i Stewarta Copelanda iz Curved Air, bio je jedan od rijetkih engleskih prog rokera iz ranih 1970-ih koji se poslije savršeno uklopio u novovalnu ekipu.
O tom razdoblju najviše govore antologijski albumi „Peter Gabriel III: Melt“ i „Peter Gabriel IV: Security“. Na posve drugačiji način zablistao je u MTV epohi s art pop bestselerom „So“ prodanim u sedam milijuna primjeraka i planetarnim megahitom „Sledgehammer“ koji se na telki izvrtio više puta od bilo kojeg video spota iz 1980-ih. U sljedećem monumentalnom pothvatu pojačao je svoj tim plejadom afričkih i azijskih muzičara okupljenih oko labela Real World i festivala WOMAD, a briljatni rezultati mundijalizacije zabilježeni su na soundtracku „Passion“ i nenadmašnom šestom studijskom albumu „Us“.
Iza svih ovih izdanja ostali su nemjerljivi dalekosežni utjecaji koji su se s jedne strane protegnuli na najveće art rock bendove u rasponu od Radiohead do Arcade Fire, dok su na drugoj strani Gabrielove etnomuzikološke ekspedicije potaknule mnogobrojne zapadnjačke glazbenike da se uključe u istraživanje ritmova i napjeva „trećeg svijeta“. Bez njegovih doprinosa suvremeni art pop/rock bio bi znatno siromašniji, a world music koncept možda se ne bi previše odmaknuo od egzotičnog doživljaja dalekih zemalja.
Deseti studijski album Petera Gabriela „I/O“ neće imati takve konsekvence. Sve što je na njemu zabilježeno utjecat će samo na njegove odnose s dugogodišnjim sljedbenicima i neće zakačiti nikakvu novu publiku jer nije isporučio pop hitove. Međutim, potpuno je očekivano silno uzbuđenje među fanovima koji su napokon dočekali još jednu zbirku Gabrielovih novih pjesama, prvu nakon albuma „Up“ iz 2002. godine. Razumljivo je i njihovo oduševljenje što je „I/O“ isprao gorčinu nakupljenu poslije blijedunjavog albuma obrada „Scratch My Back“ i težih promašaja u orkestralnim reinterpretacijama starih pjesama na albumu„New Blood“, gdje su najgore prošle „Digging In the Dirt“ i „Rhythm of the Heat“. Sad je šteta sanirana i povratnički „I/O“ je legitiman nasljednik albuma „Up“, ali nije realno uspoređivati ga s remek djelima „So“ i „Us“.
Materijal za novi album pažljivo je probran iz hrpetine odavno napisanih i nekoć započetih Peterovih pjesama. Navodno ih je na lageru imao preko 130, u uži izbor prebacio je 23, a objavio 12 u ukupnom trajanju od 2 x 68 minuta, pošto je cijeli album provučen kroz različite mikseve s potpisima ponajboljih svjetskih meštara zvuka.
Spike Stent napravio je „bright-side mix“, Tchad Black „dark-side mix“, a Hans-Martin Buff poseban „in-side mix“ namijenjen blue ray CD izdanju albuma u Dolby Atmos surroundu. Dolby Atmos je omiljena furka zagriženih audiofila, takvih je podosta među Gabrielovim sljedbenicima, pa će taj dodatak svakako imati pokriće. No, Stent i Black su na standardnim miksevima albuma odradili podjednako savršen posao. Zato je dupliranje objavljenog materijala posve suvišna tehnička ekshibicija koja će u drugačijoj verziji slušateljima donijeti tek malo naglašenije basove i neznatno produljenje u dark-side miksu pjesme „Live and Let In“.
Višegodišnji pripremni studijski radovi u Wiltshireu, sjedištu Real Worlda, intenzivirani su u jesen 2021. čim je Gabriel ponovno okupio svoju najbližu pratnju koja se, osim back vokala, nije mijenjala od sredine 1980-ih kad je za bubnjeve sjeo Manu Katche. Na gitari je opet David Rhodes, na basu vječni Tony Levin, a prateći vokal je Peterova kći Melanie Gabriel. Najvažnije pojačanje je Brian Eno, koji je svojedobno odigrao malu ulogu na albumu „Us“, dok je ovdje bio višestruko angažiran kao klavijaturist, programer i koproducent.
Iza izdvojene producentske asistencije na pjesmi „Four Kinds of Horses“ stoji Richard Russell, vlasnik diskografske kuće XL Recordings koji je prije nekoliko godina pokušao pribaviti Gabrielov autorski rad za svoj projekt Everything Is Recorded. Akcija je tada zastala negdje u početnoj fazi, ali pjesma je sad zablistala u punom sjaju kao jedna od najboljih na albumu „I/O“. U međuvremenu je popis suradnika angažiranih tijekom snimanja u Londonu, Johannesburgu, Uppsali i Bologni narastao na preko 200 imena. Među njima su britanski muzičari iz velikog gudačkog i puhačkog orkestra, južnoafrički Soweto Gospel Choir, švedski mješoviti zbor Orphei Drangar, kao i 12 renomiranih likovnih umjetnika koji su kreirali vizuale za booklet albuma i naslovnice singlova.
U nesvakidašnjoj cjelogodišnjoj promotivnoj kampanji sve su pjesme bile plasirane kao najavni digitalni singlovi, u objavama usklađeni s Mjesečevim mijenama. Ultimativnim favoritom pokazao se prvi singl „Panopticom“, sad postavljen kao uvodna tema albuma s perfektnim spojem Peterovog markantnog vokala, Brianove elektronike, ritam sekcije na tragu „Digging in the Dirt“ i nostalgične prog rock gitare koja priziva rani Genesis.
Drugi izbor je „Four Kinds of Horses“ koju je Richard Russel povukao prema trip hop teritoriju i producirao tako da mrvicu podsjeća na zaboravljeni Massive Attack remiks „Games Without Frontiers“. Izniman potencijal ima i „Playing for Time“, jedna od ljepših Gabrielovih balada novijeg datuma, ali ona puno upečatljivije zvuči u live izvedbama nego na albumu „I/O“. Snimka za album je naprosto prezasićena gudačima, što će se nezgodno ponoviti u još nekoliko pjesama koje prejakim simfo začinima vonjaju na „New Blood“.
Ukupan balast prethodnog albuma, srećom, nije prevelik, pa će fanovi koji pamte Gabrielove zlatne ’80-te i ’90-e biti više nego zadovoljni povratničkim izdanjem dobrodržećeg art rock velikana. Hoće li ovo biti njegov testament ili dodatna motivacija za još jednu grandioznu svjetsku turneju? Ljetni premijerni koncerti, koji su trajali po dva i pol sata jer je pedantno kombinirao nezaobilazan stari repertoar i skoro sve pjesme s novog albuma, izgledali su spektakularno, a zvučali kao jasna poruka da još neće u penziju.
Ocjena: 8/10
(Real World / EMI / Republic, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
