Ono što se prošle godine moglo uvjetno nazvati domaćim ženskim kantautorskim valom i što je kroz kompilacije ‘Bistro na rubu šume’ zahvatilo dobar dio i nekantautorskih imena, tj. bendova počelo se granati dalje u zanimljivim smjerovima.
Akustična gitara i folk ozračje nisu postali kavez svojim predstavnicama. Dok je Sara Renar iskoračila prema elektrobeatu u predstavi Montažstroja „Mali čovjek želi preko crte“, na relaciji Zagreb-Labin se dogodila jedna zanimljiva suradnja koja je urodila neobičnim plodom zvanim Pridjevi.
Naime, manje poznati labinski glazbenik Dino Santaleza se preko Facebooka spojio s kantautoricama Ninom Romić i Ivanom Picek i zajednički jezik je pronađen na eksperimentalnom lo-fi nivou i ulaskom u nešto što bi se moglo okarakterizirati i kao psihodelija. Nije to druženje u bistrou na rubu šume, već prije ulazak u Šumu Striborovu kojom odjekuje vilinska pjesma koju je teško locirati.
Nina i Ivana su u svih devet pjesama u sanjivom dvoglasju, a paradigmu gledanja života kroz san već se postavlja u uvodnoj „Ako je“ koja ujedno prejako zaokuplja pažnju da je preslušavanje ostatka materijala nešto što se neminovno nameće. „Kantarion (ili gospina trava)“ tu dolazi kao prerani (ali prijeko potreban) intermeco prije nego li „Pjesma o drveću“ nastavi s panovom hipnozom koja kao da crpi ambijent „The Battle of Evermore“ Led Zepellina (ali to je samo moždana vibracija autora ovih redaka). Novo iznenađenje dolazi s „On je jesen“, koja kao da je nasađena na instrumentarij Toma Waitsa dok kantautorice opojno pojaju u tom sklopu naizled nesklopivog.
Sličnog kakofoničnog karaktera je „Svijet na dlanu“ (koja je vjerojatno zbog izgovorene riječi „žarulja“ bila inspiracija za feminizirani hommage Pink Floydu grafičkog rješenja naslovnice albuma). Ujedno je to i najava centralne misli albuma „Lucifer i ja“, koja stvara i preokret u onome što dalje slijedi u „Ubila sam cvijet“, koja je ujedno jednak vrhunac poput uvodne „Ako je“ – teške droge ili opaka inspiracija, pitanje je sad?
Okvir benda najviše dolazi do izražaja u ‘mudrosti svake bake’ „Požuri polako“ u kojoj i gitarski fuzz hrabro zauzima zvučni prostor. Cijeli taj košmar sa smislom zatvara sjetna „Tužna“ uz prebiranje gitarskih žica.
Kako su Pridjevi u opisu sebe naveli samo definiciju: Pridjevi su riječi kojima se izriče svojstvo predmeta ili pojava. Pridjevi suzuju opseg značenja riječi kojima se pridijevaju, a to su najčešće imenice. Po značenju se pridjevi dijele na opisne, gradivne i posvojne. – možda bi i zaključak trebao biti u okviru toga. Oni su neuhvatljivi tijekom cijelog vremena trajanja albuma, nestvarni poput sna iz kojeg se probudite nakon što iscuri posljednja sekunda glazbe i opojni jer traže novu konzumaciju.
Ocjena: 9/10
(OSA Media, 2014.)
Skinite i poslušajte: Pridjevi