Požar mržnje koji jede svaku drugačijost

Split se nekoć odupro fašističkoj čizmi, da bi se više od pola stoljeća kasnije u nju sam obuo. Pokazao je da je tužna palanka uplašenih ljudi opranog mozga, koji biraju polupismenu vlast što se prema baštini ponaša kao prema vlastitoj prćiji, a ne turističko središe Mediterana.

Zastave duginih boja na splitskoj Rivi (screenshot)

Ako ste imali tu nesreću da ste se, ni krivi ni dužni, rodili u nekoj od balkanskih vukojebina onda ste se u posljednja dva desetljeća vjerojatno nebrojeno puta posramili zbog svog podrijetla. Oni koji su iz rodoljublja, mazohizma ili ma kojeg razloga odlučili ostati u zemlji, umjesto da odliju mozak tamo gdje vrijedi znatno, ili barem nešto više nego u domovini, podijeljeni su u dvije kategorije; ako su malo manje idealistički nastrojeni već su se pomirili s kletom sudbom suživota s primitivcima, dok se rijetki idealisti među nama koji gledaju začudni svijet oko sebe širom raširenih očiju još uvijek zgražaju nad količinom primitivizma koju je uopće moguće izgenerirati. A dokazano je, nažalost, da se primitivizam širi kao zaraza i da raste eksponencijalno, za razliku od kulture i civilizacije, i da mu ne treba prevelik vjetar u leđa da se rasprostre po nekoj sredini. A ovaj naš, autohtoni balkanski, bogme ga je imao i to onaj opjevani dinaroidni koji već dva desetljeća nemilosrdno puše odlučan da rasprši svaku naznaku progresa, istovremeno raspirujući eruptivni požar mržnje koji će u hipu pojesti svaku drugačijost.

Nije ovdje uopće toliko bitno koga se mrzi; s jednakim se žarom na Balkanu mrze pripadnici LGBT zajednice, kao što se mrze stranci, ateisti, ljevičari, žene ili vlasnici pasa. Sve ono što se ne razumije tretira se jednako, pa je i način na koji se s takvim izrodima obračunava otprilike sličan – šaka, boca ili bokser u glavu ono je što ćete ovdje zagarantirano dobiti u zamjenu za suludu činjenicu da ste se drznuli usuditi odstupati od većine, koja mora da je u pravu samim time što je većina. Pritom nije uopće važno jeste li se recimo rodili kao žena, ili ste to odlučili postati putem – zna se gdje vam je mjesto. Obilježeni ste svojom različitošću i ne možete ništa učiniti da to promijenite, osim da shvatite pravila igre i da im se pokorite.

Ako te ne učinite, znate što vam sljeduje, ali ne brinite – oni koji vas tuku rade to za vaše dobro, da shvatite da griješite. Vaš pasivni odgovor još ih više iritira. Kako je moguće da se ne opirete, da ne odgovarate na provokaciju, da ne uzvraćate istom mjerom, nego na agresiju odgovarate pjesmom i ponekom hipičkom parolom? Mora da nešto dubinski nije u redu s onim sojem koji na kamen u glavu ne uzvrati istim kamenom, takvi i zaslužuju da ih se uništi, da im se zatre slabićko sjeme, takve se ne može poštovati i supostojati uz njih mirno, bez panike da će nas zaraziti svojim progresivnim svjetonazorom koji tolerira sve te silne društvene nakaradnosti, od pederluka, preko divljih brakova i samohranih majki, do nedajbože istospolnih roditelja. Uostalom, nije li na sve ove strahote modernosti upozorio i sam katolički papa koji nas je pastoralno posjetio prije nepunih tjedan dana? Dalje>>

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X