‘Plemena’ Planeta Art u EXIT-u – srednja struja brege dere

‘Zašto u ovoj kući ne može proći nijedna sekunda bez drame?’ – ‘Zato što se volimo.’

'Plemena' (Foto: Brdjanović/Markičević)

U peteročlanoj britanskoj (Londonskoj?) obitelji roditelja intelektualaca i troje djece koja traže svoj put, uvijek je vrlo živo, osobito stoga što namćorasto ciničan tata Christopher (Marko Torjanac) inzistira na nekonvencionalnoj otvorenosti i kresanju (svoje verzije) istine u lice u svakoj prilici, smatrajući da je to ispravan način odgoja, da je riječ o vrijednostima koje valja usaditi potomcima kako bi stekli odgovarajući odnos prema nevaljalom životu i svijetu. Premda time izražava bunt protiv konvencija i stereotipa nakrivo postavljenog društva, Christopher je istodobno i licemjer jer, mada će ih saslušati, nije sklon uvažavanju tuđih mišljenja, argumenata i osjećaja, nego svojoj obitelji, svojem plemenu, klasično patrijarhalno nameće svoju duhovnu vlast i na neki ih način drži u strahu. Umjesto da učvrste osjećaje sigurnosti i samopouzdanja, djeca, otprilike dvadesetogodišnjaci, takvim su ih drilom izgubila.

Predstave kazališta Planet Art su, primijećeno je (Igor Ružić, tportal.hr), orijentirane na tzv. srednjestrujaške tekstove i istu takvu inscenaciju, no to nipošto ne treba shvatiti kao manu. Eventualni problem „srednjestrujašenja“ može biti u tome da se „sigurni“, „provjereni“ parametri koriste kao okvir ili izgovor za otaljavanje ili odrađivanje. Uostalom, kao i bilo koji drugi stil koji se može koristiti s nadahnućem ili tek kao maska. U načelno „klasično srednjestrujaški“ postavljenim „Plemenima“ – kostimi, scenografija, svjetlo, mizanscena, teatarski pseudorealizam, scenoslijed ne izlaze iz granica „obične preglednosti“ – odrađivanja nema ni u tragovima. Posrijedi je zdušno i strasno, s dubokim razumijevanjem režiran i odigran komad usredotočen na vrsnoću teksta britanske dramatičarke i redateljice Nine Raine.

Plemena (Foto: Brdjanović/Markičević)

Tekst (u prijevodu Marka Torjanca i Jasminke Pakušić) ne prikriva svoju „napisanost“ i konstruiranost, ne doima se „istrškom iz života“ (poput, primjerice, razmjerno slično fokusirane recentnije obiteljske drame oko kuhinjskog stola, &TD-ove „Mrzim istinu“ Olivera Frljića) no iznimnom točnošću i odlučnošću dubi i prodire u mnoge nijanse i slabo osvijetljene zakutke svakodnevnog ljudskog ponašanja, karaktera i odnosa, ljušteći slojeve i nastojeći raspetljati vrzino kolo silnica koje upravljaju ljudskim bićem, a koje onda tvore i društvo u kojem živi. Promatrajući jednu razmjerno netipičnu, ali ipak svakodnevnu, iz života, a i iz kazališnih, filmskih i književnih nam djela ipak razmjerno poznatu obitelj, Raine se pronicljivo bavi pitanjem potrage za identitetom, ne u onom suštinsko-filozofskom smislu, nego u dnevno-praktičnom, s kojim se, svjesno li nesvjesno, suočava većina ljudi. Tko sam ja? Koje je moje u svijetu, u društvu, u okolini, u obitelji? Koji je pravi, najbolji omjer individualnosti i kompromisa u nužnoj prilagodbi kolektivu i normama? Svatko se to katkad zapita, zar ne? A što je tek s onima koje mori kakav hendikep, kao što je primjerice gluhoća od koje pate sin Billy (Slaven Španović) i njegova draga Sylvia (Petra Kurtela) ili mucanje i javljanje „glasova u glavi“, koji muče sina Dana (ovom zgodom Matija Kačan, u alternaciji Janko Popović Volarić). Izbori i mogućnosti su oskudniji, a svijet se doista smanjuje.

Načinjući mnogošta, Raine ne nudi odgovore ni laka rješenja, predstava se čak ne doima ni dramski posve zaokruženom, nego jednostavno prekinutom u određenoj točki. No ne bilo gdje, nego na dobro izabranom mjestu, kad je već izrečeno i pokazano sve što je potrebno. Iako svršetak ni ne sluti na happy end – život uvijek rađa nove prepreke, a čovjek putem sazrijeva ili pomalo odustaje – „Plemena“ se u cjelini ne doimaju ni depresivno, niti poražavajuće, nego osnažuju, vjerojatno zbog iskrene i inteligentne suosjećajnosti te uzorite snage u suočavanju s problemima i priznavanju njihova postojanja te iskazivanjem namjere i volje da se njima bavi.

„Plemena“ međutim, nisu izrazito „djelo poruke“. Ona, poruka, misao, ideja, problematika, je u njegovoj srži, a najjači efekt predstave je onaj topline i zanimanja za čovjeka kojega odlikuju i vrline i mane, koji nije jednostavno, nego složeno stvorenje, koji može uzrokovati i generirati dobro i zlo, nenamjerno i namjerno. Ne rabeći izlizane sentimentalne sheme, postiže jak emocionalni učinak, osobito dirljivo pred kraj, u prizorima u kojima Sylviom ovlada smetenost.

Redom srčane glumačke izvedbe – uz spomenute, tu su još Slavica Knežević (u alternaciji s Jasnom Palić Picukarić) kao majka te Vanda Winter (u alternaciji s Lanom Gojak) kao kći Ruth – i odgovarajuće „neprimjetna“ režija Slavice Knežević urodili su predstavom koja podjednako osvaja provokativnošću i duševnošću.

Ovo posljednje dodatno je naglašeno promišljenom uporabom glazbenih brojeva, među kojima posebno upečatljivo, na izvanrednom razglasu, u emocionalno povišenom trenutku zaori blues-rock „Cry Baby“ Berta Bernsa i Jerryja Ragovoyja u izvedbi Janis Joplin i njezina Full Tilt Boogie Banda.

Slaven Španović za ulogu je Billyja nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta 2013. za iznimno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina, a valja spomenuti da je izvornik „Tribes“, premijerno postavljen 2010. u londonskom Royal Court Theatru, a potom u njujorškom of-brodvejskom Barrow Street Theateru 2012. požnjeo same kritičarske hvalospjeve te osvojio ugledne nagrade: Drama Desk, New York Drama Critics Circle i Off-Broadway Alliance za najbolju predstavu 2012.

(Teatar EXIT, Zagreb, 11. svibnja 2014.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X