Već nakon objave prvog singla ‘Bagboy’ u lipnju prošle godine, ludim bismo proglasili bilo koga tko je očekivao novi ‘Doolitle’ ili ‘Surfer Rosa’, ali ovakvoj bezokusnoj i mlakoj juhi od “nove ploče i kasete” Pixiesa malo tko se nadao.
Da se razumijemo, nema na tom albumu ništa katastrofalno loše ili neslušljivo, ali nema ni materijala dostojnoga imena Pixies. Ploča je to, koju ćemo u najbolju ruku – zaboraviti.
Album “Indie Cindy” objedinjuje sve pjesme koje su Pixies objavili na tri EP-ja tijekom prethodnih pola godine, a materijalu bi sudbina bila bolja da ostane zapamćen u formi tih EP-ja, kao svojevrstan eksperiment, izlet benda u studio nakon više od dva desetljeća, nego da bude službeno objavljen kao nesumnjivo najlošji im album.
Frank Black je uzgajao respektabilnu solo karijeru nakon raspada Pixiesa početkom devedesetih, a “Indie Cindy” ispod je i njegove uobičajene razine kvalitete. Cijela se priča počela zakuhavati kada je suosnivačica Kim Deal napustila bend koji je dva tjedna kasnije objavio već spomenutu pjesmu “Bagboy”, prvi singl u zadnjih deset godina. Ubrzo zatim da je na mjesto Deal dospjela druga Kim, ovoga puta Shattuck. Druga Kim dočekala je objavu prva od tri navedena EP-ja koja čine “Indie Cindy”, a zatim je i ona odstranjena iz benda. Na njezino je mjesto pak došla Paz Lenchantin. Tada je objavljen i drugi EP, kada je već postalo sasvim jasno da novi materijal neće biti spektakularan. S objavom trećega dileme više uopće nema.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=PDa3cY7U6NA[/youtube]
Tek na pokojoj pjesmi možete doživjeti nagovještaj nečega što vas prisjeti koji bend uopće slušate. Primjerice, melodija na “Snakes” ili kombinacija mračnijeg zvuka i spoken-word dionice naslovne pjesme, koju pak zasjenjuje iznimno loš tekst s otrcanim frazama poput: “You put the cock in cocktail, man…” U ostalim slučajevima, sve zvuči kao prosječan indie-rock bend današnjice koji možda jest, a možda i nije odrastao na kazetama jednog nekoć slavnog bostonskog sastava koji je izvodio hitove poput “Where Is My Mind” i “Debaser”.
Pixies nam, naravno, dolaze ove godine na INmusic. Ako je ovo građa koju će promovirati, nitko ne bi trebao biti previše uzbuđen zbog njihova nastupa. Kada je Iggy ponovno okupio The Stooges nakon više od tri desetljeća, jednako tako objavio je karikaturalan i loš album “The Weirdness”, ali na Jarunu je odsvirao tek jednu pjesmu s njega i kasnije se vratio s mnogo kvalitetnijim albumom “Ready To Die”. Nadajmo se da i Pixies mogu prepisati taj postupak, a pravit ćemo se da “Indie Cindy” nismo čuli, sve dok ga uskoro doista i ne zaboravimo.
Ocjena: 5/10
(Pixiesmusic, 2014.)