Nekad znana kao kantautorica Ivana Picek, od 2017. i albuma ‘Časna lubanjska’ ona djeluje pod umjetničkim pseudonimom Arhimedove konstante, tj. naziva ‘Pi’, a šest godina kasnije otvara novo poglavlje svoje transformacije objedinjeno na albumu ‘E.I.’.
Po onoj poznatoj definiciji da većina djela znanstvene fantastike dobrim dijelom služe kao kritika realnosti u kojoj je nastala djeluje i Pi na novom albumu „E.I. (Evgenia Institut)“. Lajtmotiv novog albuma smješten je u ne-tako-daleku distopijsku budućnost, te prati kreaciju znanstvenice Evgenije i stvaranje novog čovjeka, uz transhumanističke motive poput robota, AI-a i aliena – stoji u objašnjenju koje je pratilo objavu „E.I.“-ja.
Za malo suvislije pojašnjenje treba samo malo otići u prošlost zbog geneze umjetničkog puta Ivane Picek. Naime i njena prvotna akustičarska kantautorska strana od samih početka je nosila svojevrsni vilenjački narativ i oduševljavanje s prirodom, točnije šumom. Šuma je opčinjavala ovu glazbenicu koja kao da je od botanike radila poeziju, a sve kulminiralo s albumom „Časna lubanjska“ u kojem je pak i sebe kao autoricu potpuno preoblikovala i kao da se za tu prigodu izmjestila iz svog tijela i pitch-shiftala svoj glas do neprepoznatljive piskutavosti, kao što je sebi nadjenula umjetničko ime „Pi“ koje je donijelo neke nove vizure i slobode.
S „E.I.“ Ivana je otišla korak dalje. Odlučila je sagraditi novi svijet i dočarati njegove zakonitosti, koje pak poput slike u ogledalu zrcale jako puno onoga što možemo vidjeti u današnjem svijetu, ali gledano jednim sasvim drugim očima. Kroz plesne elektroničke obrasce Pi i taj izmaštani univerzum kao da gleda očima nevinog djeteta, te ga na isti način efektno i dočarava bez da ga kritizira ili hvali. Ona ga samo zapaža kao neko neutralno biće pred čijim očima se odvija nešto što i samo pokušava proniknuti.
„E.I.“ se u nevjerojatnoj koincidenciji javlja u trenutku kad je umjetna inteligencija tj. AI izuzetno brzo ušla u našu stvarnost i počela nam miksati emocije, strahove i očekivanja, jer već učestvuje u kreiranju iste te naše stvarnosti. Pa dok nam AI piše prezentacije, pisma preporuke, programske kodove, prati naše navike, izmišlja fotografije događaja i aktera koji se nisu nikad zbili, komponira glazbu i mimikrijski je predstavlja kao tuđu, dotle Pi kroz „E.I.“ kao da mimikrijski preobučena u AI traži koordinate duše ovog vremena u kojem su AI i roboti već tu, dok se o alienima priča sve glasnije iz dana u dan. A opet, priča o „E.I.“ nije krenula ovog proljeća, već 2020. kad se pojavio singl „Mali android“ i odškrinuo vrata novoj metamorfozi umjetnice znane kao Pi.
Ovo konceptualno djelo započinje onako kako obično sve i započinje, tj. rađanjem. Prvi broj je „Evgeniogeneza (Rađanje Evgenije)“ koji sasvim razumljivo ne posjeduje ni tekst, ni jezik, već samo paletu zvukova, a trenutak i mjesto ‘radnje’ donosi druga po redu „Doba velikog uploada“, što je možda najljepše, najtočnije i najkraće objašnjenju upravo ovog našeg doba koje Pi isto tako efektno objašnjava stihovima: „U doba velikog uploada izgubili smo ljudsku bit“. Tu također uvodi u priču i malog androida koji je produkt tzv. Evgenia Instituta. Tekst pjesme „Mali android“ potom svojom jednostavnom egzaktnošću kao da udara temelje filozofije novog svijeta, koji se kao i svaki novi svijet rađa tamo gdje je stari svijet umro. „Ja sam mali android. U meni ne postoji id. Id, ego, superego, kakvi su to stari razlozi? Id, ego, superego, u našem svijetu više ne postoji.“ – Može li jasnije od ovoga?
„Bio Queen“ potom produbljuje dobro znani filozofsko-religijski strah od biotehnološkog stupnja koji omogućava igranje božanske uloge, ali baš igranje, jer Pi stihove poput: „Ovaj gen mogla bih poboljšat’. Svijest ću na cloud uploadat’“ prožima nehajanim: „La-la-la“ veseljem dok zaključuje da za novo tijelo nije potrebno ni jelo, ni odijelo, kao što jednakom brzinom blijedi sjećanje na biološku majku i raste spoznaja o novoj biotehnološkoj majci s kojom su došle i nove mogućnosti. No stvari tu ne staju, jer „Alien terapeut“ ide dalje s ove planete u priči o genetsko-informatičkom krajoliku u kojem se ti novi geni žele spariti i pomiješati s izvanzemaljskim: „Teleportacija, transmutacija, novi geni, hvala Vrhovnoj Ženi!“
Besmrtnost? Naravno da je i taj pojam dobio svoje poglavlje, a to je pjesma „Thanatea“ koja samo naizgled dolazi kao sušta suprotnost Tanatosu, starogrčkom Bogu smrti, a u biti je njegova sestra, tj. istoznačnica s druge strane koja poništava značenje života, jer kako Pi pjeva: „Ona Je pobijedila znanost. Ona Je stvorila novu stvarnost. Ona Je kreirala subordinaciju. Ona Je uništila kreaciju.“
No bili vječni ili ne, kaos misli uvijek će nam biti pratnja. Pi s pjesmom „Soba za meditaciju“ unosi prvu diverziju, tj. otvara distopijsku ranu u naizgled savršenom svijetu ne-tako-daleke-budućnosti. A to vodi do „Antifragilne“ koja također nosi prema kontradikcijskoj dilemi pretočenoj u stihove: „Oh, što bih dala da postanem antifragilna. Da nisam osjetljiva. Da imam sto osjetila.“
Pretposljednja „Upload“ kao i svaki upload ne zahtijeva tekst, a kod Pi je to trenutak za sintetičko-plesni instrumentalni intermezzo koji otvara posljednju pjesmu „Nova kozmogeneza“ u kojoj kroz stihove odašilje poruku da novi čovjek tek treba izgraditi svoj habitat. Dolazak u raj ili izgon iz raja? Ta dilema ostavljena je slušatelju kojem je ovakav jedan duboko filozofski momentum prezentiran plesnom zvučnom slikom, kao da sluša bezbrižne dječje pjesmice iz Japana ili Južne Koreje.
Izuzetno važnu ulogu u doživljaju kompletne slike ovog djela imaju i vizualne umjetnice sestre Marta i Tea Stražičić koja kao da su na istoj valnoj duljini s Ivanom obzirom da su u sve unijela duh istočnoazijskih anima, koje općenito najviše tematiziraju buduće distopijske obrasce, i po pitanju naslovnice albuma, ali i video spotova.
Prezentirano maštovito svjetski, a naše.
„E.I.“ je glazbeni trip na koji vas niti jedan AI ne može odvesti iako stalno mislite da je upravo on glavni vodič kroz ovu neobičnu i jedinstvenu avanturu.
Ocjena: 9/10
(PDV Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
