Kako je kantautor iz New Jerseya u vrhuncu Reaganove ere postao neshvaćen i prihvaćen, simbolom rock zvijezde albumom koji će postati jedan od najprodavanijih u povijesti.
Album Brucea Springsteena “Born in the U.S.A.” ove godine je proslavio svoju jubilarnu 40. obljetnicu povodom koje su paralelno objavljena dva zanimljiva izdanja. Prvo je posebno izdanje ploče na crvenom vinilu popraćeno nešto većim tekstom Erika Flannigana i memorabilijom koja uključuje grafiku poznatog vizuala sa foto sessiona Annie Liebovitz koja je iznjedrila legendarnu naslovnicu albuma s Bossovom stražnjicom u trapericama u prvom planu, s crvenom šiltericom u stražnjem džepu prije nego što će ista postati zaštitnim znakom jedne povampirene političke opcije kojoj se Springsteen danas javno protivi.
Drugo izdanje je knjiga glazbenoga kritičara Stevena Hydena “There Was Nothing You Could Do: Bruce Springsteen’s ‘Born In The U.S.A.’ and the End of the Heartland” u kojoj autor prethodnih knjiga o bendovima poput Pearl Jama (“Long Road” iz 2022.) i albumu Radioheada “Kid A” (“This Isn’t Happening” iz 2020.) razmatra najslavniji album čovjeka koji je prvi put čuo na kazeti u očevom autu kao klinac, ali i ostatku Bruceove karijere promatranom kroz prizmu njegovog najprodavanijeg izdanja.
Osim toga, kao što ističe u naslovu, Hayden razmatra i kraj tzv. heartlanda, pojma koji u užem smislu označava područje američkoga Srednjeg zapada, a u širem i ideju jedne zajedničke Amerike koja je prije četrdeset godina mogla ujediniti suprotne strane političkog spektra omogućujući ima da nađu zajedničke elemente u glazbi koja je definirala njihovu zemlju u Reaganovoj eri i tada najprodavanijim albumima kao što su, primjerice, “Thriller” Michaela Jacksona, zatim Princeov “Purple Rain”, “Brothers in Arms” Dire Straitsa, i naravno, “Born in the U.S.A.” čovjeka koji je do te točke u karijeri u jedno spojio dvije bitne struje iz povijesti rock glazbe, seksualnost Elvisa Presleyja i cerebralnost Boba Dylana.
Hayden iznosi zanimljivu temu, da unatoč činjenici da je “Born in the U.S.A.” nedvojbeno najveći hit Springsteenove karijere i ploča koja ga je lansirala u vrtlog slave od koje se nakon toga više od cijelog desetljeća pokušao distancirati, ovaj album bi jedan od Bruceovih fanova neće izdvojiti kao svoj omiljeni. Prije će odabrati “Born to Run” s kojim se kantautor probio do šire publike, dvostruki “The River” ili mračnija izdanja poput “Darkness at the Edge of Town” ili čak ogoljene “Nebraske”, za koju autor tvrdi da je ipak album koji najviše vole oni koji inače nisu skloni Bossovoj glazbi.
Zapravo, “Nebraska” je neodvojiv dio priče o “Born in the U.S.A.” budući da su pjesme s oba albuma nastale u više manje istom periodu, pa tako ni Hayden ne može izbjeći pisanje o tom albumu o kojemu je također izašla knjiga, “Deliver Me from Nowhere: The Making of Bruce Springsteen’s ‘Nebraska'” Warrena Zanesa prema kojoj se trenutno snima i film sa zvijezdom serije “The Bear”, Jeremyjem Allenom Whiteom u ulozi slavnog pjevača.
Razlog za fanovsko favoriziranje drugih albuma u odnosu na “Born in the U.S.A.” leži u činjenici da je s albumom iz 1984. Bruce postao jednostavno prevelik, postao je simbolom stadionske rock and roll zvijezde i zaštitnim znakom ere u kojoj su radijskim valovima, ali i brzorastućim MTV-jem dominirali singlovi s ove ploče – njih čak sedam od kojih su svi do zadnjega ušli u top 10 na američkoj ljestvici.
