‘Put do mora’ je roman u kojem dva lika putuju po fantastičnom krajoliku. I ne biste vjerovali, to je sasvim dovoljno da vas uvuče u svijet Sanje Lovrenčić.
Pisao sam prije dvije godine o “Zmijama Nikononimora” kao o dobrom žanrovskom, pa i nadžanrovskom romanu. Unatoč golemoj popularnosti fantasy žanra (koja će, nakon upravo završene televizijske serije „Game of Thrones“, vjerojatno postati još veća) u svijetu pa i kod nas, rijetko se dogodi da hrvatski pisci zaplove njegovim vodama. Ako se već i odluče na taj pothvat, rijetko kada ga završe uspješno. Većina fantasyja domaće proizvodnje (pri čemu isključivo imam na umu romanesknu formu) desetljećima zaostaje za prekograničnim naslovima – što stilom, što tematikom, što maštovitošću – stoga se nije čuditi tome što će hrvatska publika radije posegnuti za meko ukoričenim naslovima mahom angloameričkih autora koji se spremno, po relativno smiješnim cijenama, nude na policama Algoritma i Profila. U istim će knjižarama hrvatski naslovi biti gurnuti negdje pored sabranih djela Vladana Desnice i traktata o povijesti podunavskih Nijemaca. Princip po kojemu to funkcionira jednak je principu po kojem se postavljaju putokazi na cestama u Vlajlendu – tko ne zna kako doći do Neorića, tamo nema što ni tražiti.
Uglavnom, kad su u pitanju „Zmije Nikonimora“, najvažnija stvar koja se u ove dvije godine promijenila jest njihov izdavač. Sanja Lovrenčić je osnovala vlastitu izdavačku kuću Mala zvona i njen logo nalijepila na drugi dio ove sage. Sve ostâlo, ostalo je isto. Još uvijek je to jedan od boljih romana koji su se pojavili u Hrvatskoj u zadnjih dvadeset godina, još uvijek je zanimljiviji od većine nagrađenih romana, ali eto – zbog nesretne pripadnosti žanru rijetko će tko na njega obratiti pozornost. S tim fantasyjem uvijek neki problemi.
A problemi nastaju uglavnom zbog toga što su svima na pameti Tolkien i J. K. Rowling. Paradoksalno, koliko god bili odgovorni za enormnu popularnost žanra, „Gospodar prstenova“ i „Harry Potter“ (Meyeričin „Sumrak“ da ne spominjem) žanru su napravili medvjeđu uslugu. Na isti način na koji je „Star Wars“ zapravio bio korak nazad za SF-film. Fantasy je tako postao sinonim za herojsku fantastiku; čarobnjake, kraljeve, vitezove i pustopašne djeve u feudalnom ambijentu u konstantnom boju između dobra i zla. Dok ti elementi mogu biti zanimljivi trinaestogodišnjacima, odraslija publika, s nekom lektirom iza sebe, od njih s pravom zazire. Uostalom, da je neka paradigma do krajnosti zasićena najbolje se očituje u pojavi parodije i ironične dekonstrukcije njezinih tema. Michael Moorcock i Terry Pratchett na tome su izgradili karijeru. No, na svu sreću fantasy je puno širi pojam od pojma herojske fantastike te se u njega bez ikakve nedoumice može uvrstiti i knjiga u kojoj gotovo da nema ni jedne bitke, a budaletinâ s enormnim sječivima još manje. „Put do mora“ je upravo takva knjiga – knjiga meditativne prirode i liričkog jezika koju daleko više zanima izgraditi fantastični svijet nego u njemu napraviti križarski rat.
U „Put do mora“ Sanja Lovrenčić je utkala toponimske djelove stare Ilirije, topografiju „posudila“ od Jadranske obale, a mitove i legende od kojih je sastavila svijet proizvela vlastitom glavom (uz malu pomoć slavenske mitologije). Svijet je to na rubu propasti (što je više-manje standardna tropa fantasyja, očito – da bi se ispričala bilo kakva priča neka je vrsta krize neophodna). Poetsku harmoniju Nikonimora i tehnološki sklad Bijelog grada narušavaju „Oni koji vrište zajedno“ – „barbarska“ skupina koja više nalikuje krdu pobješnjelih životinja nego ljudima. Pod njihovim bjesomučnim naletom i neljudskim vriskovima pada grad za gradom, a plodna polja i gradovi se pretvaraju u zgarišta i ruševine. No, u opasnosti nisu samo ljudska bića i njihovi proizvodi, iz svijeta Četverolista nestaju i „natprirodna“ stvorenja – lelije, trojaki i vodjani. Njihov nestanak znak je duboke krize čiji će uzroci i posljedice biti do kraja objašnjeni u trećem, završnom tomu „Zmija Nikonimora“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
