Sam Morton, Haley Heynderickx, Mount Eerie, Contour, Soap&Skin, Fabiana Palladino.
Sam Morton “Never Understand”
Nije rijetkost da se glumci okušaju u glazbi, no nešto je rjeđe da im to i pođe za rukom. Svijetlih primjera ima manje nego onih drugih (sjetimo se, na primjer, pjesme “Strut” s albuma “Songs From The Crystal Cave” Stevena Seagala, nevjerojatne elektro – dance – reggae abominacije na kojoj Steven s isforsiranim jamajkanskim naglaskom pjeva ‘Me want the poonani, see for make nice’. Istina, mogli bismo raspravljati i o tome koliko je Steven uopće uspješan glumac, ali u tu rupu nećemo), ali Sam Morton pripada toj kategoriji.
Sam Morton je našoj publici možda najpoznatija kao jedna od vidovnjakinja iz filma “Minority Report” u kojem Tom Cruise sudbonosno ganja samoga sebe za zločin koji još nije počinio, dok je ljubitelji glazbenih filmskih biografija vjerojatno bolje znaju iz Corbijnovog filma posvećenog kultnom Joy Divisionu u kojem je utjelovila gospođu Curtis.
“Never Understand” obrada je jednako kultnog klasika 80 – ih iz pera oca libijske reggae glazbe Ibrahima Hesnawija, a u rendiciji Sam Norton i njezinog producenta Richarda Russella zvuči kao moderni crossover Eurythmicsa, kasnijih radova Kate Bush i bendova kao što su The Knife.
Haley Heynderickx “Seed of a Seed”
Dobar američki folk nikad neće izumrijeti, a iako u današnjem svijetu post – svega može zazvučati ponešto dosadno i nepotrebno, dok je dobar, i dalje je nezaobilazno vrijedan pozornosti. “Seed of a Seed” jedan je od takvih albuma, a Haley Heynderickx manje je eklektična verzija jedne Joni Mitchell ili Feist, s neizbježno modernim glazbenim i produkcijskim utjecajima. Drugi njezin album “Seed of a Seed”, jasno je to već po samom omotu albuma, jedan je od onih “šumskih” folk albuma, odnosno one folk estetike koja njeguje izoliranog umjetnika okrenutog “prirodnom poretku” stvari i određenom “nokturalnom” tonu pjesama kao što je to onomad bio slučaj i s Nickom Drakeom. Haley je sve to kanalizirala u kvalitetan i autentičan proizvod, idealan za ove maglovite jesenje i zimske rane večeri i duge noći.
Mount Eerie “Night Palace”
Mount Eerie ili Phil Elverum prije nekoliko nas je godina izuo iz cipela gotovo nepodnošljivo iskrenim albumom “A Crow Looked At Me” koji je napisao nakon smrti svoje supruge Geneviève Castrée, a ove se godine vratio jednako emotivno razarajućim albumom “Night Palace”, s razlikom što ovoga puta “razara” i zvukovno. Sonično je “Night Palace” teško prohodan i većinu će odbiti od slušanja već istoimenom uvodnom pjesmom, no oni koji izdrže i probiju se do kraja kroz zidove šištave distorzirane patnje i boli, mogli bi se nakon svega osjetiti nagrađeno pa čak i pročišćeno, a ponovljenim slušanjima u svemu tome čuti i jednu specifičnu ljepotu. Elverum je ovaj album navodno napisao inspiriran zen meditacijom koju redovno prakticira kao i istoimenom poemom američke pjesnikinje Joanne Kyger. Izazovan album, da, ali ne i uzaludan.
Contour “Take Off From Mercy”
Contour je pseudonim Kharija Lucasa, glazbenika koji je karijeru počeo kao producent beatova, a onda svoje majstorije manipuliranja semplova okrunio studijskim albumom “Onwards!” s kojim je zaradio hvalospjeve kritike i koji ovdje također srdačno preporučujem jer je riječ o izvanrednom ostvarenju glazbenog kolažiranja poznatih i manje poznatih klasika (poput, na primjer, pjesme “Bless You” s Lennonovog albuma “Walls and Bridges”).
“Take Off From Mercy” s druge strane, naginje klasičnijim postavkama pa dominiraju gitare i zavodljive bas linije uz zadržavanje “beat maker” koncepata i manipulacije raznim zvukovima i sampleovima.
Ono što je Seal svojom pojavom za pop glazbu bio 90-ih pa do ranih 2000 – ih, na neki teško objašnjivi način je danas Contour i možemo se samo nadati da će njegova kreativnost potrajati, a status narasti do nezaobilaznog.
Soap&Skin “The End”
Ne znam koliko lud moraš biti da izbaciš album obrada na kojem su redom “The End” The Doorsa, “Girl Loves Me” Davida Bowiea i “The Mystery of Love” Sufjana Stevensa, ali upravo to su tri singla s nadolazećeg albuma “TORSO” austrijske glazbenice Soap&Skin.
Uopće pomisliti obraditi klasike kao “The End” i “Girl Loves Me” suludo je samo po sebi, a onda još to napraviti mahom na klaviru i to naslanjajući se, u prvom slučaju na klasiku, u drugom na industrial, a u trećem na mainstream pop baladu stvarno je pothvat vrijedan pozornosti.
Fabiana Palladino “Fabiana Palladino / Drunk”
Nekako sam propustio debitantski album Fabiane Palladino koji je izašao ranije ove godine, a sve skupa za uho mi je zapalo tek najnovijim singlom “Drunk” kojim Fabiana već najavljuje novo izdanje.
Njezin istoimeni debitantski album u pripremi je bio nekoliko godina, navodno zbog njenog perfekcionizma, ali i stalnih session angažmana, no ne treba joj zamjeriti jer je isporučila zaista savršen pop album koji na najbolji mogući način inovira temelje slične glazbe postavljene 80 – ih godina.
Pomaže sigurno i činjenica da joj je otac Pino Palladino, ali iz čisto praktičnih razloga. Prvo, riječ je o apsolutnoj basističkoj legendi, drugo, upravo on svira bas na albumu što cijelu priču automatski diže iznad drugih sličnih albuma za barem koplje ili dva i treće, ima hrpu poznatih glazbenih prijatelja poput bubnjara Stevea Farronea iz Average White Banda kojeg je također pozvao da na albumu odsvira bubanj. I četvrto, cijela familija Palladino izrazito je talentirana i svi njeni članovi dali su obol spomenutom albumu koji je apsolutni ogledni primjerak toga što pop glazba može biti ili pak toga da ne mora biti trivijalna samo zbog svoje žanrovske odrednice.
Novi singl “Drunk” za razliku od debitantskog izdanja već pokazuje tendenciju da cijela stvar ode u ozbiljnije vode i zagazi u neke druge žanrove pa, ako se cijela stvar opet ne otegne kao s prethodnikom, početkom sljedeće godine možemo očekivati još jedan opaki album ove opake ekipe.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