Od prvog spota za “Dancing in the Dark” u režiji slavnoga Briana De Palme (u kojem Bruce pleše tako smiješno s Courtney Cox, da će postati sprdnjom čak i vlastite djece), do sumorne elegije o životnom krugu u umirućem gradu “My Hometown”, materijal od kojeg se sastoji “Born in the U.S.A.” nije nešto što pripada Springsteenu i njegovim fanovima, već je neka vrsta univerzalnog vlasništva koliko je upisano u DNK sredine osamdesetih u Sjedinjenim Državama, ali i u ostatku svijeta.
Zvuči izlišno pisati četrdeset godina kasnije o pogrešnom shvaćanju centralne poruke albuma i pogotovo njegove naslovne pjesme koja govori o razočaranim veteranima Vijetnamskog rata i o tome kako ne mogu naći posao u zemlji za koju su se borili, a koju je Bruce napisao nadahnut memoarima Rona Kovica prema kojima će uslijediti istoimeni film Olivera Stonea “Born on the 4th of July” iz 1989. s Tomom Cruiseom u naslovnoj ulozi. Ipak, ta je neshvaćenost pjesme nastale na temelju još tmurnije demo snimke “Vietnam” nakon Reaganovog odavanja počasti sveameričkom duhu koji Springsteen utjelovljuje, postala gotovo centralnom temom bilo kakvog razmatranja ovog albuma i njegove ostavštine, kao i upečatljiva figura rokera u bijeloj majici mišićavog gotovo poput akcijskih junaka tog vremena koje su igrali glumci poput Silvestera Stalonea i Arnolda Schwarzeneggera, a na koju se bilo lakše fokusirati nego na neki mračniji kontekst nekih od pjesama koje je pisao i pjevao.
U vremenima kad primjerice kampanja Donalda Trumpa svojata jednako kritične pjesme poput “Fortunate Son” Creedence Clearwater Revivala i “Rockin’ in the Free World” Neila Younga, uvijek se prisjetimo kako su upravo oni zaslužni za ekonomsku nejednakost koju Bruce kritizira bili prvi koji su njegov gotovo bijesan povik o rađanju u Sjedinjenim Državama nošen na krilima moćnog zvuka sintesajzera Roya Bittena i gromoglasnih udaraca bubnja Maxa Wineberga uzeli zdravo za gotovo ne razmišljajući o stvarnoj poruci pjesme.
Springsteen je naslov za album popalio iz scenarija Paula Schradera (onog istog što je napisao “Taxi Driver” Martina Scorsesea) koji mu je ovaj poslao u nadi da će roker glumiti naslovnu ulogu u tom filmu. To se neće dogoditi, jedino će kao cijenu za otimanje naslova Boss režiseru isporučiti pjesmu “Light of Day” po kojoj će ovaj neslavni uradak na kraju ponijeti ime. Unatoč tome, Hayden zamišlja kako bi Bruceova karijera izgledala da je slučajno odabro glumu kao paralelnu struju u svojoj karijeri.
To je jedan u nizu takvih “što bi bilo kad bi bilo” misaonih eksperimenata u koje se autor baca, koji ne doprinose mnogo znanju, ali su svakako zanimljivi dok traju. Što bi bilo da je nakon “Born in the U.S.A.” Springsteen slijedio pomicanje tzv. heartland rocka (žanra unutar kojeg autor razmatra još i albume autora poput Johna Mellencampa, Toma Pettyja, Dire Straits, pa čak i R.E.M.-a) prema countryju u devedesetima i kako bi to utjecalo na njegovu karijeru? (Vjerojatno ne bi morao čekati do 2024. da kao u stvarnosti prvi put dospije na country ljestvice). Kako bi zvučao album “Man at the Top” sastavljen od izvadaka s “Born in the U.S.A.” da ga je Boss odlučio objaviti odmah nakon svog najvećeg uspjeha? Kako bi mogla zvučati famozna “električna Nebraska”, taj sveti gral opsesivnih sakupljača Bruceovih rariteta?
