‘Pop festival Ljubljana ’72 – Boom’ – uspješno prisjećanje na jugoslavenski Woodstock

O ljubljanskom Boom Festivalu koji je krenuo početkom 1970-ih bilo je u nekoliko navrata riječi na ovom portalu u svjetlu jedne od glavnih početnih točaka razvoja ex-Yu rock scene. A tijekom pandemije 2020. pročitali smo i reportažu s istog koju je tada napisao Dražen Vrdoljak, da bi ovog ljeta Croatia Records tiskala reizdanje koncertnog albuma na kojem su prije 50 godina bili objavljeni najvažniji nastupi aktera tadašnje jugoslavenske rock scene.

‘Pop festival Ljubljana ’72 – Boom’

Festival su pokrenuli Vladimir Mihaljević Miha i Branko Lazarević Lazo. Svojevrsno nulto izdanje festivala (koje nije nosilo ime „Boom“) održano je 1971. u svojevrsnim ‘partizanskim uvjetima’. Kako Miha pokušava evocirati sjećanje, kaže da se ne sjeća više ni tko je platio bendove tada i jesu li uopće bili plaćeni, kao ni to gdje su bili smješteni, dok je publika iz svih krajeva zemlje u šatorima kampirala u ljubljanskom parku Tivoli.

O produkcijskim problemima tih pionirskih dana dovoljno svjedoči podatak da su spajali tri razglasa kako bi se dobio jedan koji je odašiljao zvuk ljubljanskom Halom Tivoli gdje se festival održavao. Bio je to ujedno i prvi festival u Jugoslaviji koji nije bio sjedećeg karaktera, što je za tadašnje prilike bila nevjerojatna novotarija koja je privukla broju mladu publiku, tadašnje pripadnike hippie generacije.

Iste te 1971. godine se na festivalu dogodio dotad nezapamćeni uspjeh jednog izvođača, a to je bio Ivica Percl kojem publika nakon izvedbe „Starog Pjera“ nije dala da ode s pozornice. Mihi i Lazi nije trebalo više od toga da 1972. pokrenu prvi Boom festival u boljim uvjetima i koji je bio ustaljen na način da bendovi koji se pojavljuju moraju svirati autorski materijal na materinjem jeziku. Iznimka je samo bila zagrebačka grupa Nirvana za koju se tada činilo da posjeduje veliku mogućnost za proboj na zapadu.

Godine 1972. nastupili su Nirvana, Indexi, Alarm, Grupa 777, Mladi Levi, Had, Ivica Percl, Time, Grupa Marina Škrgatića, Drago Mlinarec, Ivica Kiš i Tomaž Domicelj, koji su uvršteni na dupli vinilni festivalski album, te Trio Neda, Dario i Miljenko, Jutro, Bumerang i Dekameroni, čiji nastupi nisu zastupljeni tonskim zapisima. Ako još uvijek ima onih koji to ne znaju, treba napomenuti da je grupa Jutro kasnije promijenila ime u Bijelo dugme, pa je po pitanju arhivske vrijednosti šteta što taj nastup nije popraćen jednom pjesmom i uvršten na kompilaciju događaja koji je dobio epitet Jugoslavenskog Woodstocka, po uzoru na legendarni američki festival održan 1969. godine.

Produkciju i post produkciju tonskih zapisa u Italiji platio je iz svog džepa Branko Lazarević Lazo, te kako navodi u tekstu koji prati ovo reizdanje, kaže kako mu nije žao i da se to pokazalo dobrim potezom obzirom da je ovo izdanje originalno prodano u tiraži od 10.000 primjeraka.

S odmakom od pola stoljeća, ovaj koncertni album prije svega funkcionira kao značajni povijesno-arhivski dokaz jednog vremena u kojem je ovdašnji rock u povojima prihvaćao i kontekst angažirane društvene kritike. O tome najviše svjedoči uvodni govor Drage Mlinarca pred izvedbu pjesme „Skladište tišine“, što će reći da su hrvatski proljećari bili ugušeni u studenom 1971. godine, ali je u kontekstu rock glazbe već  naredne 1972. Mlinarec javno govorio pred punim ljubljanskim auditorijem o negativnim nakanama „da neki inzistiraju na tome da se u društvu o nekim stvarima treba šutjeti“. Dakle, karakter neposlušnosti, domaći rock je krasio i te 1972. godine.

U skladu sa zapadnim trendovima kakvi su vladali i na onom pravom Woodstocku, i u Tivoliju su bile zastupljene dvije različite (ali dominantne) struje, s jedne kantautorska scena (Drago Mlinarec, Ivica Kiš, Tomaž Domicelj i ivica Percl), s druge tzv. ‘električari’, tj. rock bendovi, u prvom redu Nirvana, Indexi, Grupa 777, Grupa Marina Škrgatića, Had i Time.

Među njima želju za avangardnim prog zahvatima na ovoj kompilaciji nekako su najviše iskazali Grupa Marina Škrgatića i Grupa 777, no ipak oni koji su pronašli najbolji balans između toga i strukture pop pjesme na materinjem jeziku su dakako bili Indexi i Time, čiji nastupi i zbog izvrsnih pjevača (Davorin Popović i Dado Topić) superiorno odnose pobjedu svojim, sada već klasicima, „Hej, ti“ i „Za koji život treba da se rodim“.

Boom festival bio je glavno „who is who“ glazbeno godišnje okupljanje scene i publike koje je obilježilo sedamdesete godine prošlog stoljeća obzirom da se održavao do 1978. Također bio je to festival putujućeg karaktera; prva tri izdanja održana su u ljubljanskom Tivoliju da bi 1975. Boom prešao u Zagreb, a potom 1976. u Beograd, nakon čega se skrasio dvije sezone na Sajmištu u Novom Sadu gdje su održana posljednja dva festivala. Od pobrojanog čak pet festivala popraćeno je službenim diskografskim izdanjima, a zanimljivo je da su u tome učestvovali gotovo svi eminentni izdavači bivše države. Prvo izdanje, tj. ono koje je ovog ljeta reizdala Croatia Records originalno je objavio slovenski Helidon. Jugoton je potom preuzeo izdanja iz 1973. i 1974. godine. PGP RTB je objavio beogradski izdanje 1976., a potom zagrebački Suzy pretposljednje novosadsko okupljanje iz 1977. godine.

Potez objave prvog Boom festivala na vinilu u režiji Croatia Recordsa nedvojbeno treba pohvaliti, jer je nekako bilo teško za očekivati da bi se slovenski Helidon odlučio za tako nešto i to baš na okruglu 50. godišnjicu od prvog izdanja „jugoslavenskog Woodstocka“, dok s druge strane Croatia Records već godinama uspješno plasira vrijedna izdanja svog bogatog kataloga naslijeđenog od Jugotona.

Da ovo reizdanje ima i tržišnu opravdanost pokazuju i dobri rezultati prodaje. Naime, „Pop festival Ljubljana ’72 – Boom“ je od objave među pet najprodavanijih izdanja u zemlji iz tjedna u tjedan i to u jakoj konkurenciji drugih reizdanja (Goribor, Haustor, Idoli i Riblja čorba), što bi trebao biti dobar signal da se iz godine u godinu pred nama nastavi niz prisjećanja na Boom festival.

(Helidon / Croatia Records, 1972. / 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X