‘Atomi’ donose možda i uhu najugodniju redefiniciju onoga što bi mogli nazvati hrvatskim lakoglazbenim popom – jer lakoglazbeno jest, ali iz toga izvire umiještnost slaganja aranžmana i težnja prema hitoidnosti koji ne vrijeđaju inteligenciju.
Anja Papa i Luka Vidović su ‘problem’ drugog albuma već iskušali s prethodnikom pocket palme koji je nosio naziv Side Project, kojeg znaju svi oni koji su priješnjeg desetljeća pratili njihove prve korake. S debitantskim albumom „Things Which No One Else Should Know About“ je taj synthwave duo, uronjen duboko u kanone zvuka 1980-ih, sasvim solidno skrenuo pažnju na sebe u smislu ozbiljnog pristupa glazbi.
Drugi album „Lonely Boys“ bio je stepenica više u smislu profesionalnosti, razvoja, ali i jačeg koketiranja sa zvukom Depeche Modea ponajviše zbog Lukinog vokala. S tim drugim album nije bilo problema, dapače, nadmašio je prvijenac u svakom segmentu, ali donio je spoznaju da Side Project s njim ne može napraviti pomak u dosegu prema potencijalnoj publici jer im je pop narativ bio na engleskom jeziku. Biti ‘pop’ i nemati feedback okoline je nezahvalna pozicija. To je situacija kad se obično ode na godišnji odmor i dobro rekapituliraju mladenački snovi.
No Anja i Luka su snimili „godišnji“, svoju prvu pjesmu na hrvatskom. Bila je u istoj synthwave maniri Side Projecta, ali je nosila u sebi tu jednu sjetnu notu suočavanja s nedosanjanim. U tom trenutku stvorena je pocket palma, kao i feedback nove generacije slušatelja. Za hrvatske uvjete, tj. probijanje kroz gusto šipražje što formatiranih, što zaostalih medija, ovaj mladi duo napravio je lavovski posao. „godišnji“ je bio samo početak nizanja uspješnih singlova tijekom 2019. sve do hita „subota nakon valentinova“ koji ih je u osvit 2020. doveo do samostalnog koncerta u Velikom pogonu Tvornice kulture gdje je uživo okrunjen materijal s EP-ja „ono što nam inače nedostaje“ i eponimnog prvijenca koji će biti upamćen po tome što je izašao na svim mogućim nosačima zvuka, uključujući i audio kasetu.
Dolazak korone naglo je poništio uspjeh pocket palme, no već je tijekom prvog lockdowna bilo jasno da nema predaje. Krenula su agilna online live izdanja „Drop of Comfort Sessiona“ na kojima su Luka i Anja u goste zvali druge glazbenike s kojima su brusili staro, novo i pjesme drugih izvođača koje vole. Pripremanje terena za novi album krenuo je u proljeće 2021. singlom „daleki poljupci“, nastavilo sa „zauvijek“, čime je ove jeseni album „Atomi“ opet pao na plodno tlo.
U kreativnom pogledu album „Atomi“ nadilazi eponimni prvijenac. Već s uvodnima „postaje kasno“ i „osjećaj“ nema sumnje u tu tezu iz nekoliko razloga. Navest ću ih dva.
Prvi je da koliko god pocket palma naizgled bili ograničeni pogledom unazad i destiliranju synth emotivnosti osamdesetih, s novim materijalom su debelo ušli u synth priču devedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, plesni narativi su fluidniji i žustriji, dok su bas frekvencije dobile niz potmulih pokretačkih valova. Dakle, pocket palma je redefinirala svoj zvuk i to na bolje, radeći jasnu razliku od nastupnog albuma koji nije u sebi imao toliko poletnog ritma.
Kao drugo to je donijelo sigurnost da Anja i Luka možda sami krenu otkrivati što bi trebao biti razvojni put njihovog projekta. S prvijencem su vjerojatno radili na usklađivanju onog što bi i inače radili u Side Projectu, ali na hrvatskom jeziku. To je bila glavna, a možda i jedina distinkcija. S „Atomima“ su krenuli u istraživanje toga što bi pocket palma mogla i trebala biti u odnosu na prvi album, tj. EP. Side Project tu više ne postoji ni kao referentna točka, ni kao balast.
Uz to, „Atomi“ donose možda i uhu najugodniju redefiniciju onoga što bi mogli nazvati hrvatskim lakoglazbenim popom – jer lakoglazbeno jest, ali iz toga izvire umiještnost slaganja aranžmana i težnja prema hitoidnosti koji ne vrijeđaju inteligenciju. Anja i Luka ne podilaze glupostima i petparačkim trikovima. Oni ne žele igrati na karikaturalno podilaženje, a također se klone isuviše ambicioznih zahvata koji bi mogle dovesti do karikaturalnosti s druge strane. Nazvao bih to pop s dignitetom, ali oslobođen umišljenosti, jer iako album „Atomi“ nosi jaku notu ambicioznosti, nakon njegovog preslušavanja misao da su Luka i Anja zaljubljeniji u glazbu odnosi prevagu nad time da je koriste kao sredstvo stjecanja popularnosti.
Naravno da u pop glazbi ne može bez tog narativa želje za popularnošću, ali u pogledu na pocket palmu cijela stvar je tu na zdravim nogama; a to je da taj talent i uloženi rad zaslužuju pažnju koju dobivaju. Ujednačenosti albuma i ugođaju doprinose i tri remiksirana bonusa „daleki poljupci“, „ovo je za kraj“ i „zauvijek“. Time narativna nit „Atoma“ na kraju biva podvučena, a ne anulirana, što isto dokazuje umješnost na visini zadatka. „Atomi“ su dakle potvrda da je pocket palma tu da bi ostala i to s razlogom.
Jedina stvar koja nedostaje u cijeloj priči jest hit koji će promijeniti sve, koji će srušiti i posljednju branu da se pocket palma ustoliči na vrh hrvatskog popa. Ovdje ću izreći i misao da bi možda ozbiljno trebali razmisliti o Dori, jer imaju daleko više potencijala od velikog broja njih koji igraju na tu vrstu promocije, a nemaju bog zna što za ponuditi. Nemaju se čega sramiti, a ne bi ni mi da kojim slučajem dobace do Eurosonga.
Ocjena: 8/10
(Aquarius Records, 2021.)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.