‘Pobuna Burkinabe’ – dokumentirani davež afričkih hipija

U sklopu Festivala Tolerancije jučer je u zagrebačkoj Kinoteci ekraniziran dokumentarni film ‘Burkinabe Rising’, Iare Lee, brazilske redateljice i ‘profesionalne’ aktivistkinje koja je, koliko se može vidjeti iz njene biografije, zaista arhetipsko utjelovljenje svih aktivista na kugli zemaljskoj.

  • 7
    Shares
Isječak iz dokumentarnog filma ‘Burkinabe Rising’

Snimala je filmove o referendumima u zapadnoj Sahari, preispitivala odnos glazbe i rata u Iraku, pa onda opet u Afganistanu, radila je nešto i u Gazi, snimala je filmove o sintetičkim drogama i transcedentalnoj svijesti, a na profilu njene FB stranice može ju se vidjeti u osnovnoj sukhasana pozi, dakle prakticira i yogu. Njena Wikipedia navodi organizacije koje sve podržava, a to su  Greenpeace International, SOAS University of London, Amnesty International, Center for Constitutional Rights, Committee to Protect Journalists,  Doctors Without Borders itd. Dakle, to je jedan zaokruženi subkulturni identitet koji putuje svijetom i pregalački se bori za, recimo, anti-GMO prehrambenu politiku (o čemu je govorila i u obraćanju publici nakon projekcije), umjetnost, što god to značilo, podizanje ekološke svijesti, kvalitetniju zemlju za usjeve, žene, ples itd.

U takvom je duhu i njen dokumentarac o ustanku Burkinaba, koji je na stranu dokumentarac, uistinu zanimljiva priča u čijoj se pozadini zrcali napeta, gotovo dramaturška dinamika Blaisea Compaorea, dugogodišnjeg autokrata i njegove žrtve, Thomasa Sankare, prvog priznatog burkinabskog vođe čija je politika i osobna karizma nadrasla Burkinu Faso, pa je uz likove poput Patricea Lumumbe ili Stevea Bika, u Africi gotovo religijska figura. Sankarin politički establišment, među kojim je,  kao Sankarin najbliži suradnik i najbolji drug bio i Blaise Compaore, nakon državnog udara 1984. počinje provoditi ambicioznu svenacionalnu politiku koja je, između ostalog, uključivala i veliku kampanju opismenjavanja stanovištva, nove velike infrastrukturne zahvate koji su uključivali gradnju željeznica i cesta, liberalizaciju društva, redistribuciju zemlje seljacima itd. Ta je svenacionalna politika abruptno prekinuta Sankarinim ubojstvom kojeg je, tijekom novog državnog udara 1987., naručio i realizirao upravo Blaise Compaore. Nakon što je u početku vladao u trijumviratu, Compaore se nasilno riješava preostala dva ključna sudionika coupa, kapetana Henrija Zonga i Jean-Baptistea Linganija i željeznom rukom vlada Burkinom Faso sve do narodnog ustanka 2014. godine.

Taj je narodni ustanak zaista profunkcionirao kao spontani izljev nagomilanog, nataljiganog bijesa naroda kojeg je, ne bez vraga, inducirala i burkinabska umjetnost, mladost i kultura. Otpor Compaoreovoj vlasti tih se godina, neposredno pred ustanak, oživotvorio kao spiritualni manifest burkinabskim plesačima, glazbenicima, slam poetama i slikarima. Iara Lee u svojem dokumentarcu to opsežno i pokazuje i to toliko opsežno da to na kraju ne izgleda kao antologija jednog političkog i umjetničkog pokreta nego dokumentiranje nekih skvotera. Na žalost, Lee intervjuira valjda svakog burkinabskog akrobata, izvođača ili funambulista koji je na ovaj ili onaj način, zaista ili izdaleka u ustanku participirao. Ta je čitava plejada diletanata i boema prisutnost kamera najčešće doživljavala kao priliku za samopromociju, što je bilo potpuno razumljivo i za očekivati, pa se ideja o otporu Compaorevoj tiraniji i samovolji kao suštinskom hrestomatijskom vrelu čitavog pokreta potpuno razvodni,  a dokumentarac skrene u dosadu. O onome što se događalo poslije narodnog ustanka 2014. godine, a to je novi državni udar kojeg su izveli Compaorevi pretorijanci nakon što ovaj bježi u Obalu Bjelokosti također nema riječi, iako je dokumentarac snimljen tijekom 2017. Šteta jer je tema imala potencijala da osim osobnog uvida u živote burkinabskih hipija i bitnika predstavi i priču koja je, s obzirom na ponuđeni joj dramaturški narativ istkan političkim ubojstvima, nestancima, izdajom drugova, borbom “svjetla i tame”, sve ali ne i davež.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

  • 7
    Shares

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X