Na dan izbora sve su ankete upućivale na uvjerljivu pobjedu demokratske kandidatkinje Hillary Clinton na izborima za 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Ali koliko se u današnje doba može vjerovati anketama svijetu su ove godine pokazali Britanci Brexitom, kada su protivno svim očekivanjima i naporima establišmenta na referendumu izglasali izlazak iz Europske unije. Ali, ankete su tamo prikazivale napetiju utakmicu između onih za ostanak i onih za odlazak. Na američkim izborima neki su očekivali povijesni potop Trumpa i ostalih Republikanaca.
Trump jednostavno nije mogao postati predsjednikom. Šovinist i rasist koji bi iz dana u dan kampanje počinio dovoljno gafova da bilo kojeg drugog kandidata pokopaju za sva vremena probudio je onaj ružni dio Amerike koji je umoran od establišmenta ključao i kuhao u svom bijesu i nezadovoljstvu. Ku-Klux-Klan je javno podržao Trumpa, neonacisti i rasisti koji se nisu mogli pomiriti s prvim crnim predsjednikom dobili su kandidata koji je u politku krenuo upravo napadima na Obamu i osporavanjem njegovog mjesta rođenja.
Jesu li Sjedinjene Države, kako kaže Patton Oswald, ovime pokazale da su više mizogine, nego rasističke, budući da su u stanju izabrati crnca, ali ne i ženu? Možda. Ali da je riječ bila o drugoj ženi, možda bi zadatak bio lakši. Nisu Clinton na putu stajale samo skandali oko elektroničke pošte (iako se ta priča javljala i upokojavala konstantno kroz kampanju), niti Benghazi, niti financijske malverzacije obiteljske fondacije, jer Trumpa su pratile afere i izjave koje su bile puno pogubnije od njezinih. No, nisu joj pomogli ni iskustvo, niti pripremljenost, niti pobjede uvjerljive u televizijskim sučeljavanjima, niti protivnička stranka u potpunom rasulu i bauljanju koja nije mogla jednoglasno stati iza svog kandidata.
Američka javnost jednostavno ne voli lik i djelo Hillary Clinton da bi je izabrala za predsjednicu. Prvo su je jednoznačno odbili glasači njezine stranke, usprkos nastojanjima iste izabravši Baracka Obamu kao kandidata nade na valu euforije i optimizma. I ta se odluka pokazala ispravnom. Barack Obama je bio dobar predsjednik koji se oba mandata krvavo borio s opozicijom kako bi uspio ostvariti išta od onoga što je zamislio. Usprkost stalnim osporavanjima, obranio je mandat i završio drugi s prilično dobrim općim mišljenjem o sebi u zemlji. No, ni njegova svesrdna podrška Hillary Clinton nije bila dovoljna.
Clinton se kod vlastitih birača nije proslavila ni na ovim predizborima. Bernie Sanders se pokazao puno većim zalogajem nego što je itko očekivao. Tome je uglavnom tako što su ovo staro gunđalo mlađi birači, kao i oni progresivni, prepoznali kao ono što su oni sa suprotne strane političkog spektra vidjeli u Donaldu Trumpu: dosljednog, nekorumpiranog kandidata koji nije proizvod establišmenta, čovjeka koji može napraviti promjene koje priželjkuju. Samo što je za razliku od Trumpa Sanders to i bio. Sanders je imao sposobnost da nadahne mase, što je potrebno za uspjeh na izborima. Clinton je imala samo činjenicu da nije Donald Trump.
I sada je najmoćniji čovjek na svijetu čovjek koji je obećao sagraditi zid na granici s Meksikom kako bi spriječio imigrante da dođu u zemlju. Čovjek koji je najavio zabranu puštanja muslimana u zemlju. Čovjek koji je snimljen kako se hvali kako mu je dopušteno da “hvata žene za pičku” zato što je zvijezda. Zamislite samo što će mu biti dopušteno sada kada je predsjednik?
Trumpa su izabrali oni koji smatraju da i oni imaju ta prava. Koji smatraju da im je arapski crni musliman Obama svojom vladavinom političke korektnosti oduzeo pravo da crnce zovu crnčugama, da žene hvataju za pičke, da fizički napadaju one koji su različiti. Ti su ljudi danas dobili potvrdu svih svojih perverznih stavova i podigli ih na razinu normale. Za pristojan narod Sjedinjenih Država deveti jedanaesti imat će jednak udarac kao i jedanaesti deveti. Mogu se samo nadati da novog vođu nitko neće iznervirati da usred noći krene ispaljivati nuklearne glave kao što je dosad ispaljivao otrovne tweetove.
Hillary Clinton nije bila idealan izbor za predsjednicu, ali od danas svijet je još gore mjesto nego što je bio jučer. Jedini tračak optimizma možda dolazi od ‘ludog’ Slavoja Žižeka koji je rekao da podržava Trumpa jer očekuje da će se sada javiti oštrija opozicija javnosti prema suludom tiraninu, što je bolje od apatije u koju bi se uljuljkali da je na vlasti loša i opasna Clinton. Isti Žižek pisao je i o kineskoj kletvi koja glasi “dabogda živio u zanimljivim vremenima!” Nažalost, čini se da vremena nikada nisu bila zanimljivija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
