Ako ste u svijetu rocka, onda nije bilo važnijeg prijenosa od onog koji se po srednje europskom vremenu zbio u ponoć s 9. na 10. siječnja 2016. (tj. u 15 sati po istočnopacifičkom vremenu) na službenom Youtube kanalu grupe Motörhead. Bio je to posljednji oproštaj od Iana Frasera kojeg je većina znala imenom Lemmy Kilmister.
Na losanđeleskom Forest Lawn Memorialu okupili su se oni Lemmyju najbliži, dok su obožavatelji iz cijelog svijeta mogli pratiti dvosatni stream prijenos u kojem nije bilo dovoljno riječi hvale, zahvale i prisjećanja na jednog od naupečatljivijih aktera rock and rolla svih vremena.
Okupili su se najznačajniji iz svijeta heavy metala i hard rocka; Rob Halford iz Judas Priesta, Dave Grohl iz Foo Fightersa, Lars Ulrich i Robert Trujillo iz Metallice, Mike Inez iz Alice In Chains, Slash, Scott Ian, Matt Sorum, Slim Jim, njegov kolega bubnjara Motörheada Mikkey Dee i drugi, ali i ono najznačajnije, što se moglo dogoditi samo na pogrebu Lemmyja Killmistera jest to da je skoro cjelokupni road crew Motörheada imao priliku ravnopravno se oprostiti od njega.
Dakle ljudi koji su mu godinama svake večer slagali pozornicu i opremu, svi oni ‘nevidljivi’ koji svojim radom podmazuju tu mašinu znanu kao rock and roll kako bi funkcionirala besprijekorno. Jest da je bilo dirljivo kad Dave Grohl ispušta suzu, ili kad je Lars Ulrich govorio o ukazanoj časti od strane Lemmyja kad je preslušavao pjesme s „Iron Fist“ albuma i da ne bi bilo Metallice da nije postojao karizmatik i predani rock and roll radnik kao što je bio Lemmy i njegov Motörhead, ali se to nije moglo mjeriti s emotivnom erupcijom kad je na kraju svog obraćanja tehničar George izvadio iz unutrašnjeg džepa jakne svoju prvu akreditaciju koju je dobio kao član Motörheadovog road crewa prije petnaest godina, podigao je u zrak i rekao: „Ne mogu opisati koliko sam bio ponosan kad sam prvog radnog dana ovo prvi put stavio oko vrata. Jednako sam ponosan i sad kad to stavljam po posljednji put!“.
„Ok si, ali te nisam još do sada vidio pijanog – Rekao mi je Lemmy jednom u prolazu. To je jedini bend na svijetu gdje možeš dobiti takvo pitanje u smislu: je li ti dobro na poslu?“, rekao je nešto ranije isti taj George i time dodao još jednu crticu o tome kako je bilo biti članom Motörheadovog road crewa.
Takođe bilo je na komemoraciji još sijaset Lemmyjevih prijatelja s kojima je provodio slobodno vrijeme, šaroliki nekonvencionalni likovi koji su ilustrirali njegov smisao za humor i najrazličitije interese, zatim žene koje su se brinule za njega i koje su također potvrdile da je otišao netko tko se ne rađa tako često, potom pokretači fanzina, solidan broj njemačkih kolega glazbenika, njegov omiljeni francuski izrađivač čizama Pascal koji je rekao da mu je životni san ispunjen onog trenutka kad mu se Lemmy zahvalio na albumu, pa vlasnik Rainbowa koji je više pomagao Lemmyjevoj djevojci Cheryl, nego što je mogao išta suvislo reći o čovjeku koji je svojim bivstvom od njegovog bara napravio losanđeleski brend, jer kako se tog dana čulo u par anegdota, osim naziva novootkrivenog kemijskog teškometalnog elementa Lemmium, od sada se i whiskey-cola više ne zove whiskey-cola već ‘Lemmy’.
„Pomaknuo bi Mount Everest da bi održao koncert. Ništa ga nije moglo zaustaviti u njegovom načinu života da izađe na pozornicu i nastupi. Odlučio je obožavateljima dati sve do samog svog kraja. Iako je znao dijagnozu, učinio je što je učinio. Hodao je po rubu provalije kako bi završio europsku turneju u čemu je na kraju i uspio svega dva tjedan nakon što nas je napustio“, kazao je Lemmyjev sin Paul i dodao: „Bio je ratnik pozornice cijelog svog života. A ovo što je uspio u svojoj posljednjoj godini nadilazi sve što je do tada učinio. Zadnji album „Bad Magic“ bio mu je najteži za snimiti u karijeri, a zvuči kao da je u punoj fizičkoj kondiciji. Dobro znam kako je sve teklo, a čim ga je snimio, krenuo je na iscrpljujuću turneju. Nije on bio samo muzičar, on je bio predvodnik. On je to jednostavno morao učini na način kako je osjećao da mora. Živio je i umro po pravilu koje je zacrtao od prvog dana; Born to loose, live to win.“ Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