Ništa od tog spomenutog dodatnog materijala iz razdoblja nastanka ove ikoničke ploče nije našlo put do njezinog posebnog izdanja povodom četrdesete obljetnice, ali može se reći da je ona u svom integralnom obliku toliko slavna da bi joj dodavanje drugih pjesama samo moglo škoditi. Osim tri spomenuta singla, najavnog “Dancing in the Dark”, naslovne pjesme te “My Hometown”, ona je iznjedrila hitove i u obliku “Cover Me”, pjesme prvotno pisane za Donnu Summer (otud joj valjda lagana disco vibra kojom odiše), a zatim i nježno napaljene “I’m on Fire”, te “Glory Days” iz koje saznajemo da Bruce ne zna mnogo tog o bejzbolu, kao i elvisovske “I’m Going Down”.
No nisu samo singlovi ostali upamćeni, pa smo tako na lanjskoj turneji mogli uživo slušati gotovo sve pjesme s ovog albuma koje nisu imale status singla, uključujući “No Surrender” koja je otvarala setlistu (za koju je Steven Van Zandt, koji će u jeku nastanka albuma napustiti bend, točno tvrdio da je možda prenaivna u svojoj poruci), preko “Darlington County” (za koju Hayden tvrdi da nije bila singl zato što u tekstu lirski subjekt na jednom mjestu posjećuje prostitutke), pa do “Working on the Highway” (koja zaraznom ritmu unatoč nije bila singl jer joj tekst govori o čovjeku koji služi zatvorsku kaznu za nešto što bi se moglo tumačiti kao silovanje maloljetnice) i sve do “Bobby Jean”, dvosmislene pjesme koja se može tumačiti kao posveta bivšoj ljubavi ili svjedočanstvo o prijateljstvu između Van Zandta i Springsteena koji upravo u razdoblju njezinog nastanka prekidaju dugogodišnju suradnju.
O tome koliko je traga ostavila popularnost ovog albuma na njegovog autor govori činjenica da je nakon toga praktički raspustio bend i tražio načine da zvuči čim tiše, odraslije i ozbiljnije sve do novog stoljeća i povratka u jeku terorističkih napada 11. rujna objavio svoj povratak grandioznom zvuku s albumom “The Rising” iz 2002. godine, da bi do današnjeg dana i dalje tamburao po svjetskim turnejama za stadione pune fanova unatoč poodmakloj dobi od 75 godina (napunit će ih ovog rujna) i zdravstvenim problemima koji su neznatno skratili njegove legendarne trosatne setove i natjerali ga da ove godine čak i otkaže nekoliko koncerata.
S preko 22 milijuna primjeraka prodanih u svijetu, “Born in the U.SA.” je mitsko izdanje svoga vremena, album za svakoga iz pera umjetnika, ili njegove persone koju su predstavljali kao everymana, ili kako se to lijepo na našem jeziku kaže – svakogovića, iz radničke klase, a koji je nedavno dogurao do statusa milijardera. Bez obzira na to imate li staru ploču ili kazetu iz doba izvorne objave – ili možda CD, budući da je upravo to bio prvi album masovno tiskan i prodavan u tom formatu u Sjedinjenim Državama – čini se da je obljetnički vinil upravo trenutno njegovo najbolje izdanje. Za sve koji žele znati više, preporučamo i Haydenovu knjigu koja je ipak više rezervirana za fanove i rijetko koga izvan tog bazena čitatelja.
Bruce Springsteen: “Born in the U.S.A.: The 40th Anniversary Edition“ (Sony Music, 2024.)
Steven Hyden “There Was Nothing You Could Do: Bruce Springsteen’s ‘Born In The U.S.A.’ and the End of the Heartland”(Hachette Books, 272 stranice, tvrdi uvez, svibanj 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
