Pips, Chips & Videoclips na tri dana su zauzeli Boogaloo.
Kad sam prije nešto više od godinu dana prvi put napisala nešto na ovom portalu, obećala sam si jednu stvar na samom početku – sve može, ali ne bavim se Pipsima. Ideja da o njima piše netko tko je posljednjih petnaestak godina većinu slobodnog vremena proveo obilazeći gotovo svaki njihov koncert u radijusu 200 kilometara od Zagreba djelovala je potpuno kretenski. Ipak, u četvrtak, točno na polovici trodnevne rezidencije Pipsa u zagrebačkom Boogaloou, odlučila sam to obećanje prekršiti – ako već zbog ničega, onda barem zato da ovim tekstom i zaokružimo posljednjih petnaestak godina (d)ruženja.
Pipsi su se u moj život ušuljali polako i potpuno neprimjetno – nije to bila jedna od onih ljubavi na prvi pogled, pa je nemoguće točno utvrditi kako je sve i zašto uopće počelo. Ipak, kao klinka 2011. godine bila sam strašno ljubomorna na starijeg bratića i njegovu ekipu koji u ZPC idu oba dana pa sam mami vjerojatno prodala priču o odlasku kod frendice doma, samo da bih se dvadesetak minuta kasnije i sama našla u Zagrebačkom plesnom centru. Onda se dogodio i rođendanski Dom sportova 2014., i Šalata 2022. kad se nebo otvorilo na prvi takt koncerta, i svi ostali manji i veći nastupi između tih najvećih i najblistavijih.
Fast forward na 2024. godinu i ovaj „najzagrebačkiji bend“ našao se u prilično zajebanoj situaciji s koncertima u metropoli iz potpuno blesavog razloga – Zagreb u ovom trenutku nema normalnu koncertnu dvoranu kapaciteta par tisuća duša. Nisu samo Pipsi suočeni s tim izazovom pa se tako i drugi bendovi okreću višednevnim rezidencijama u manjim klubovima, no ta ideja na koncu proizvede potpuni sudar svjetova – s jedne strane, tu su fanovi, spremni da upiju svaku sekundu koncerata tri dana zaredom, a s druge je ekipa koja završetak ovog radnog tjedna voli iskoristiti za ćakulu sa starim prijateljima pa su si kao meeting point odabrali Boogaloo umjesto nekog adventa ili kvartovske birtije. Dakle, zajebana situacija jer uzajamnu pozornost, a u konačnici i poštovanje ove prve i druge skupine bend treba zaslužiti i zadržati.
Dubravko Ivaniš toga je itekako svjestan pa su Pipsi svoj trodnevni maraton već u srijedu započeli naoružani najboljim ženskim snagama – Ivanom Rushaidat i Jadrankom Ivaniš na pratećim vokalima u „Tek da nas podsjeti“ i „Većinom“ a onda i s Lucijom Ivaniš koja je već davnih dana diplomirala „Ljubav“.
Za razliku od prošlogodišnje petodnevne rezidencije u Saxu koja je bila obilježena premijernim izvođenjem svih songova s posljednjeg albuma „Vesna“, u ova tri dana poslušali smo (koliko čujem, na sreću mnogih) tek tri singla – „SSND“, „Pariz“ i već spomenut „Većinom“ – taman dovoljno prije nego krene „vožnja niz tobogan na fenomenalan dan“. Da se vratim na ove dvije skupine publike, njihova se percepcija benda u istom trenutku potpuno razlikuje, pa će jedni tako otkidati na „Plači“, „Ljeto ’85“ ili „Narka“ – da se ne lažemo, redom fantastične pjesme koje su odgojile generacije a ujedno i ziherice koje prolaze uvijek. S druge strane, „Trubač“ sa Yayinim vokalom zvuči moćnije no ikad, a kad je nastavila sa neprežaljenim Jinxima i „Na čemu si ti“, to je bilo to – da je ona vožnja niz tobogan već ovdje završila, srijeda bi bila fenomenalan dan.
Na sreću, vožnja se nastavila uz praktički sve najvažnije i najveće pjesme Pipsa posljednjih trideset godina. A kad među njima pronađete onu jednu ili dvije vama posebne koje godinama od nastanka uspijevaju iznova ubosti u neki skriveni kutak duše, dogodi se ta jedna neobična čarolija o kojoj često možete čitati u izvještajima sa zagrebačkih koncerata Pipsa – tako je nekako to izgledalo u trenutku kad sam odlučila prekršiti obećanje samoj sebi s početka ovog reporta.
A onda dođe i taj petak, i ako slučajno pomislite da je nemoguće nadmašiti sve što ste doživjeli prethodna dva dana – Ivaniš će vas opet zajebat’. I bio je u pravu kad je rekao da „nikad nećemo pogoditi što slijedi“ u trenutku dok se Pipsima na pozornici pridružuje Josipa Lisac, prvo sa „Genijem“ a potom i u zajedničkoj izvedbi „Guma na kotačima“. Dakle, kad misliš da ne može bolje – uvijek može.
Voljeli ih ili mrzili, Pipsi su s godinama postali i „moj“ i „naš“ bend – moj, zahvaljujući pjesmama koje su me odgojile, a „naš“ zahvaljujući prijateljstvima koja su se oformila u tom okruženju. Pa kad me idući put pitate zašto na Pipse idem svaki dan u ovim rezidencijalnim formatima, poslužit ću se citatom jednog od nas – jer znam da smo svi tamo i da su to jedini dani kad nam život ne smeta da se podružimo.
Setlista 4. prosinca:
Tek da nas podsjeti
Većinom
SSND
Bi li ili ne bi
Ljubav
Klijenti
Pariz
Plači
Ljeto 85
K1
Htio bi da me voliš
Trubač / Yaya
Na čemu si ti (Jinx)
Zdenka i vanzemaljci
Narko
Dan/Mrak
Bog
Mala Fufica
Poštar Lako Sna
Gume na kotačima
Porculan
Malena
Na putu prema dolje
Dinamo ja volim
Setlista 5. prosinca:
Tek da nas podsjeti
Većinom
SSND
Bi li ili ne bi
Ljubav
Pariz
Plači
Trener morskih pasa
Sao Paulo
Htio bi da me voliš
Trubač / Yaya
Na čemu si ti (Jinx)
Supermama
Zdenka i vanzemaljci
Narko
Dođi vilo
2×2
Mala Fufica
Poštar lakog sna
Gume na kotačima
Pjevač Beatlesa i Stonesa
Malena
Na putu prema dolje
Dinamo ja volim
Setlista 6. prosinca:
Tek da nas posjeti
Većinom
SSND
Bi li ili ne bi
Ljubav
Pariz
Plači
Ljeto 85
Htio bi da me voliš
Trubač / Yaya
Na čemu si ti (Jinx)
Supermama
Zdenka i Vanzemaljci
Genije – Josipa Lisac
Gume na kotačima – Josipa Lisac
Narko
Bog
Mala Fufica
Poštar lakog sna
Malena
Na putu prema dolje
Nogomet
Jug
Dinamo ja volim